logo
bios

Povećanje PDV-a bila bi pljačka decenije

Objavljeno prije 1 mjesec . u sub, dec 14th, 2019

U većini zemalja postoji nekoliko stopa PDV-a kako bi se smanjili regresivnost, nepoštenje i nekorektnost: nižim stopama se oporezuju osnovne životne namirnice, lijekovi, knjige, štampa

PIŠE: ELDAR DIZDAREVIĆ

Prošle sedmice ovdašnja je javnost konačno saznala ime budućeg predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH. On se sa svoje strane svojski potrudio da odmah “obraduje” građane istaknuvši kako bi podržao inicijativu povećanja stope PDV-a (poreza na dodanu vrijednost) sa sadašnjih 17 na 19 posto. Iako je ta inicijativa zapravo unesena prije pet godina u ovdašnje sveto slovo vlasti na svim nivoima, u famoznu Reformsku agendu, u javnosti je nakon najave uslijedio šok! Građani s pravom strahuju od novog i zaista potpuno nepotrebnog udara na džepove i životni standard, dok se ekonomski stručnjaci bukvalno satraše elaborirajući da ta ideja ne bi donijela ništa dobro BiH. Opozicija s pravom kaže povećajte PDV ako želite potpuno raseliti državu, odnosno povećanje PDV-a bila bi pljačka decenije. Predstavnici raznih ovdašnjih udruženja se ne mogu načuditi bahatosti i neosjetljivosti – nakon dugogodišnjih inicijativa da se smanji stopa na osnovne životne namirnice, lijekove, ortopedska pomagala, knjige i štampu te da se uvede sistem plaćanja po naplati fakture, vi imate ideju sada da povećate PDV!

I zaista, ako se odmaknemo malo od dnevnopolitičkog diskursa, vidjet ćemo da PDV ovoj zemlji, njenim građanima i privredi nije donio ništa dobro. PDV je političarima i strankama na vlasti donio samo još više novca u budžetu, ali su to znali oni koji su htjeli da znaju i prije uvođenja novog poreskog sistema. Zašto? Pa zato što je sistem oporezivanja dodane vrijednosti i napravljen tako da od njega samo država ima koristi, odnosno da država ne čeka nekog pojedinca ili kompaniju da proda nešto pa da naplati porez, nego da odmah sve – kako se to stručno kaže – u svim fazama proizvodno-prodajnog ciklusa pomalo oporezuje da država ne bi čekala. I ekonomska teorija nije oduševljena PDV-om. Kaže, naprimjer, da je PDV regresivni porez koji najviše pogađa one koji imaju niska primanja, a ne one s visokim primanjima.

To, naravno, shvataju i u svijetu pa zato u većini zemalja gdje se danas primjenjuje PDV postoji nekoliko stopa oporezivanja, upravo stoga kako bi se smanjili ta regresivnost, nepoštenje i nekorektnost, tako da se nižim stopama oporezuju osnovne životne namirnice, lijekovi, knjige, štampa, ortopedska pomagala i tako dalje. U većini zemalja te se potrepštine oporezuju ili nultom ili pak daleko manjom poreskom stopom i to upravo zato što je PDV u samoj svojoj suštini, u srži, nekorektan, nepošten i regresivan. U Evropi trenutno samo BiH i Danska imaju jednu stopu PDV-a. Ali, kao što znamo, BiH i Danska nisu isto. Mi, recimo, prema podacima Trading Economicsa, trenutno imamo BDP per capita 6.056 američkih dolara, a Danska 62.888. Prevedeno na razumljiviji jezik, to znači da je prosječni Danac više od deset puta bogatiji od prosječnog Bosanca i Hercegovca. Osim toga, stopa nezaposlenosti u Danskoj je ispod 5 posto, a u BiH je 33,25. I BiH ima – kao i Danska – samo jednu stopu PDV-a. Pa ima li tu logike? Naravno da nema. Ali, tako, nažalost, piše u bajnoj Reformskoj agendi, koju su svi godinama unazad nekritički hvalili i divili joj se.

Naravno, zagovornici PDV-a će odmah reći da ovaj sistem ima i brojne prednosti. Poput, recimo, povrata poreza. I to je tačno. I u našem PDV sistemu postoji i mogućnost povrata poreza. Ali, pogledajmo sada i jednu vijest koja je objavljena također prije sedam dana, a koja je prošla nezapaženo pored najave povećanja PDV-a. Sam naslov te vijesti kaže sve. A on glasi ovako: “Stotine inspektora u kontroli povrata PDV-a”. Sve vam je jasno, zar ne? Ako hoćeš povrat poreza – eto ti inspekcije na vrata.

Kako je uopšte nastao PDV? Porez na dodanu vrijednost se počeo prvi put upotrebljavati za vrijeme Prvog svjetskog rata u Francuskoj i Njemačkoj. S obzirom na to da je ovim zemljama trebalo novca za rat, osmislili su PDV jer je taj sistem bio iznimno efikasan u “deranju kože” poreskim obveznicima. No, čim je rat stao, i PDV je u tim zemljama ukinut. Međutim, u Francuskoj su se nakon Drugog svjetskog rata opet sjetili PDV-a. Zapravo, Francuzi su se samo sjetili PDV-a, ali ga nisu odmah primijenili u svojoj zemlji, nego eksperimentalno u svojoj koloniji na Obali Slonovače. Taj je eksperiment u Africi 1954. godine odobrio Maurice Lauré, tadašnji direktor Porezne uprave Francuske, iako historija pamti da je PDV zagovarao još 1918. njemački industrijalac Wilhelm von Siemens. S obzirom na to da su stanovnici Obale Slonovače nekako preživjeli četiri godine poreskog eksperimenta, 1958. PDV je uveden u Francusku. No, PDV je tada u Francuskoj bio usmjeren samo na velike korporacije. Nažalost, vremenom se proširio i na sve druge poslovne sektore jer su ljudi na vlasti shvatili koliko PDV može biti efikasan u prikupljanju novca u budžet. Jer, država u svakoj fazi nešto oporezuje. Pravite stolicu, naprimjer. Čim se sruši drvo, plati se porez. Čim se to drvo izreže na daske, plati se porez. Čim se te daske prodaju nekome, plati se porez. Čim se od tih dasaka napravi stolica, plati se porez. U drugom sistemu oporezivanja država bi morala čekati da se stolica proda pa da naplati porez. Ali ne i u PDV-u. Sjajno, zar ne? Zbog toga su političari širom svijeta bili oduševljeni PDV-om. S tim u vezi su često citirali jednog engleskog kralja koji je navodno oduševljen kako se zarađuje na posuđivanju novca rekao “pa što mi niko prije nije objasnio šta su to kamate”. Zbog toga je u EU uvedeno pravilo da sve zemlje članice moraju uvesti PDV. Jer glomazna administracija mora funkcionisati. No, postoji i druga strana, pa su tako jedna od najvećih PDV-free oaza na svijetu danas Sjedinjene Američke Države. No, Amerikanci su dosta drugačiji od Evropljana i Afrikanaca. Pitanje je kako bi njihovi poreski obveznici reagirali na ideju nekakvog sumanutog svefaznog oporezivanja svega i svačega, pomalo i stalno.

No, vratimo se sada opet na BiH i naš poreski eksperiment iz Obale Slonovače. PDV je efikasan samo za državu. U tome nema sumnje. Da ljudima na vlasti treba još para, ni u to ne treba sumnjati. Brojni prijatelji i rođaci su još nezaposleni ili rade kod privatnika, a bilo bi im bolje na budžetu. Ali da li je to dovoljan razlog da se poveća PDV? Ekonomski stručnjaci kažu da brojke pokazuju da imamo prostora ne da povećamo PDV sa 17 na 19 posto, nego da ga smanjimo sa 17 na 15 posto. Hoćemo li mi, građani i privrednici BiH, dobiti nešto ako se poveća PDV? Nećemo. Sigurno. Pogledajte samo, recimo, akcize na gorivo. Prikupljeno je 9 milijardi KM i opet nemamo cesta ili autoputeva. Prikupljeno je i 8 milijardi KM akciza od cigareta i alkohola. Pa i dalje nemamo bolnice primjerene ljudima, ni škole primjerene djeci, ni sportske terene primjerene sportistima, ni muzičke sale primjerene muzičarima, ni policiju primjerenu građanima i tako dalje. Od povećanja PDV-a korist bi imali samo budžet i budžetski korisnici. Dakle, administracija. Pa ako mislite da im treba na sve ovo dati još novca…, e onda vi, poštovana gospodo, šutite i dalje. Kao i do sada. A sve dok nema vašeg glasa, oni će gurati svoje. I izgurati.

https://www.oslobodjenje.ba/

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh