Pirova pobjeda za Mostar i nove-stare podjele, ne treba slaviti zbog izbora
Sredinom novembra u Bosni i Hercegovini se održavaju lokalni izbori, bar bi trebalo. Iako imam 24 godine, za četiri mjeseca ću po drugi put birati opštinskog načelnika.
Iako živimo u istoj državi moji vršnjaci u Mostaru nisu do sada imali pravo da biraju, a gradom već osam godina upravlja samo jedan čovjek koji je u njihovo ime, dok su bili maloljetni izabrao neko drugi. Kada je Ustavni sud BiH dijelove Izbornog zakona BiH proglasio neustavnim imao sam 14 godina, i u tom periodu sam završio srednju školu, fakultet, promijenio mjesto stanovanja, tri posla… a parlamentarci u BiH nisu uspjeli da sjednu za isti sto, dogovore se, napišu izmjene zakona, pošalju ga u parlamentarnu proceduru i usvoje. Uradili su to juče, ali tek kada ih je, prema riječima predsjednika SDA Bakira Izetbegovića, pritisla međunarodna zajednica. I međunarodnu zajednicu je neko pritiskao – Irma Baralija, Mostarka koja je tužila i dobila spor protiv Bosne i Hercegovine jer osam godina nije imala pravo ni da bira ni da bude birana. Oba doma Paralmenta BiH su, iako su mnogi u to sumnjali, usvojila izmjene Izbornog zakona čime je provedena presuda Evropskog suda za ljudska prava, a Baralija za BUKU kaže da oni koji situaciju posmatraju sa strane mogu pomisliti da je u Mostaru veliko slavlje zbog povratka demokratije u grad na Neretvi.
BARALIJA: Mostar je dodatno podijeljen
„Nije da nema istine u ovome, davno je bilo vrijeme da Mostar prestanu činiti “Gradom-slučajem”, ipak, za svakoga ko vjeruje i želi jedinstveni, nepodijeljeni Mostar, ovo je Pirova pobjeda“, navodi Baralija.
Razloga za slavlje u Mostaru, prema njenim riječima, nedostaje i zbog toga što su izmjene Zakona urađene nauštrb jedinstvenog i građanskog Mostara, grada Mostaraca i Mostarki. Ovakav Izborni zakon iako omogućava održavanje izbora, prema ocjeni Baralije, najveći grad Hercegovine vraća 20 godina unazad. Barlija objašnjava kako su zapravo SDA i HDZ iskoristili priliku da podebljaju etničke podjele nakon što je Ustavni sud odlučio da broj vijećnika iz gradskih područja mora biti proporcionalan broju stanovnika.
„I sada, kada smo ih napokon stjerali u kut, oni nisu ispravili samo onaj dio koji je bio problematičan, oni su ustvari iskoristili priliku, vidjevši da imaju dovoljan broj ruku u Parlamentu, da zajedno sa svojim koalicijskim partnerima izglasaju model po kojem ne samo da se uređuje proporcionalnost vijećnika po područjima nego se “otkida” još 4 vijećnička mandata sa jedinstvene gradske liste koji se dodaju područjima. Na ovaj način se de facto jačaju etničke podjele, jer su gradska područja skoro etnički čista područja, nauštrb građanskog principa i jedinstvenog Mostara. Dakle 2004. je postojao kakav takav balans izmedju građanskog i etničkog jer je odnos bio 17:18, a sada, 16 godina poslije mi umjesto da pravimo iskorak I kreiramo drugačije principe uređenja Mostara, oni su nas vratili u prošlost jer smo sa omjerom 13:22 bliži Dejtonskom etničkom uređenju nego Mostaru 2020“ objašnjava Baralija svoju viziju nove podjele Mostara. Ovo je kaže, tek prva faza jer će finalnu podjelu Mostara dovršiti budući vijećnici koji dignu ruku za novi Statut o kojem SDA i HDZ govore toliko sigurno kao da im 2/3 većinu u Vijeću niko ne može oduzeti, pa ni birači.
„U njihovom modelu Statuta koji su nam prezentirali i potpisali da će ga usvojiti dodatno se precizira da će gradska područja imati ogromne ovlastii da čak gradonačelnik i Vijeće neće moći donijeti nikakvu odluku koju nije odobrilo tijelo koje nazivaju “Povjerenstvo” gradskih područja, a koja se tiču nadležnosti tog tijela. Na ovaj način će gradska područja biti skoro pa u rangu nekadašnjih, posljeratnih opština za koje smo mislili da smo ih prevazišli i ostavili u prošlosti u ovom procesu ponovnog ujedinjavanja grada. Nažalost, kako rekoh, pakleni plan HDZ/SDA osovine je da nas ili drži ili stalno vraća u prošlost“ dodaje Mostarka koja je potvrdu diskriminacije dobila u najvećoj sudskoj instanci.
Slavimo poraz
Iako je parlament izglasao izmjene one su dogovorene izvan parlamentarnih klupa. Malo u Mostaru, malo u Sarajevu na brifingu kod stranih faktora koji su često stabilizacijski glas. I jedno i drugo nije ništa do poraz parlamenta. Poslanik SDP-a u Predstavničkom domu BiH Saša Magazinović kaže da je ovo neshvatljivo, drsko i nedemokratsko djelovanje izvan institucija države Bosne i Hercegovine i tu praksu isti akteri žele učiniti uobičajenom. „Čekanjem da se postigne vaninstitucionalni dogovor ili da iz kafane stigne uputa šta i kako treba raditi obezvrijeđen je i izložen ruglu Parlament BiH, kao i svi koji u njemu sjede. Čemu nam služi Parlement ako će se dva ili tri čovjeka kao na pijaci cjenkati o Zakonu koji kreira sudbinu građana i građanki Mostara, ali i postavlja neke nove odnose u državi. SDP je partija koja ne može sebi dozvoliti da podrži nelegitimne dogovore onih koji su privatizovali državu i koji dogovaraju podjelu Mostara na dvoje kao uvod za naredni korak – podjelu države na troje. Žao mi je što su stranke vlasti poslale poruku da je Parlament tijelo koje služi samo da potvrdi kafanske dogovore bez da članovi parlamenta koji su za to plaćeni predlažu, usvajaju, ulažu amandmane, iniciraju, problematiziraju, pitaju… Još više mi je žao što im u takvom vođenju politike podršku daje i međunarodna zajednica“ dodaje Magazinović u komentaru za magazin BUKA.
Sličnog je mišljenja i politička analitičarka Ivana Marić koja kaže da je ovim dogovorom poništen paralment jer se u njemu odluke ne donose, te da najveće zakonodavno tijelo u BiH služi samo da ovjeri dogovore tri lidera.
„ Zašto onda plaćamo tolike parlamentarce ako njih dvojica, ili trojica donose odluke? Ako je ovako lako bilo donijeti odluku, zašto smo čekali ovolike godine. Ništa spektakularno i novo nije došlo, što pokazuje njihov bezobrazluk i nebrigu za građane i za demokratska prava građana. Jednostavno nisu htjeli da se dogovore. Poražavajuće je što je Izetbegović rekao „ne zamjerite na ovakvom rješenju, međunarodna zajednica nas je pritisla“. Oni ništa nisu ni radili na tome, oni ne bi ništa uradili da nije bilo pritiska“ komentariše Marić razloge za odsustvo slavlja zbog velike, ali tužne pobjede. Za nju je poražavajuće što je protiv desetogodišneg političkog i demokratskog karantina nisu ustali građani Mostara. „Oni su pristali na to. Građani Mostara se nisu pobunili. Čak ni opozicija nije organizovala proteste“ detektuje Marić.
Za razliku od Magazinovića i Marić, poslanica SDA Alma Čolo smatra da dogovor nije izmješten iz paralamenta objašnjavajući to ovako „ jer je parlament taj koji odlučuje i ljudi koji sjede u parlamentu zajedno sa svojim političkim liderima su učestvovali u kreiranju Prijedloga izmjena Izbornog zakona. Ti isti ljudi kao državni poslanici, poslije su glasali za te izmjene Izbornog zakona“.
No, Čolo vrlo dobro zna da parlamentarne rasprave s prihvaćenim amandmanima nije bilo. Takođe, paralment ne čine samo parlamentarci čiji su ldieri Bakir Izetbegović i Dragan Čović, a kako se o zakonu glasalo po hitnom postupku on je bio po principu „uzmi ili ostavi“.
Iako je član drđavnog parlamenta največeg zakonodavnog organa, smatra da nije kriva kao ni ostali i bivši paralmentarci što ranije nisu radili svoj posao – usvajali zakone. „Poslanici u ovom parlamentu nisu krivi što nemamo izbora zato što je Statut grada Mostara proglašen neustavnim i Izborni zakon koji je bio rezultat rješenja koje je predložio visoki predstavnik u Statutu grada Mostara“ navodi Čolo.
Slavimo ono što nam svakako pripada
Apsurdno i nikako logično je da su bile potrebne međunarodne presude i intervencije da građani dobiju ono što im je esencijalno i neupitno.
„.U demokratskom društvu se podrazumijeva da svaki punoljetni građanin ima pravo da bira i bude biran. Mi svoja prava moramo tražiti na sudovima. Zadnji dogovor oko Mostara je dokaz da se sve vrti oko politike. Oni argumenti koji anvode, odnosno ona grupa koja kaže da treba slaviti – to je ubiranje političkih poena, oni koji kažu da ne treba slaviti – ne vjeruju ni u to. Ne vjerujem da nemamo šta slaviti“ kaže sociološkinja Smiljana Vovna.
Je li apsurd da slavimo nešto što je naše osnovno demokratsko pravo? Ovo pitanje postavili smo i profesoru ustavnog prava i narodnom poslaniku DF-a u Predstavničkom domu BiH Zlatanu Begiću koji kaže da je suština upravo u ovoj tezi. „Vi ste to divno definisali s Vašim pitanjem. Mi slavimo nešto što se ispunjava nakon 10 godina, to govori o stanju vladavine prava. 10 godina je predugo za svakog čovjeka, 10 godina biti bez biračkog prava“ kaže Begić dodajući da „mi nemamo šta da slavimo“.
Srbi nisu konsultovani
Od samog početka nejasna je uloga samoproglašenog zaštitnika svih Srba – Milorada Dodika. O Mostaru je uglavnom premalo ili neprecizno govorio. No, kada su počela stizati pitanja odgovorio je da nije zadovoljan, ali da neće blokirati dogovore SDA i HDZ-a, te da će insistirati na ravnopravnosti. Kako i gdje, ako ne u parlamentu.
Šef kluba poslanika SDS-a u Predstavničkom domu BiH Mirko Šarović nije zadovoljan usovjenim izmjenama Izbornog zakona. Kaže nam da je „samo formalno ispoštovana odredba o ravnopravnosti svih naroda, ali u suštini ne predstavnike najmanje jednog naroda, predstavnike iz reda srpskog naroda koji su činili 20% predratnog stanovništva u Mostaru“.
Šarović kaže da niejdna srpska stranka neće moći imati svoje vijećnike, te da će u Vijeće moći ući samo Srbi s HDZ-ove ili liste SDA. “ To je veliki nedostatak, ne može se to popraviti statutom ili zaključkom u parlamentu. SNSD je izdao u suštini ono malo Srba što je ostalo u Mostaru“ zaključuje Šarović.
Tiho je bilo slavlje, ako ga je uopšte bilo nakon suvajanja zakona. Još tiše Čovićevo i Izetbegovićevo izrugivanje parlementu. No, u zemlji gdje se direktori javnih preduzeća i ustanova znaju i prije nego što se raspiše konkurs, iznenađenja ne postoje.
SLAĐAN TOMIĆ / Buka
