Poljine ili naš domaći Versaj sa pogledom na sarajevski geto ili sarajevske favele
Vještačko naselje za vještačku elitu.
Prije nekoga vremena na FB, koji je postao ubjedljivo najmoćniji medij na svijetu, pregledao sam jedan čisto propagandni uradak pod nazivom „Poljine Hills – 3D animation of modern residential settlement in Sarajevo“ u trajanju od nekih 4 i po minute. Riječ je o prezentaciji novoga planiranog rezidencijalnog naselja u jednom još uvijek neurbaniziranom dijelu Sarajevo koji se naziva Poljine. Već od ranije je ovaj prostor postao refugij ili sveto „utočište“ domaće političke i druge elite, koja je pobjegla od sarajevske vreve i gradskih masa u „zasluženu“ tišinu, mir i blagodati ove pitome, osunčane padine. Zato me je i zainteresirao ovaj animirani kratki film.
(Autor Salmedin Mesihović – tacno.net)
Da budem iskren, film i nije neke kvalitete, animacija je loša, a zvuk vrlo iritantan. Međutim, za svakoga normalnog građanina Sarajeva bi trebala biti još iritantnija ideja da neko planira da izgradi posebno naselje, izdvojeno od glavne urbane baze, kao neki koondominijum domaće, plemenske elite i to na mjestu sa kojega se u prošlome ratu tri i po godine žestoko granatiralo Sarajevo. E po ovome projektu na nekih 180 000 kvadratnih metara bilo bi smješteno 211 gradskih vila, koje bi bile „domovi iz snova“, okruženi zelenilom, baštama, bez nepotrebne buke sa posebnim ulazom i ulicama čistim i pažljivo uređivanim i pravilno izgrađenim i u kojem će se njegovi stanovnici osjećati relaksirano „feeling relaxed“. Tu je i zrak svjež i čist, bez gradskog zagađenja i u okruženju šuma. Ta samonazvana „Gated community“ (moglo bi se prevesti kao „Zatvorena zajednica“) imala bi i svoje supermarkete i druge uslužne djelatnosti, od pekare i sportskog centra do kafea (možda bez alkohola), sa šetalištima (sigurno bez pasa lutalica) i biciklističkim stazama. Društvo bi bilo prijateljski nastrojeno i prema djeci sa igralištima i drugim instalacijama potrebnim djeci. Ono što je u ovome sramotnom uradku zaboravljeno izreći jeste da će stanari ovoga naselja imati vrlo lijep pogled na favele ili geto koji se pruža ispod njih a koji se naziva Sarajevo. U tome gradu sa nekih 300 000 stanovnika caruju kriminal, nezaposlenost, bijeda, droga, mržnja, nesigurne ulice i osjećaj bezperspektivnosti i očaja. Za one koji žive ili planiraju živjeti u jednom elitnom naselju, u stilu nekog našeg pokondirenog i dekadentnog Beverly Hillsa, ta masa iz favela, mahala i nebodera ispod njih je obični šljam koji je sa vremena na vrijeme potrebno uljuljkivati demagoškim i ispraznim parolama i sentencama i slati tako pripremljene na glasačka mjesta kako bi njima davali vlast, moć i bogatstvo.
Uza sve to vrijedi istaći da su Poljine ranije zemljišno većinski bile u posjedu familija srpske nacionalnosti i tamo se može naići na pravoslavna groblja. Ovi stari vlasnici su za dobre novce prodali svoje posjede novostvorenoj bošnjačkoj eliti i preselili se u „svoju Republiku Srpsku“ gdje su pokupovali posjede Bošnjaka. Tako je faktički bošnjačka elita koja se voli kititi i dičiti da se bori za jedinstvenu, cjelovitu, multivakvu, multinakvu …bla…bla…bla…itd…itd… Bosnu i Hercegovinu i sama učestvovala u imovinskom legaliziranju podjele BiH na tri zasebna teritorija, svaki sa svojom „nacionalnom većinom“. I tako je želja za većim komoditetom bošnjačkih glavara, direktno doprinosila učvršćivanju podjele BiH.
Međutim, ima jedna stvar koju Poljinaši kao i oni iz dvorova u Radobolji ili oni koji vladaju iz Administrativnog centra Republike Srpske u Banja Luci sigurno ne znaju iz naše historije. Nikada u našoj historiji (za razliku od Zapadne i Srednje Europe) još od ilirskog i rimskog doba domaća elita se nije odjeljivala od masa, odnosno bježala od običnog naroda. Zato mi i nemamo tradiciju postojanja posebnih naselja, kao u nekim drugim kulturama i zemljama gdje su pojedini dijelovi grada ili naselja striktno podijeljeni po staleškoj ili klasnoj osnovi. Domaći poglavari su imali luksuznije i veće domove, ali se nisu skrivali po posebnim predgrađima i grupirali u zasebnim četvrtima ili ograđenim naseljima. I to je jedan od glavnih razloga zašto oči običnih ljudi toliko bode činjenica o Poljine Hillsu, koje u svijesti velike većine stanovnika Sarajevo postaju obični Shits, prostor prezira, ljutnje i mržnje gdje žive ljudi koji su se obogatili (i to uglavnom baveći se politikom) dok je velika većina naglo osiromašila i propala. Vještačko naselje za vještačku elitu.
Publicola
