Philip Zimbardo: Muškarci nestaju
Trenutno radim na nečemu što sam nazvao sindromom društvenog intenziteta, čime pokušavam otkriti zašto momci preferiraju muško društvo umjesto susreta sa ženama. Ispostavlja se da od najranijeg djetinjstva dječaci, koji poslije postaju muškarci, preferiraju muško društvo, tj. boravak u društvu muškaraca. Tu se zapravo radi o kortikalnom nadražaju, jer momci su s momcima u ekipama, klubovima, bandama, bratstvima, naročito u vojsci, te kafanama. A vrhunac toga je završnica fudbalskog prvenstva kada su momci u baru s neznancima i radije gledaju nekog Ronalda, nego Jennifer Lopez potpuno golu u spavaćoj sobi. Problem je u tome što sada preferiraju asinhroni svijet Interneta umjesto spontanih interakcija u međuljudskim odnosima.
Koji su uzroci? I to je nenamjerna posljedica. Mislim da je uzrok prekomjerno korištenje Interneta uopšte, prekomjerno igranje video-igara, i naravno prekomjeran pristup pornografiji. Problem je u tome što su to ovisnosti nadražaja. Kod ovisnosti o drogi jednostavno želite više. Kod ovisnosti o nadražaju, želite drugačije. Droga: želite više istog; a ovdje – drugačije. Potrebno je nešto novo kako bi nadražaj bio zadržan. Međutim, problem je što industrija nudi drugačije. Jane McGonigal je rekla da ‘dječak do svoje 21. godine odigra 10.000 sati video igara i većinu toga u izolaciji’. Cindy Gallop je rekla da ‘muškarci ne znaju razliku između vođenja ljubavi i pornografije’. Prosječni dječak sada gleda 50 pornografskih video snimki sedmično, ponegdje, neko pogleda i stotinu, naravno. Pornografska industrija je najbrže rastuća industrija, koja samo u Sjedinjenim Američkim Državama obrne 15 milijardi dolara godišnje. Na svakih 400 filmova napravljenih u Hollywoodu imamo 11.000 pornografskih filmova.
Ishod je, ukratko, ta nova vrsta nadražaja. Mozgovi dječaka su digitalno prespojeni na totalno drugačiji način i traže promjene, novitete, uzbuđenje i stalne nadražaje. To znači da su potpuno neusklađeni s tradicionalnim razredima, koji su analogni, statički, interaktivno pasivni. Također su potpuno neusklađeni u romantičnim odnosima, koje se grade postepeno i suptilno.
I koje je rješenje? To nije moj posao. Ja ukazujem na problem. Vaš je posao da ga riješite. Ko bi se trebao zabrinuti? Ljudi koji bi trebali brinuti o ovome su roditelji dječaka i djevojčica, prosvjetni radnici, proizvođači igara i filmova, i žene koji bi htjele svog ‘pravog’ muškarca s kojim mogu pričati, plesati, voditi ljubav polako i doprinositi evolucijskim pritiscima da našu vrstu održi na višem nivou od ameba. Bez uvrede amebama.