Najveća sportska porodica na Balkanu

U Novom Travniku stanuje najveća sportska porodica Balkana. Zijad i Sanja Lugan imaju šestero djeca, od kojih su petero sportisti, i to veoma uspješni.”Bolje sport, nego droga i alkohol. Djeci se bolje baviti sportom, a ne da hodaju po kafićima i ulicama, tako da smo se odlučili da ih opredijelimo za sport. I oni su imali želju biti sportistima, te ih nije trebalo puno uvjeravati da je sport ispravan životni put“, rekao je u razgovoru za agenciju Anadolija (AA) Zijad Lugan, ponosni otac šestoro uzorno odgojene i izuzetno pristojne djece.

Zijad, nekadašnji karatista i Sanja nemaju stalno zaposlenje. On, silom prilika, vikendom radi u jednoj od novotravničkih kafića kao redar, dok njegova supruga povremeno daje instrukcije iz matematike, sve kako bi uspjeli djeci osigurati svakodnevnu egzistenciju, ali i finansirati njihove sportske aktivnosti.

“Na sve načine djeci pokušavamo osigurati sredstva da bi išli na takmičenja. Ne idu baš na svaka, zbog naših finansijskih mogućnosti. Ne mogu ih poslati na svako takmičenja. Šaljem ih na ona koja su važnija”, istakao je Zijad, naglasivši:

“I mlađa kćerka petogodišnja Senema za godinu će početi trenirati karate. Dogodine imat ćemo i šestog sportistu u porodici. Učinit ćemo sve kako bi i nju ako Bog da izveli na pravi put”.

U kući Lugana nema više mjesta za brojne pehare i preko 250 medalja koje su osvojili njegova četiri sina i kćer na raznim takmičenjima. Najstariji Ermin (20) bio je juniorski i seniorski je državni prvak BiH u kick – boksu i tai boksu. Član KBS Šampion iz Sarajeva u kick boksu već se borio i za evropski pojas, okušao se i u UFC-u i MMA, a svoje vještine, tvrdi, nikada nije iskoristio van sportskog borilišta.

“Nikada se u životu nisam potukao na ulici. To me ne zanima. I ovom prilikom javno želim se zahvaliti svojim roditeljima na svemu što čine za moje sestre i braću i mene. Oni se odriču mnogo čega i daju sve od sebe kako bismo se mogli baviti sportom. I zbog toga želim uspjeti, kako bi im se na jedan način odužio za sve”, kazao je za agenciju Anadolija Ermin, izuzetno talentirani sportista, kojem u svijetu borilačkih sportova i najveći stručnjaci prognoziraju svijetlu budućnost.

Ermin je rekao i kako za njega „sport predstavlja sve ono što je pametno“, te da se za sport odlučio jer je primjeran momak.

“Ne volim sve ono što ne valja, alkohol i drogu. Svojim primjerom pomogao sam i braći da se odrede kojim putem treba ići, odnosno da ne idu putem lošeg i zla”, kaže Ermin Lugan, istakavši da nema uzora:

“Sam sam sebi uzor i ne furam se ni na koga. Želim da sve što uradim, to uradim na svoj način. Trudim se sve više i više da postanem neko i nešto u sportu. Cilj mi je doći do vrha, a vrh je biti profesionalni prvak svijeta.”

Osim Ermina, koji se sprema za ovogodišnje Svjetsko prvenstvo u kick boksu koje će se održati u Brazilu, u najvećoj sportskoj porodici Balkana sportom se bave i njegova braća Emin (18), Sulejman (16), Amar (13), te sestra Lejla (8). Ermin je sa 12 godina ekspresno stigao do crnog pojasa u karateu i jedan je od najmlađih u BiH koji je ikada uspio napraviti takav sportski pothvat. Prvak je Federacije BiH. Na raznim takmičenjima u našoj regiji osvojio je više od 100 medalja, a na nedavnom Evropskom prvenstvo u Mađarskoj bio je osmi. Inače, uz Amara karateom se bave Sulejman i Lejla i svi su članovi Karate kluba Orhideja iz Novog Travnika. Emin je bokser u BK Novi Travnik. Najstariji Ermin, dok je reporterska ekipa agencije Anadolija razgovarala sa njegovom braćom i sestrom, u šali je dobacio kako su boks i katare za njega „ženski, nježni sportovi“. Međutim, sa Erminom, pogotovo, nije se složila Lejla.

“Karateom se bavim dvije godine. Super je. Zeleni sam pojas. Učimo puno tehnika i idem na puno takmičenja i osvajam medalje. Želim biti još bolja“, pričala je Lejla, i otkrila šta bi voljela u budućnosti:

“Želim da se i seka bavi sportom, karateom. Osim karatea volim i kick boks. Kada budem malo veća i kada budem crni pojas željela bih da budem trener, i da treniram sestru.”

– Luganima bi puno značila bilo koja vrsta pomoći –

Zijad Lugan, kaže da niti voli, niti želi od bilo koga „tražiti milostinju“, ali i da bi mu svaka sponzorska pomoć za njegovu djecu, šampione itekako dobro došla. Primjera radi, par bokserski rukavica košta oko 200 KM, pa bi i donacija u sportskoj opremi njegovoj djeci omogućila još bolji sportski razvoj.

“Puno bi nam značio bila kakva pomoć, jer realno supruga i ja ne možemo im sve priuštiti što zaslužuju. Nadam se da će neko prepoznati sve dobro što radimo, jer su djeca istinski sportaši i veliki potencijal za još bolje rezultate, a tako i promociju našeg grada Novog Travnika i države BiH u svijetu”, smatra Zijad.

– Vole Tursku i turski jezik –

Lejlu i Ermina uz sport, ističu, posebno privlači država Turska prema kojoj gaje velike simpatije, zbog čega i uče turske jezik.

“Benim Adim Lejla (ja se zovem Lejla, u prijevodu, op.a.)”, rekla je Lejla kako bi pokazala svoje vještine i u poznavanju turskoj jezika.

(AA)