SENAD ANTE-PORTAL; KUMOVA SLAMA U VISOKOM: Treba li suditi Amira Zukića, ili ga zatući “ko konja u kupusu”?!
Nesretni konj sa hacijende Amira Zukića, kojeg su svirepo ubili nepoznati počinitelji, koji se već slave kao savjesni građani, moderni “robin-hudovi”, služio je u medicinske, terapeutske svrhe, za liječenje Zukićevog bolesnog djeteta. Isto to hendikepirano dijete maltretirali su i zlostavljali istražitlji i policajci prilikom ulaska u Zukićevu kuću i pretresa stana.
Piše: SENAD AVDIĆ
Divljačko masakriranje konja u vlasništvu Amira Zukića, visokog funkcionera SDA koji se već četiri mjeseca nalazi u pritvoru i kome se sudi za nezakonito zapošljavanje, kao i javne reakcije (ili, njihovo odsustvo) na taj zločin otvaraju pitanje je li hipokrizija u kojem živi BiH društvo prešla u novu fazu – anarhije, “revolucinarne pravde”, društveno korisnog linča?!
Nakon što pročitate komentare, užasavajući “vox populi”, na društvenim mrežama koji su uslijedili nakon objavljivanja vijesti o smaknuću konja, te anonimne izljeve orgazmičkog sladostrašća, sadističkih resentimana, osobito na “najčitanijem” (a samim tim i najnepismenijem!) lokalnom portalu, obuzme vas jeza, a krv u žilama se ledi. Dobro je bilo ovo sa konjem, prije toga sa psom, ali ne treba se zaustavljati na domaćim životinjama – treba i vlasnika zatući, valja i sve oko njega, do devetog koljena tupim predmetima, ili kako god, zatući, ubiti, upokojiti. To je sukus poruka koje upućuje narod, objektivni građani, kritička neovisna javnost, koji su, po pravilu, uvijek u pravu. I onda kada su stoti puta birali Zukića i sada kada ga žele totalno uništiti.
BATINA JE IZ RAJE IZAŠLA
Nikakvo opravdanje za javno manifestiranje tog krvoločnog populizma nije, niti može biti “pojačana senzibiliranost” javnosti na krivična djela koja se Amiru Zukiću stavljaju na teret i zbog koji mu se sudi. Posredovati u zapošljavanju ljudi i to još masno naplaćivati, u zemlji koju je samo prošle godine, prema službenim podatcima, napustilo 35 hiljada (nezaposlenih, mladih) ljudi, i u krivičnom i moralnom smislu je krimen vrijedan najoštrijeg sudskog sankcioniranja i najdubljeg društvenog prezira.
Međutim, u pravnoj državi, svako, pa čak i visoki funkcioner vladajuće partije, ima pravo na fer i pošteno suđenje, kao i pošten i odnos tokom suđenja, čak i ukoliko ga provodi u pritvoru. Sve drugo, a za čim još od hapšenja Zukića i produžavanja pritvora poseže Kantonalno tužiteljstvo, ozbiljno tukne na vremena takozvanog “revolucionarnog etatatizma”, odnosno državnog nasilja. Pritvaranje nije kazna, nego jedna od mjera u kaznenom postupku i ne lišava pritvorenika elementarnih ljudskih i građanskih prava.
Nesretni konj sa hacijende Amira Zukića, kojeg su svirepo ubili nepoznati počinitelji, koji se već slave kao savjesni građani, moderni “robin-hudovi”, služio je u medicinske, terapeutske svrhe, za liječenje Zukićevog bolesnog djeteta. Isto to hendikepirano dijete maltretirali su i zlostavljali istražitlji i policajci prilikom ulaska u Zukićevu kuću i pretresa stana. Zbog čega je to bilo potrebno i ima li pravna država drugih mehanizama da pokaže svoju snagu i principijelnost? Ako država, odnosno njeni ovlašteni predstavnici, tužitelji, policajci krše zakone i ljudska prava, ne ohrabruje li time svakog “savjesnog” građanina da uzme zakon i pravdu u svoj ruke i presuđuje “po kratkom postupku”? Jučer domaćim životinjama, kućnim ljubimcima, danas-sutra živim ljudima.
“EBEREČKE, EBERTUTE, EBER KOGA ĆE TE?”
Ne znam da li se je glavna kantonalna tužiteljica Dalida Burzić prepoznala u riječima amdasadorice SAD Maureen Cormack koja je na nedavnom sastanku sa nositeljima najviših pravosudnih funkcija, uz ostale devijantne pojave u pravosuđu, kritizirala “učestalo pritvaranje ljudi i njihovo kasnije puštanje na slobodu”. Ako se Burzićka nije prepoznala, sigurno je u tome prilično usamljena.
Njeno pritvaranje osumnjičenih, insistiranje na produženju pritvora, bitke sa sudskim vijećima oko toga, nije pokazatelj nikakve moći i odlučnosti tužiteljstva, nego naprotiv, nemoći i nesigurnosti u kvalitetu i pravnu validnost predistražnih i istražnih radnji, odnosno optužnica. Otvaraju se novi slučajevi, pritvaraju novi osumnjičenici, a da se pri tom zaboravljaju oni stari, također spektakularni, od kriminala(ca) u “Bosnalijeku”, “GRAS-u”, “Energopetrolu”…
Sve to skupa ne jača pravnu državu i povjerenje u vladavinu zakona, nego je destruira, stvara odbojnost prema njoj i “stimuliše” samozvane “pravednike” da uzimaju pravdu u svoje ruke. Kantonalno tužiteljstvo, i njegova šefica Burzić umjesto, ozbiljnog, sistemskog, sistematičnog rada i temeljitih istraga, populistički koketiraju sa frustriranom javnošću u stilu one dječije igrice “Eberečke, ebertute, eber koga ćete… da sada pritvorim?!” Naravno da javnost nije nedužna, i bezbeli da ona nekritički pristaje i na gluplje i besmislenije igre sa krvavim posljedicama….
slobodna-bosna.ba
