AUTOR: ROBERT BAJRUŠI
U redu, približavaju se predsjednički izbori na kojima će svaki glas biti važan, a i jednako vrijedan, bez obzira na to živi li birač u Hrvatskoj ili stotinama, pa i tisućama kilometara daleko.
Što se posebno odnosi na Hrvate iz Bosne i Hercegovine, koji su još od izbora 1992. nepresušna glasačka baza HDZ-a, vjerni i u najtežim vremenima. Jer, čak i kada je HDZ gubio – 2000. i 2011. – hrvatski birači iz BiH i tada su golemom većinom glasali za tu stranku i njezine kandidate.
U tom smislu, razumijemo da je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović već počela ozbiljnu kampanju među biračima u susjednoj državi, jer na izborni dan uvijek je dobro u rezervi imati pedeset ili sedamdeset tisuća unaprijed osiguranih glasova, onih poput počasnog doktora Dragana Čovića, koji vas zovu “našom Predsjednicom”, iako žive u drugoj državi.
Samo što pritom ipak treba imati mjeru, kako za politički trenutak tako i za povijesne činjenice, a ne izjavljivati “Hrvati su najstariji konstitutivni narod u BiH i jedan su od stupova moderne hrvatske države”, kako je u subotu poručila hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.
“Vi u BiH niste gosti, pridošlice ni nacionalna manjina, nego njezin najstariji konstitutivni narod koji ne želi ništa drugo nego mir i ravnopravnost s druga dva naroda u zajedničkoj domovini BiH”, rekla je Grabar-Kitarović na Danu otvorenih vrata za Hrvate iz BiH u svome uredu. Pa se zatim, prema izvještajima, “hrvatska predsjednica založila za intenzivnije pregovore o pristupanju BiH Europskoj uniji, ali pod uvjetom da su Hrvati ravnopravan narod”.
Izgleda da predsjednica Grabar-Kitarović više zna o povijesti od čuvene medijevelistice, povjesničarke Nade Klaić, prema kojoj Bosna nikada nije bila ni srpska ni hrvatska zemlja. Kao i da joj je promaklo da su se nacije u današnjem obliku počele konstituirati tek sredinom 19. stoljeća, zbog čega je banalno ikome pripisivati atribute “najstarijeg konstitutivnog naroda”.
Mogla je, primjerice, pročitati djelo slavnog K und K vojskovođe Svetozara Borojevića, koji je krajem 1880. objavio putopis kroz Bosnu u kojem je detaljno opisao razlike među pripadnicima tri konfesionalne zajednice, koje je nazivao grkoistočnjacima, katolicima i muhamedancima, jer tada tek dolazi razdoblje nacionalne emancipacije Srba, Hrvata i današnjih Bošnjaka.
Onaj tko je prijavio doktorat, morao bi poznavati osnovne činjenice teme o kojoj priča, čak i kada se obraća svojim biračima.
Kao što nije konzistentno kada se hvali nedavna presuda doživotne robije Radovanu Karadžiću, a ignorira presuda “haaškoj šestorki”, u kojoj su Pretresno i Žalbeno vijeće utvrdili da je “Herceg-Bosna rezultat pokretanja udruženog zločinačkog poduhvata, koji je imao za cilj stvaranje hrvatskog entiteta u BiH, te njegovo ujedinjenje sa susjednom Hrvatskom”.
Naime, svaki put kada netko u Zagrebu počne pričati o najstarijem konstitutivnom narodu i uvjetovati pod kojim okolnostima BiH može pregovarati s EU-om, otvara se prostor za rafalni odgovor iz Sarajeva. A tamošnja politika je također prepuna mufljuza i šibicara, koji jedva čekaju povod za svađu jer drugo ionako ne znaju raditi.
Ali to su njihovi problemi. Odgovorna politika u Hrvatskoj morala bi izbjegavati sve izjave i postupke koji podsjećaju na hercegbosansku terminologiju, a Kolinda Grabar-Kitarović je izletila već u prvoj krivini.
I možemo biti sigurni da će toga biti još.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).
