Piše: Joseph J. Kaminski
Na kraju, ja mislim da će i pokret alt-right muslimana na kraju završiti u historiji baš kao hir. To je otrovni nus-proizvod trumpizma, velikog „doprinosa“ Donalda Trumpa savremenom muslimanskom društvenom diskursu. On, također, služi kao bolni podsjetnik koliko moći nemuslimanski akteri – čak i oni koji su apsolutno neprijateljski nastrojeni prema islamu – imaju nad muslimanskim diskursima. Uz Božju pomoć, ne toliko dogmatski sljedbenici ovog alt-right muslimanskog hira će vidjeti „da kod ovih budala pulsira žila gluposti“ i shvatiti da ovakav pristup neće promijeniti ničiji stav, zato što samo budala može misliti da će, ako svakodnevno napada žene, više njih privezati čvršće svoj hidžab i „odmarširati“ u kuhinju. Sâma kritika je jedna vrsta umjetnosti. Ako je ne uputi kako treba, čovjek samo više hrabri protivnike, a s vremenom čak gubi i vlastite pristalice.
(To download english version of the article with references click here)
Izborom Donalda Trumpa za 45. predsjednika Sjedinjenih Država započinju mnoge promjene. Dok se, s jedne strane, nakon njegovog izbora i mogla očekivati određena vrsta „erozije normi“ na Capitol Hillu, utjecaj njegove retorike daleko je prebacio tradicionalne bedeme sekularne politike Zapada. Jedna od najzanimljivijih promjena, po mom mišljenju, je utjecaj njegovog retoričkog stila alt-righta [1] na društveno konzervativne muslimane koji se koriste Internetom. Jedna nova pojava našla je puta do konzervativnih/tradicionalističkih muslimanskih društvenih medija, stvorivši nove ličnosti na popularnim društvenim medijima sa oštrim, drskim pristupom savremenim temama kulturnog rata – ja nazivam ovaj fenomen alt-musliman. Nije moguće reći tačno kada se ova pojava toliko raširila, ali ne možemo, a da ne uočimo njeno širenje po društvenim mrežama tokom posljednje dvije godine, te to kako se ona prepliće sa jezikom i logikom alt-righta.
U ovom članku ukratko istražujem kako alt-right muslimanski pristup intelektualnom diskursu izgleda. On predstavlja radikalni odmak od načina na koji su se kontroverzna društvena pitanja ranije, unutar tradicionalnijeg muslimanskog diskursa, formulirala. Umjesto kritičkog bavljenja pristupima vrijednostima i normama, koji su ponekad neupitna antiteza glavnoj struji islama, ovdje se može vidjeti ratoborna retorika uz ozbiljna falsificiranja i generalizacije od strane ljudi koji pokazuju vrlo ograničeno i statično shvatanje diskursa koji napadaju. Za razliku od fanatika kog svakodnevno srećete ili vašeg namćorastog starog rođaka kog niko ne uzima za ozbiljno, alt-right musliman nastoji svoje argumente obložiti fasadom stvarne nauke – i upravo ta mješavina pseudo-nauke i ličnog mišljenja činida osrednje rječit alt-right musliman postane malo više od bezazlenog i gnjavatorskog internetskog trola.
Oštra neslaganja unutar muslimanskih krugova, među muslimanima, nisu ništa novo. Veliki perzijski mudžeddid, el-Gazali, nije birao riječi kada je komentirao one što su prihvatili grčku metafiziku. U prijevodu djela Nedosljednost filozofa [Tehafut et-falasifa] Michaela Marmura na engleski, o muslimanima koji su usvojili grčku metafiziku, el-Gazali kaže:
Kada vidjeh da kod ovih budala pulsira žila gluposti, uzeh na sebe da napišem ovu knjigu kako bih pobio stare filozofe, pokazao nedosljednost njihovog uvjerenja i protivrječje njihovih rasprava o metafizici; da razotkrijem opasnosti njihova učenja i njegove nedostatke, koja će razumne nasmijati, a pametne poučiti...
Bez obzira što je napravio ovakav prvi potez, umjesto da dalje djetinjasto napada Ibn Sinaov karakter, ismijava njegova stajališta i iznosi argument slamnatog strašila [2] el-Gazali u nastavku piše jedno od najmoćnijih i najstriktnijih djela islamske filozofije. Kroz cijelo ovo djelo, on brižljivo pobija svaku tezu svojih protivnika, sagledava stvari sa njihovog stajališta i kritizira ih po strogim islamskim standardima argumetiranja.
Čini se da ovaj novi alt-right muslimanski fenomen nema takvih aspiracija. Alt-right musliman više govori iz mržnje i inata, nego iz istinske intelektualne znatiželje. Oni nastoje stvoriti vlastito bezopasno područje, utočište od ljudi koje su prethodno optužili da stvaraju sigurno područje. Jezik koji koriste alt-right muslimani nije akademski, a teorijama protivnika se bave površno i često poptuno netačno. Alt-right muslimani se usredotočuju na opšte kategorije, umjesto da iznose konkretne argumente. Glavni bauk su često feminizam i liberalizam. Ja ovdje ne želim reći da se ovim temama ne treba baviti, ili da ih ne treba kritizirati – jer u svom sadašnjem projektu za knjigu, oko 300 strana ću posvetiti istraživanju zašto islam i liberalizam nisu kompatibilni, kada se razumijevaju na višim nivoima. Međutim, alt-right muslimani obično izvitopere ove veoma kompleksne teme. Umjesto da se temeljno bave dugom i raznolikom tradicijom feminističke teorije, tradicijom koja teče od konzervativki kao što je Mary Wollstonecraft iz 18. stoljeća, do savremenih radikalnih queer-feministkinja kao što je Judit Butler, oni se povode za binarnom logikom i izvrću argumente, što nije pravedno prema diskursu koji kritiziraju. Takođe, zanimljivo je i to što alt-right musliman često nema mnogo toga za reći o stvarnoj represiji nad muslimanima, koju provode despotski svjetski lideri poput Donalda Trumpa, Vladimira Putina ili Xi Jinpinga. Rijetko šta ozbiljno prokomentiraju i o bliskoistočnim tiranima. Kada su pojedinci na meti, to su najčešće ličnosti iz rivalskih društvenih medija, kao što je Linda Sarsour – lahke mete koje nisu ni teolozi, niti naučnici (niti za sebe tvrde da to jesu). Alt-right musliman ganja najlakše mete, zato što nema intelektualne snage, niti sposobnosti da cilja na one teške.
Slično diskursu alt-righta, alt-right musliman koristi krilatice i fraze pripremljene za mimove (eng. memes). „Bijeli vitezovi“ je jedna od popularnijih uvreda među alt-right muslimanima, a odnosi se na one muškarce za koje se smatra da su prodali svoju muževnost kako bi impresionirali žene i na kraju, kako stoji u jednom skorašnjem komentaru na jednom takvom forumu, „iskamčili seks“. U tumačenju el-Gazalijevog Tehafuta nekako mi je promakao dio gdje on prekorijeva Ibn Sinaa što je toliko zapeo da pronosi svoje aristotelske metafizičke tvrdnje kako bi uspješno zavodio žene. Najpomamnija pješadija alt-right muslimana obično koristi ovakve lične uvrede i napade ad hominem na svoje oponente, kakvi bi se očekivali na 4chanuili u odjeljku za komentare InfoWarsa. Termini smišljeni da uvrijede, poput „tetkice“, „feminaci“, „libtardi“ i „ratnici društvene pravde“ su razbacani po komentarima nekih platformi alt-right muslimana, baš kao što su i na web-stranici Daily Stormera. Kao i popularnije ličnosti alt-righta, vodeći alt-right muslimani koriste klikbejtove (eng. clickbait)da prodaju svoj proizvod. Često se mogu vidjeti oglasi o javnim predavanjima, na kojima se upozorava na, recimo, „kraj tradicionalnog islama u Americi“ ili na selektivne, vrlo nereprezentativne slučajeve gdje nepokrivene žene ili otvoreni homoseksualci predvode namaz pred miješanim džematom, kao da je to nezaustavljivi val koji je došao do praga svake džamije u Americi i Evropi. Naravno, ovo je samo način na koji se želi proturiti određena agenda u kojoj se malo računa vodi o tačnom opisivanju stvarnosti. Zvuči poznato, zar ne?
Šta, dakle, pokreće ove ljude? Zašto koriste isti jezik kao alt-right? Rekao bih da je to zato što i jedni i drugi funkcioniraju na istim principima. I jedne i druge pokreće bijes, gorčina i mizoginija. Baš poput bijelog Trumpovog pristalice, koji se boji da će izgubiti svoj povlašteni položaj i moć, alt-right musliman uzima sebi kao lični zadatak da napada one koje smatra prijetnjom njegovoj (mislim baš „njegovoj“, zato što je alt-right musliman po pravilu muškarac) prevlasti – njegovoj kontroli onog što on smatra da je ispravno i valjano. Kada se, na forumima za razgovor, ljudima sa kojima se ne slažete obratite kao nekakav seksualno ugroženi beta-mužjak, to ne zvuči baš kao nešto što biste čuli od nekog ko klanja pet puta dnevno i redovno uči Kur’an, međutim, često ćete ovakve stvari pročitati na ovim forumima. I moderatori na ovim forumima će rijetko pozvati članove da stišaju takvu retoriku. Naposljetku, pitam se da li je većina ovih novih alt-right muslimana stvarno tako religiozna? Da li se kod njih zaista radi o islamu, ili više o tome da se bude „protiv“ nečeg drugog? Rađa li se novi „kulturni islam“, takav gdje je važnije biti protiv, nego podrška, isto kao što je „kulturno kršćanstvo“ u Evropi postalo društveno prihvatljiv način da se kaže: Sve, samo ne islam? Pozivaju li se alt-right muslimani na islam samo kao na izgovor da napadaju žene i svi drugi koji im se ne sviđaju? Sudeći po jeziku koji se često može čuti na ovim forumima i nedostatku upućenosti u prave islamske izvore, čini se da nije nerazumno to pretpostaviti.
Jesu li se pojavili nedogmatski, pa čak i „neislamski“ pravci unutar islamskih krugova tokom posljednjih nekoliko decenija? Apsolutno. Pritisak od zapadnih političkih aktera i negativne reakcije na užasne terorističke napade i grupe kao što je ISIS, natjerale su mnoge muslimane da zauzmu stavove koji su, gledano sa tradicionalnog muslimanskog stajališta, zaista neprihvatljivi. Međutim, uvjeravati ljude da su ovi stavovi pogrešni ne može se postići vrijeđanjem i maltretiranjem. Ne smiju se izvrtati teze ili zanemarivati alternativna čitanja ili interpretacije ukorijenjenih društvenih i političkih teorija. Zalutalim pokretima unutar islama treba se obraćati učtivo, sa odmjerenom kritikom i kroz iskreni dijalog. Mora se izbjegavati politika psećeg zvižduka (eng. dog-whistle politics) i zapaljivi govor. Kada propovijedate vlastitom zboru ne pridobijate nove sljedbenike izvan te populacije. Steći nove slušatelje koji će vas ozbiljno shvatiti znači, ono što je el-Gazali činio Ibn Sinau, pedantno i argumentirano kritizirati, tekstualnim dokazima i potkrijepljenim zaključivanjem. Niko ne očekuje od ovih novajlija da budu el-Gazali, međutim, zar moraju biti baš toliko drugačiji od njega? Problem je što gazalijevski pristup ne prolazi kod široke publike, koja živi u svijetu video-klipova od 30 sekundi i jezgrovitih animiranih mimova. Neki dvadesetogodišnjak, koji na odmoru između predavanja gleda šta ima novo na Twitteru, nema vremena za dijalektičko bavljenje kur’anskim argumentima o pravima i teorijom intersekcionalnosti Kimberlé Williams Crenshaw. Ne samo što to zahtijeva da se zaista čita Kur’an, nego da se čita i Kimberlé Williams Crenshaw – da bi se argumenti Crenshaw ozbiljno uvažili mora se odvojiti vrijeme da ih se pročita, koje, naravno, većina alt-right muslimana nema.
Zapravo, teorije zavjere i ratoborni klikbejtovi raspiruju ove hirove alt-right muslimana. Na kraju, ja mislim da će i pokret alt-right muslimana na kraju završiti u historiji baš kao hir. To je otrovni nus-proizvod trumpizma, velikog „doprinosa“ Donalda Trumpa savremenom muslimanskom društvenom diskursu. On, također, služi kao bolni podsjetnik koliko moći nemuslimanski akteri – čak i oni koji su apsolutno neprijateljski nastrojeni prema islamu – imaju nad muslimanskim diskursima. Uz Božju pomoć, ne toliko dogmatski sljedbenici ovog alt-right muslimanskog hira će vidjeti „da kod ovih budala pulsira žila gluposti“ i shvatiti da ovakav pristup neće promijeniti ničiji stav, zato što samo budala može misliti da će, ako svakodnevno napada žene, više njih privezati čvršće svoj hidžab i „odmarširati“ u kuhinju. Sâma kritika je jedna vrsta umjetnosti. Ako je ne uputi kako treba, čovjek samo više hrabri protivnike, a s vremenom čak gubi i vlastite pristalice.
____________________________________________________________________
[1] Alt-right je grupni naziv za alternativnu desnicu u Sjedinjenim Američkim Državama, razne grupacije sa bjelačkim supremacističkim, neonacističkim, ksenofobnim i drugim ultrakonzervativnim gledištima. Prim. prev.
[2] Argument strašila ili argument protiv slamnatog je logički neispravno argumentiranje, kada neko izvrće teze protivnika, pogrešno ih tumači i od njih pravi slamnato strašilo, pa onda pobija ne tezu protivnika, nego svoje „slamnato strašilo“ te teze. Prim. prev.
Prevod: Azra Mulović
