Pitanje je vremena kada će se ovakav sistem u BiH urušiti!
“Došli smo do sveopće kriminogenosti društva, koje više ne poznaje moral i javni interes, nego je vođeno instiktom za preživljavanje, spremno da pregazi sve i bilo koga ko mu se nađe na putu. Pitanje je vremena kada će se ovakav sistem urušiti, jer je sve manje onih koji su još uvijek naivni da svoju energiju troše na daljnju reprodukciju parazitske elite povlaštenih”, kaže za BUKU Damir Mehmedbašić, direktor CPI Fondacije
( BUKA intervju )
Sredinom marta u Sarajevu je organizovana OBS konferencija na kojoj su prezentovani rezultati mjerenja otvorenosti budžetskih procesa u Bosni i Hercegovini. Prema opsežnoj analizi budžeta svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, počev od kantonalnih preko enitetskih pa sve do državnog , zaključak iste je da je Bosna i Hercegovina tu negdje pri samom dnu otvorenosti – između afričkih zemalja Zimbabvea i Gane. Drugim riječima, građani ove zemlje doslovno ne znaju kuda idu niti kako se troše njihovi novci. Ovu analizu u BiH sproveo je Centar za zastupanje građanskih interesa – Fondacija CPI. Sa direktorom ove Fondacije Damirom Mehmedbašićem smo razgovarali o tome kako treba kontrolisati vlast, kako učiniti transparentnjim trošenje javnog novca te o tome kako građane uključiti u ovaj proces.
Gdine Mehmedbašiću, BUKA je objavila tekst u kome smo se bavili istraživanjem koje je Vaša fondacija sprovodila a koji se tiče transparentnosti budžetskih procesa u BiH. Zaključak je da smo više pri dnu ove ljestvice nego pri samom vrhu. Zašto je to tako?
Prije svega ne postoji politička volja da se sistem učini tranparentnijim. Zbog sve većeg pritiska građana, javnosti i civilnog društva uopće, da se rad vlasti kontroliše “odozdo”, u posljednje vrijeme sve su izraženije ozbiljne namjere da se dostupnost javnih podataka dodatno ograniči. U 21. stoljeću smatramo da je to neprihvatljivo.
U BiH je sve podređeno usko profilisanim partijskim a onda i ličnim interesima pojedinaca. Slažete li se sa tezom da se u ovoj zemlji malo šta događa u javnom interesu?
Postoji općeprihvaćeno društveno uvjerenje da je bolje ništa ne raditi i biti na javnom teretu, nego biti preduzetan, preuzeti odgovornost, a samim tim i određeni rizik. Naše vlasti podržavaju ovakvo ponašanje nagrađujući svoje klijente statusom socijalnog slučaja lažnom minimalnom sigurnošću. Na taj način smo došli do sveopće kriminogenosti društva, koje više ne poznaje moral i javni interes, nego je vođeno instiktom za preživljavanje, spremno da pregazi sve i bilo koga ko mu se nađe na putu. Pitanje je vremena kada će se ovakav sistem urušiti, jer je sve manje onih koji su još uvijek naivni da svoju energiju troše na daljnju reprodukciju parazitske elite povlaštenih.
Šta znači zastupati interese od javnog značaja i da li je teško zastupati interese građana ove zemlje?
Ne znam kako je drugima, meni nije teško. U ovom trenutku osjećam da je to moj poziv i vjerujem da je najbolje slijediti svoje instikte. U svakom slučaju, zadovoljstvo mi je biti dio tog procesa. S druge strane, zastupati javni interes nije jednostavno jer je ovakvo djelovanje odmah u početku možda malo pretenciozno postavljeno. Ukoliko danas izađete s tvrdnjom da je nešto u javnom interesu, onda je bolje da to znate i opravdati. Po mom mišljenju, javni interes je interes građanina ove zemlje, pojedinca, anonimca, bez obzira na njegovu nacionalnu, regionalnu, rodnu ili bilo koju drugu pripadnost.
Zašto je bitno da se građani uključe u proces kontrole rada institucija vlasti, stiče se utisak da aktivna participacija građana u procesu kontrolisanja vlasti počinje i završava na dan izbora. Je li to tako?
Možda na prvi pogled tako ne izgleda, no ja mislim da su građani sve više uključeni u demokratski proces. Tako na jednoj strani imamo izrevoltirani, no sasvim neaktivni, medijima podstaknut, površan, emotivni doživljaj političkog procesa, no s druge strane jača angažovani, sve više analitički, strpljiv i konstruktivan građanski koncept. Upravo takav pristup je jedini održiv i u budućnosti će odigrati bitnu ulogu za društveni razvoj.
Koliko građane uopšte zanima kuda ide njihov novac odnosno ono što zovemo javni novac odnosno budžeti?
Građane naravno interesuje na šta i kako se troši njihov novac, no veliki je izazov na razumljiv način predstaviti informacije do kojih je prije svega teško doći, a kada i dođemo, potrebno je neko vrijeme da i mi shvatimo u čemu se uopće radi. Građani su također veoma pritisnuti svakodnevnim problemima i teško im je odvojiti dovoljno vremena, posvetiti se analiziranju javnih finansija. Zbog toga je jako bitno da informacije predstavimo na dopadljiv, kreativan i jednostavan način, a da opet ne izgubimo kvalitet i tačnost onoga što im želimo prenijeti.
Vi ste u okviru Fondacije pokrenuli niz aktivnosti koje se bave upravo vizuelizaciji i transparentnosti rada vlasti, te budžetskog novca. Možete li spomenuti neke od njih?
Trenutno radimo na objedinjavanju podataka o ukupnim javnim finansijama u BiH. Radi se o oko 13 milijardi javnog novca koji trošimo kroz 157 budžeta i preko 40 vanbudžetskih fondova. To će biti prvi put da će građani na jednom mjestu imati pristup informacijama o javnoj potrošnji i potrudićemo se da koristimo što više vizuelnih alata kako bi objasnili ono što je bitno. Također, smatramo da je potrebno izaći iz glavnog grada, te ćemo posjetiti 30 općina u kojima ćemo građanima direktno predstaviti javnu potrošnju na lokalnom nivou. Napravili smo Istraživanje otvorenosti 14 budžeta centralne vlasti, pa ćemo informacije do kojih smo došli prenijeti kolegama u svim krajevima BiH, kako bi i oni dalje mogli raditi na podizanju transparetnosti budžetskog procesa. S obzirom da u regiji jedino BiH nije potpisnica Partnerstva za otvorenu vlast, radimo i na promociji Partnerstva. U budućnosti ćemo sve više raditi na otvaranju institucija i vjerujem da ćemo uskoro imati neke pozitivne primjere.
Razgovarao Elvir Padalović
Vezani tekst :
