Svojevremeno je slovio za “dašak svježeg vjetra na Balkanu”. Danas, najveći negator genocida, najveći rušitelj države Bosne i Hercegovine, besprijekorni secesionista. Najveća prijetnja za novi konflikt na ovim prostorima.
Milorad Dodik, lider SNSD-a i predsjednik bh. entiteta, ne preza ni od koga, i ni od čega. Vrijeđa, omalovažava, pljuje. Metu ne bira, a cilja sve one koji mu na bilo koji način smetaju – političke oponente, žrtve agresije na Bosnu i Hercegovinu, visoke funkcionere međunarodne zajednice, ambasadore, visoke predstavnike… Istovremeno, oni koji su ga početkom 2000-ih doveli na vlast znakovito šute.
Je li Dodik američki čovjek? Zašto ga se trpi godinama? Zašto je skrenuo s reformskog puta na kojem se nalazio prije dvije decenije? Imaju li efekta sankcije koje su mu uvele Sjedinjene Američke Države? Ovo su neka od pitanja koja smo postavili Jahji Muhasiloviću, profesoru međunarodnih odnosa i geopolitike.
Dodik je prevario sistem
– Mislim da je Dodik prevario sistem. Svojevremeno je bio “dašak nade na Balkanu”. Međutim njegovo pravo lice pokazalo se kroz vrijeme i upravo ga vidimo danas – kaže Muhasilović na početku razgovora za Patriju.
Naglašava da Dodika, pak, treba posmatrati kroz prizmu srpske politike u Bosni i Hercegovini, koja je bila poražena početkom devedesetih godina.
– Imali ste situaciju kada je doslovno međunarodna zajednica sa svojim sigurnosnim strukturama ganjala ratne zločince i vodila ih u Hag. Tada je SDS totalno poražen kao najodgovornija politička stranka za sve ono što se u Bosni i Hercegovini dešavalo tokom devedesetih godina.
Jednostavno, Srbi su se u tom momentu osjećali poraženo. I tadašnje reformske snage, kao što je bio Dodik, bile su svjesne da moraju barem u retoričkom smislu da se drže pravila igre, i da ne smiju da idu uz dlaku političkom zapadu koji je bio predominantan u Bosni i Hercegovini – rekao je Muhasilović.
Dodik tada nije imao puno prostora za manevar, smatra naš sagovornik. Međutim, dodaje, Amerikanci kasnije gube interesovanje za Balkan, preorijentišu se na Irak, Afganistan, Bliski Istok i ostatak svijeta.
Smatrali su da je njihova misija i problem na Balkanu riješen, te da nema potrebe da tu više ostaju sa svojim vojnim i ostalim strukturama. Stoga su Balkan prepustile Evropskoj uniji koja se, prema Muhasilovićevim riječima, pokazala nevještom.
– Tu se stvara jedan sigurnosni vakuum. Zatim, imate finansijsku krizu iz 2008. godine koja je zabavila Zapad samim sobom, pa se na Balkanu javljaju neki novi faktori, kao što su Rusija, Kina i Turska – potcrtava.
Zapad izgubio interesovanje
Neusvajanjem Aprilskog paketa 2006. godine, govori Muhasilović, Zapad gubi primarno interesovanje koje je dotad imao, pa se samim tim potrošio i taj neki zapadni reformski duh namijenjen Bosni i Hercegovini.
– I sve to je stvorilo jedan određeni vakuum moći u koji je Dodik upao, te 2005., 2006. i 2007. on polako prestaje da više bude ta neka reformska snaga unutar srpske politike u Bosni i Hercegovini. Mislim da je on procijenio da je došlo vrijeme da se polako može opuštati i postati ono što uistinu i jeste – srpski nacionalista i šovinista – govori Muhasilović.
Zanimljivim je ocijenio naše pitanje je li Dodik i dalje američki čovjek, s obzirom da je na vlast krajem 90-ih godina došao upravo na američkim tenkovima, a da danas SAD izgleda nemoćno pred njegovim djelovanjem, uprkos činjenici da su ga stavili na crnu listu.
– Zanimljivo pitanje. To je ono, što bi se reklo, pitanje od milion dolara. Zapravo je povezano s onim šta Sjedinjene Američke Države žele na Balkanu. Ukoliko bismo napravili dva neka presjeka – Dodik s početka 2000-ih, kada je na vlast došao na američkim tenkovima – i Dodik danas, izgledalo bi totalno kao da je američki čovjek. Međutim, mislim da stvari nisu toliko crno-bijele.
Mislim da on ima dosluha s određenim strukturama unutar američke politike, naročito s određenim diplomatama zaduženim za Zapadni Balkan u ime Sjedinjenih Američkih Država, kakav je recimo i Gabriel Escobar, i još niz drugih političara – govori Muhasilović.
Muhasilović: Dodikovo pravo lice pokazalo se kroz vrijeme
Ocjenjuje da Dodikov uspjeh s Amerikancima treba posmatrati u nekom širem kontekstu, povezanim s uspjesima konkretno Srbije i srbijanske diplomatije u Washingtonu, kao i s određenim ideološkim krugovima unutar američke diplomatije preko kojih je Srbija uspjela isposlovati određene aranžmane na Balkanu, pa vidimo da se to preslikalo i na Kosovo, a ne samo na Bosnu i Hercegovinu.
– Mislim da je Dodik tu samo dio tog jednog cijelog setupa, koji nije zvaničan. Teško ga je istražiti. Ne možete to naći na internetu da ga povežete. Ustvari, to je jedna fluidna struktura s određenom ideološkom agendom. Vjerovatno je tu i dosta para uplaćeno, pošto tako funkcioniše američki lobi.
Mislim da Dodik samo pliva na tom talasu. Ne bih rekao da je on isključivo američki čovjek, ono bukvalno da su ga Amerikanci postavili, dali mu impute, instrukcije kakvu misao treba da provodi. On to sad provodi po nekom po nekom obrascu. Mislim da nije baš tako evidentno i tako crno-bijelo – naglasio je Muhasilović.
Naš sagovornik mišljenja je da Amerikancima, odnosno Zapadu nije u interesu da se oslobode Dodika.
“Balansiranje moći”
– Bukvalno od raspada Jugoslavije, prije nego što je rat zaustavljen, vidjelo se da Zapad generalno, a u ovom konkretnom slučaju Amerika, imaju tu politiku “balansiranja moći”, jer njima nije u interesu da zaživi građanska Bosna i Hercegovina.
Doslovno su sve političke aktere već u Daytonu mogli natjerati da se ide ka građanskoj Bosni i Hercegovini. Međutim, nisu htjeli. Već u Daytonu počeli su da udaraju temelje ove nekakve etničke konfederacije, što odgovara i drugim velikim silama, poput, recimo, Njemačke i Velike Britanije. To je tako urađeno iz razloga što njima nije u interesu da jedna od problematičnih strana, u ovom su to slučaju Bošnjaci i Srbi, zadominira Bosnom i Hercegovinom.
Ukoliko bi Bošnjaci, odnosno kako to lider HDZ-a BiH Dragan Čović voli reći “bošnjački demografski oportunizam”, stvarno zadominirali Bosnom i Hercegovinom, i ukoliko bi se Bosna i Hercegovina stvarno “bošnjakizirala”, Zapad bi se to doživio kao “potencijalni sigurnosni problem”, jer bi postojala muslimanska zemlja sa muslimanskom većinom, koja bi kroz vrijeme imala potencijal da postane nekakav nosač aviona za određene utjecaje koji bi dolazili s Bliskog Istoka, prvenstveno iz Turske, ali i iz Irana i Saudijske Arabije, gdje bi to moglo potencijalno da stvori određeni problem Evropi.
Tako da bošnjački faktor treba limitirati, a preko koga ćeš to uraditi – upravo preko srpskog i hrvatskog faktora. A to čak nisu ni krili, imate izjave Biljane Plavšić u kojima tvrdi da joj je Jacques Klein (bivši zamjenik visokog predstavnika u BiH, op.a.) rekao da je ovaj sistem napravljen upravo da bi se Bošnjaci, odnosno muslimani u Bosni i Hercegovini, balansirali preko Srba i Hrvata – kazao je Muhasilović.
Ocjenjuje da Zapad ne smije dozvoliti ni srpskom faktoru previše da ojača, jer bi to eventualno moglo dovesti do jačanja ruskog faktora na Balkanu.
– Ali kako vrijeme odmiče, primjetno je da im je ipak problematičniji ovaj prvi, odnosno bošnjački, ali i albanski faktor. Imate onu staru teoriju o zelenoj transverzali, koja se evidentno kroz određene krugove u SAD-u ponovo aktivirala, gdje se sada preko Srba pokušavaju da sputaju i Albanci, isto kao i Bošnjaci – smatra Muhasilović.
Dodaje da uvođenje američkih sankcija Miloradu Dodiku na neki način predstavlja samo paravan, da se stvori nekakav privid da se on na neki način ipak sankcioniše. No, Amerikanci su itekako svjesni da te njihove sankcije na njega nemaju nikakvog efekta.
Muhasilović napominje da svaka država ima svoj specifikum na koji način djeluje u vanjskoj politici, pa samim tim i Sjedinjene Američke Države.
– U sklopu strateške kulture SAD-a imate i sankcije, kao jedan od alata. Vidjet ćete da su oni sankcije nametnuli i Iranu, i Sjevernoj Koreji, i Rusiji, i raznim firmama po svijetu. Sada je i Dodik na toj listi.
Međutim, Amerikanci su svjesni da njihove sankcije njemu ne mogu ništa, jer njegov kapital uopšte nije vezan za SAD. Ali ukoliko bi mu, recimo, Mađarska, Njemačka, Srbija, pa i Rusija uvele sankcije, tada bi on i mogao da osjeti određene finansijske poteškoće. A sve dok mu neka od ove četiri zemlje ne uvede sankcije, bojim se da to neće imati nikakvog efekta – zaključio je Muhasilović u razgovoru za Patriju.
(Delvin Kovač)
Patria
