Cijeli svijet posljednjih je dana opsjednut aferom Panama Papers i takozvanim offshore kompanijama. I bh. mediji svakodnevno izvještavaju o tome, s nestrpljenjem očekujući hoće li se koje bh. ime pojaviti u dokumentima panamske advokatske firme Mossack Fonseca.
(PIŠE: Eldar DIZDAREVIĆ – Oslobođenje)
Pri tome iznose i osnovne informacije o offshore kompanijama uz gotovo nezaobilazno pitanje – ima li offshore kompanija u BiH.
Offshore kompanija ima i u BiH. I to odavno. Procjena na osnovu dostupnih informacija kaže da se u najmanje stotinjak bh. pravnih lica kao osnivači pojavljuju offshore kompanije. To se može vidjeti i iz javno dostupnog sudskog Registra poslovnih subjekata u BiH. U Registru, nažalost, nema podataka o pravnim licima iz RS-a, ali se iz njega lako može saznati, naprimjer, da danas samo u FBiH postoje čak 23 firme čiji su osnivači offshore kompanije sa Kipra. Postoji čak i 18 bh. kompanija čiji su osnivači offshore kompanije iz Luksemburga. Tu je i pet kompanija sa osnivačima koji dolaze sa prijateljskih nam Britanskih Djevičanskih ostrva, dvije firme čiji su osnivači sa Kajmanskih ostrva, te po jedna firma sa Belizea, Gibraltara, ostrva Man i tako dalje. A sve su to poznatne offshore destinacije. Te bh. kompanije sa offshore osnivačima bave se zaista svačim – od proizvodnje, preko trgovine, uvoza i izvoza, pružanja ugostiteljskih i računovodstvenih usluga i tako dalje.
Interesantan je podatak da, recimo, pojedine velike i poznate međunarodne revizorske firme koje rade u BiH svoje korijene imaju u offshore kompanijama na Kipru, baš kao što ovdašnji kabl-operatori većinom imaju osnivače iz Luksemburga, jedne od ključnih evropskih offshore destinacija. Firme iz Hercegovine pak veoma rado “sarađuju” sa kompanijama sa Kariba. Vjerovali ili ne, bilo je čak slučajeva da su osnivači pojedinih sarajevskih kafića i ćevabdžinica bile offshore kompanije iz SAD-a, o čemu smo detaljno prije dvije godine pisali u Oslobođenju. Svojevremeno je čak i jedna ovdašnja banka kao osnivača imala offshore kompaniju. Kao što vidimo, jedno veoma šaroliko offshore društvo prisutno je i u BiH. I to odavno. Sve nam se to već godinama dešava u “našoj avliji”, a mi se pri tome bavimo pitanjima ima li bh. imena u Panama Papersu.
No, kada smo već kod tog pitanja, odgovorimo i na njega. Trenutno se ne zna ima li bh. imena u Panama Papersu, ali to zapravo nije ni bitno. Panama Papers je tek “kap u moru”, jedna od stotinu advokatskih firmi iz Paname koje se bave registracijom offshore kompanija, iz države koja je tek jedna od stotinu svjetskih destinacija gdje danas možete osnovati offshore kompaniju. Stoga, čak i ako nema bh. državljana u dokumentima Panama Papersa, to ne znači da ih nema u drugima offshore centrima. No, naglasimo jednu važnu stvar. Offshore kompanija sama po sebi nije automatski negativna. Dobrom ili lošom može je učiniti samo način na koji je koristi njen vlasnik. Udubimo se malo i u tu problematiku. Prvo, šta je uopće offshore kompanija?
Prema definiciji, offshore kompanija je svaka korporacija ili neka druga vrsta pravnog lica koja je osnovana i/ili registrovana u nekom offshore finansijskom centru ili takozvanom poreskom raju (engleski tax-haven). Pod terminom poreski raj podrazumijeva se svaka zemlja ili teritorija u kojoj su na nacionalnom nivou na osnovu zakona određeni porezi koji su ili na veoma niskom nivou ili ih uopće nema. Dakle, off-shore kompanije su potpuno zakonite i legalne u zemljama gdje ih registruju. One su legalno oslobođene plaćanja poreza u toj zemlji, ali ako ne posluju na njenoj teritoriji. I upravo na toj osnovi nastaje temelj za zakonski nedopustivo, odnosno loše korištenje offshore kompanije. Većina današnjih offshore kompanija fizički ne postoji. One, znači, nemaju ured, nemaju opremu, nemaju telefone i računare, nemaju čak ni zaposlene. Offshore kompanije imaju sjedište na adresi advokatske firme koja ih registruje, a kao vlasnici i uposlenici pojavljuju se ljudi čiji je identitet kupljen. Ti ljudi zapravo nemaju nikakve veze sa kompanijom i služe samo da u dokumentima – uz simboličnu finansijsku naknadu – prikriju identitet stvarnog vlasnika.
Stvarnog vlasnika zna jedino advokat koji se bavio registracijom kompanije i do tih je podataka prilično teško doći, osim u slučajevima kada u javnost procure dokumenti kao u aferi Panama Papers. Zbog toga se offshore kompanije uglavnom koriste za “legalno” izbjegavanje plaćanja poreza. A takvih je slučajeva već bilo i u BiH, što pokazuje da ni u tom segmentu ne zaostajemo previše za svijetom. Izuzetno je važno shvatiti da offshore kompanije nisu ekskluzivno vezane samo za egzotična mjesta poput Bahama, Kajmanskih ostrva, Belizea, Sješela i tako dalje. Offshore kompaniju danas možete bez ikakvih problema osnovati i u SAD-u, ali i u Britaniji, Luksemburgu, Holandiji, Francuskoj, Švedskoj, Irskoj… kao i u Maroku, Japanu, Izraelu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Hong Kongu, Singapuru, Kanadi, Crnoj Gori, Libanonu, Australiji, Bocvani, Gani i tako dalje. Pri tome čak ne morate ni otputovati u te zemlje. Sve možete završiti i preko e-maila ili faksa u dogovoru sa lokalnim advokatom, koji će vam za određeni manji honorar (u prosjeku oko 400-500 dolara) za samo tri dana registrovati offshore kompaniju i poštom poslati dokumente. S tim dokumentima otvarate račun u nekoj banci i – to je to!
Ponovimo još jednom. Offshore kompanije same po sebi nisu ni dobre ni loše. Dobrim ili lošim ih čine njihovi vlasnici, odnosno način na koji ih koriste. To je prva važna stvar. Druga je da je cijela filozofija poreskih rajeva nastala prije pedesetak godina u New Yorku i Londonu, gradovima koji se i danas smatraju samim “srcima sistema poreskih rajeva”. Shodno tome postaje jasnije zašto danas u svijetu ne postoji jedinstven politički stav o tome da se regulišu poreski rajevi, jer oni zapravo itekako koriste svjetskim političkim moćnicima, a ne samo korporacijama. Uostalom, slučaj Panama Papera veoma ilustrativno svjedoči o tome. Premijer Islanda Sigmundur Gunnlaugsson podnio je prije nekoliko dana ostavku nakon otkrivanja njegove offshore upletenosti. No, daleko je interesantniji i poučniji način na koji je reagirao aktuelni britanski premijer David Cameron.
Njegov pokojni otac je također imao offshore kompaniju u Panami. Kada je krenula Panama Papers lavina, prva reakcija iz Cameronovog ureda je bila da je to – “privatna stvar”?! To je u potpunosti u skladu sa neoliberalnom ekonomskom doktrinom u kojem je privatno vlasništvo svetinja, koje je u slučajevima bogatih i politički moćnih čak iznad interesa države. Kada su u Downing Streetu nakon nekoliko dana shvatili razmjere afere, onda su se predomislili i poručili javnosti da se premijer Cameron i njegova porodica nisu “okoristili offshore fondovima”. Dakle, poreski rajevi prvenstveno služe bogatim i moćnim za prikrivanje identiteta te za izbjegavanje plaćanje poreza. Dok je to tako postavljeno, svijet se neće uspjet izboriti sa pošastima tax-haven filozofije. Na to se naknadno veoma uspješno nakalemila i “mala raja” iz cijelog svijeta, koja u startu zna da je zaštićena interesima velikih i moćnih. Jer, ako je to privatna stvar britanskog premijera, zašto onda to ne bi bila i privatna stvar Rusa u BiH ili pak bh. vlasnika kafića i ćevabdžinica?