Amela Brčaninović: Mladi ljudi moraju biti uključeni u sistem donošenja odluka

“Razmijem koliko je tešto vjerovati u prilike za uspjeh i koliko je trnovit put za mlade koji ne žive u centralnim gradovima u BiH”.

Rođena Živiničanka, Amela Brčaninović studentica je druge godine na Erasmus Mundus Joint Degree Master Studijama – Globalne studije na Univerzitetu u Lajpcigu i Beču te radi kao Projekt manedžerica na Harmony Projektu San Child Fondacije. 

Iako je akademsko obrazovanje počela je tek u svojoj 24. godinu života, to je nije spriječilo da iskoristi mnoge prilike za međunarodne razmjene i da aplicira na različite stipendijske programe.   

Put od AuPair do Erasmusa 

Kaže kako nije odmah po završetku srednje škole bila sigurna šta želi studirati, pa je u 19. godini odlučila provesti godinu dana u Sjedinjenim Američkim Državama, kao AuPair. Kroz AuPair program otkrila je svoju želju za putovanjima, upoznavajem novih ljudi i kultura te odlučila da naredne dvije godine provede u Švicarskoj i Njemačkoj. Nakon povratka u BiH upisla je Fakultetu političkih nauka u Sarajevu smjer Međunarodni odnosi i diplomatija na kojem je diplomirala prošle godine, sa Srebrenom značkom UNSA. 

“Budući da sam već uveliko bila zaljubljena u putovanja, a moj studij – Međunarodni odnosi je podrazumijevao da je potrebno imati vezu sa drugim zemljama, već na prvoj godini studija sam se odlučila aplicirati na moj prvi Erasmus+ semestar. Treći semestar svog studija sam provela na Sciences Po Univerzitetu u Reimsu, blizu Pariza. Sciences Po je jedan od najboljih univerziteta u oblasti plitičkih nauka, i bilo je iskreno zadovoljstvo i veliki izazov studirati na tom univerzitetu,” prisjeća se ona. 

Obzirom da je bila zadovoljna svojom prvom iskustvom studentske razmjene, samo par mjeseci kasnije odlučila je  apliciralati i na drugu razmjenu. Za svoj drugi semestar razmjene izabrala je VMU Kaunas u Litvaniji. 

Prednosti obrazovnog sistema u inostranstvu 

Prisjeća se kako joj je proces školovanja na Sciences Po Univerzitetu bio pun izazova, jer se nivo obrazovanja na jednom od najboljih univerziteta u Evropi nije mogao porediti s nivoom obrazovanja koji je imala na FPN u Sarajevu. Ističe kako se na početku osjećala prilično nespremno i imala je poteškoće da prati predavanja na isti način kao domaći studenti. 

“Trebalo je neko vrijeme da pronađem sistem kojim mogu pristupiti učenju. Pored toga, odnos sa profesorima je mnogo otvoreniji, bilo je poželjno da se suprostavimo profesoru u načinu razmišljanja, da izazovemo njegove stavove i da argumentiramo naše. Tu sam počela da primjećujem nedostatak svog kritičkog razmišljanja o datim temama. Naravno, uz sve to, ogromne biblioteke, skoro pa neograničen pristup digitalnim podacima je doprinio tome da brže dolazim do informacija i završavam potrebne zadatke”, govori ona. 

Nakon svojih iskustava s razmjenama, odlučila je svoje master studije početi van BiH, jer kako ističe njie vjerovala da joj master studije u BiH mogu ponuditi isti nivo obrazovanja, kao ni mogućnost da dalje razvija svoje vještine. Takođe smatra kako su sistemu visokog obrazovanja u BiH neophodne brojne promjene. 

“Sistemu obrazovanja u BiH je hitno potrebna reforma kao i promjena stručnog kadra. Osim što su teme i silabusi zastarjeli, veliki broj profesora djeluje po sistemu hijerarhije kao u socijalističkom sistemu, ponašaju se diktatorski i po tome kakvog su raspoloženja. A sistem koji imamo je napravljen da štiti profesora a ne studenta,” zaključuje. 

Želi svoja znanja i vještine iskoristiti u BiH 

Smatra kako je njen put do trenutnog posla i master studija kojeg pohađa, zbir prethodnih iskustava, skoro deset godina aktivizma, pisanja i koordinacije raznih projekata kao i učestvovanja na raznim edukacijama, seminarima i konferencijama. Zbog toga se nada kako će u budućnosti imati priliku da radi na projektima koji se fokusiraju na mlade, razvoj lokalnih zajednica i stvaranja prilika za ljude koji žive u ruralnim sredinama. 

“Moj fokus je ponajviše vezan za mlade koji dolaze iz ruralnih područja i imaju manje prilika. Budući da sam i ja prije par godina bila u takvoj istoj situaciji, razmijem koliko je tešto vjerovati u prilike za uspijeh i koliko je trnovit put za mlade koji ne žive u centralnim gradovima u BiH,” naglašava. 

Ona trenutno želi ostati u BiH, jer tu želi ponuditi svoja iskustva i vještine. Međutim, naglašava da je svjesna kako postoji mogućnost da napusti BiH ako iscrpi svu energiju, a ne pronađe odgovarajuće mjesto u društvu. 

Ističe da bez obzira na svoju želju da doprinese napretku i razvoju našeg društva ne osjeća da je BiH želi nazad. Jedan od razloga jeste što BiH uopće nema evidenciju koliko studenata studira van BiH, niti nudi bilo kakvu komunikaciju sa tim studentima. 

“Takvi studenti sa međunarodnim iskustvom, uopće nisu osobe koje dobijaju ponude za pripravnički ili posao nakon završenog studija. Čak štaviše zna se desiti da osobe koje su studirale vani budu na neki način diskriminirane pri zapošljavanju jer nisu prošle nešto što su trebale kroz sistem obrazovanja u BiH iako je možda ostalo znanje mnogo bogatije”, zaključuje ona. 

Kako u BiH od odliva mozgova do cirkulacije mozgova? 

Amela vjeruje kako je BiH prijeko potrebna reforma obrazovanja, jer smatra da sa boljim obrazovanjem dajemo mehanizam mladim za borbu protiv svih problema koje imamo kao i alat za rješavanje tih problema. Dodatno, reforma obrazovanja bi dala mladima podlogu za suočavanje sa svakodnevnim problemima kao i podlogu za kompetitivnost sa mladima iz drugih zemalja. 

“Mladi trebaju sistemski biti ohrableni da izađu iz zone komfora, te da im se prikažu benefiti aktivnije uloge u društvu. Ali naravno to znači i da bi mladi trebali imati mogućnost da budu aktivni, da se uključe u sistem donošenja odluka te da se pitaju za njihove probleme i potrebe”, kaže ona. 

Ističe da je za povratak mladih ljudi u BiH prije svega potreban iskazan interes vladajućih struktura za te iste mlade ljude. Naime, stava je kako naše društvo na jednu stranu nije svjesno kvaliteta mladih ljudi koji žive, studiraju, rade vani jer smatraju da se ti mladi ljudi većinom samo provode i uživaju. 

S druge strane misli da politički lideri u BiH upravo na taj potencijal gledaju kao na prijetnju. 

“Politički lideri jesu svjesni potencijala koji ti mladi ljudi mogu donijeti sa sobom i svjesni su koliko bi to uticalo na vladajuće strukture i nisu spremni na te promjene. Jer uključiti mlade obrazovanje ljude u sistem donošenja odluka znači da će mladi ljudi početi mijenjati stvari što politička elita trenutno ne želi,” kaže ona.

Upravo zbog toga se pita, koliko mladih treba da ode prije nego što politički lideri shvate da sistem koji trenutno postoji ne funkcionira?

(Ova priča je dio serijala #PonosBiH, o uspješnim mladim ljudima iz Bosne i Hercegovine. Serijal predstavlja politicki.ba uz podršku kompanije BH Telecom.)