Da li se iko sjeća visočkih Jevreja ?!?

19. avgusta 1979. – Spomenik palim borcima i žrtvama fašizma Jevrejima iz Visokog

U Visokom imamo preko 100 registriranih nevladinih organizacija, računajući da su i svi sportski kolektivi registrrani na taj način. Nekolicina njih su registrirane za očuvanje kulturnog i historijskog nasljeđa.
O javnim ustanovama i registriranim institucijama za potrošnju poreskog novca s ciljem afirmacije društvenih vrijednosti, izlišno je govoriti.

Još izlišnije, nadasve demagoški zvuči – da bi vladajuće političke partije trebale “standardizirati” prioritete društvenih vrijednosti.

U sve rečeno smo se mogli uvjeriti više puta, u kontinuitetu, nebitno koju vremensku kondicionalu uzmemo za analizu.
– Danas, 18. augusta je Dan formiranje Prvog korpusa Armije Republike BiH,
– Nedavno su ovdašnji Hrvati obilježili zaštitnika župe,
– Isto tako, Srbi su obilježili patrona svoje crkve,
– Nedavno je bila godišnjica smrti dr. prof. Gordane Muzaferija, posthumnog nosioca Povelje Općine Visoko,
– Godišnjica smrti Saliha ef. Trake, koji je bio “mjerna jedinica” u poznavanju “osmanistike”,
– Godišnjica smrti Kenana Jusufbašića, ratnog i poslijeratnog Načelnika Općine Visoko, itd, itd, itd.

Dok ilegalna – neregistrirana udruženja – fantomski potrošaći poreskog novca nam prodaju “muda pod bubrege”, srcedrapajućim humanističkim projektima: borci i njihove porodice gladuju, kulturno nasljeđe nam propada, a lideri boračkih organizacija rade na statutarnim izmjenama koje će im osigurati “doživotne” mandate da grade spomen obilježja na svakom čošku – gdje im se prohtje, i to za isnos novca kao da ih pozlačuju, ili da prave “stambene jedinice” na “javnom dobru” bez ikakvog javnog poziva – na principu “dogovorne ekonomije”.

U međuvremenu, u visočkom parku – Spomen kosturnici poginulim u Drugom svjetskom ratu, obilježja herojima su devastirana.
Spomen obilježje ŠEHIDIMA je “zakrpljeno” par dana prije famoznog Dana šehida.
Živi HEROJI RATE pokušavaju samoubistva.
Lideri nevladinog sektora mjenjaju nacionalni identitet kako bi osigurali vlastitu poziciju u poslu popisa stanovništva.

Ovo je skromni pokušaj da se ne zaborave historijske činjenice s kojima bi se u svim “normalnim” društvima ponosili – afirmisali ih na svaki način.
Što tako nije u Visokom putanje je za sve NAS koji “volimo” ovo okruženje, što se Općinom Visoko zove.

19. avgusta 1979. – Spomenik palim borcima i žrtvama fašizma Jevrejima iz Visokog


“Na dan 6. aprila 1941. godine ukupno je na teritoriji visočkog sreza živjelo 199 Jevreja, ako se tu ubroje i oni koji su živjeli u Brezi, Varešu, Fojnici i Kiseljaku. Od toga broja je 108 muškaraca i 91 žena.
Odmah po dolasku njemačkih okupatora u Visoko, Jevreji su morali zatvoriti svoje radnje, pa i sinagogu. Bili su masovno, bez razloga, hapšeni, a istodobno su im bile opljačkane radnje i stanovi. Već u junu 1941. godine svi Jevreji muškarci su bili lišeni siobode, uzeti su kao taoci. Kada su ih pustili iz zatvora, nisu više mogli preuzeti svoje radnje, jer su u njima bili postavijeni povjerenici-pljačkaši .
Prva grupa Jevreja iz Visokoga odvedena je drugog avgusta 1941. godine u logor Gospić, zajedno sa 20 Srba. 30. oktobra 1941. godine odvedeni su svi odrasli muškarci u logor Jasenovac. U februaru 1942. godine pokupljene su žene sa djecom i svi drugi Jevreji, osim nekoliko ljekara i apotekara koji su bili neophodno potrebni. Prije odvođenja u logore nije niko od Jevreja stradao, niti ubijen u Visokom. Ali su ih ustaše prilikom sprovođenja u logore tukli, šamarali, pljuvali i sve vrednije stvari oduzimali. Žene su bile silovane i na razne načine mučene.
Prema dosadanjim podacima od 199 Jevreja iz Visokog ostalo je na životu svega 18 (12 muških i 6 ženskih). Od tih se u redovima NOB nalazilo 10, u izbjeglištvu 8, a preostalih 181 ubijeni su u logorima.
Od Jevreja iz Visokog, koji su otjerani u logore, jedini je preživio Kabiljo Ado, koji je pobjegao iz logora Jasenovac i otišao u partizane. Za vrijeme rata i poslije rata bio je na raznim dužnostima u JNA i penzionisan je kao potpukovnik JNA. Sada živi u Beogradu.
U Visokom danas ne postoji jevrejska zajednica, niti živi neka jevrejska porodica ili pojedinac. Također više ne postoji ni sinagoga. Za vrijeme rata Nijemci su sinagogu koristili kao konjušnicu, a zatim je srušili.
Ulica u kojoj se nekada nalazila sinagoga nosi sada naziv „Jevrejska ulica”. Osim groblja to je jedino obilježje koje podsjeća da su nekada u Visokom živjeli Jevreji. Na Jevrejskom grobIju u Visokom sahraniivani su i Jevreji iz Fojnice, Kiseljaka i Breze.
Uz masovno prisustvovanje građana, svih mjesnih društvenopolitičkih organizacija, Gradska opština Visoko i Jevrejska opština iz Sarajeva podigli su 19. avgusta 1979. godine lijep spomenik od mramora u spomen na pobijene Jevreje i pale borce, koji su nekada živjeli u Visokom.
Na spomeniku su zlatnim slovima uklesana njihova imena.”

(EL MUNDO SEFARAD)

 

 

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close