Oživljavanje američke domino doktrine
Prije 60 godina Eisenhower je predstavio svoju teoriju domino efekta: Ako jedna zemlja padne pod sovjetski uticaj da će, ako to SAD ne zaustavi, potpasti i druge zemlje u regionu. Ova teorija sada je ponovo oživljena.
DW.DE
Kada se komunista Ho Ši Min 1941. vratio u Sjeverni Vijetnam, oko sebe je okupio istomišljenike i tako je započeo revoluciju protiv japanskih i francuskih okupatora. Četrnaest godina kasnije, u aprilu 1954., američki predsjednik Dwight Eisenhower, uz pomoć svoje teorije domino efekta, je pojasnio zbog čega su SAD, u ratu protiv komunističkog sjevera, podržavale Francuze, a kasnije i budističko-kapitalistički Južni Vijetnam.
Ta teorija je bila izum Eisenhowerove administracije bazirane na iskustvu koje je pokazalo da politika smirivanja situacije, upotrijebljena protiv Hitlera na Minhenskoj konferenciji 1938. nije funkcionisala. Tadašnja generacija američkih političara je po svaku cijenu htjela izvući pouku iz prošlosti i pretjerala je kada se Staljin poslije Drugog svjetskog rata praktično pojavio u ulozi novog Hitlera“, rekao je James Lubovic sa Georg Washington Univerziteta.
„Radije napasti ranije, nego prekasno“
Eisenhower se te 1954. bojao da bi cijela jugoistočna Azija mogla potpasti pod Staljinov uticaj i to čim sa Južnim Vijetnamom padne prva domino pločica u regionu. Njegova teorija je u daljim crtama glasila: „ Ako se u jednom dijelu svijeta ne suprotstavi neprijateljskom komunizmu, na taj način će svugdje slabiti sopstveni položaj. Svaka nova domina koja padne će jačati suprotnu stranu. Tako je američka spoljna politika sve do 80-ih slijedila krilaticu: Bolje djelovati prije, nego kasnije ili kad je čak prekasno“, ističe Lubovic.
On je autor knjiga o Hladnom ratu i Rusiji u eri koja je došla poslije. Za domino teoriju on kaže da je “njen problem u tome što svijet dijeli na crni i bijeli, iako u njemu egzistiraju velike površine sive boje. Bilo je dovoljno da neko malo mjesto u Južnom Vijetnamu ili neka zemlja u Istočnoj Evropi potpadne pod komunističku ideologiju, da se pokrene domino efekat“, ističe Lubovic.
Američki predsjednik Eisenhower i kancelar Konrad Adenauer 1959.
„Teorija koja potcijenjuje razlike“
Također, te misli su opravdavale velike izdatke za oružje i projekte tajnih službi. Pri tome je samo ponekad bilo jednostavno da se primjer neke zemlje prenese i na neku susjednu, jer je bilo toliko razlika između ljudi, i kultura, komentariše Lubovic uz osmjeh. „Razlike između Ukrajinaca i Rusa nalažu razlike u mišljenju. To je potcjenjivala domino teorija“, naglašava on.
U vrijeme Hladnog rata 50-ih do 80-ih godina prošlog stoljeća Amerika je upadala više puta u opasnu zabludu, a to je da je neka mala pojava bilo gdje na svijetu predstavljala veliki problem. Kako bi spriječili sovjetizaciju, Amerikanci su u zemljama poput Afganistana i Iraka poduzimali korake koji su kasnije postali stvaran i dugoročan problem za interese njihove sigurnsne politike.
Ko još pripada Rusiji?
Eisenhowerova škola mišljenja je tako dobijala na snazi, barem u Washingtonu. Za pobornike domino teorije bilo je važno ruske težnje za proširenjem držati pod kontrolom. Sada je za to prekasno. Prve domine su pale. Dogodilo se to 2008. u Južnoj Osetiji, a potom u Abhaziji. Naredna domina je bio Krim, a sljedeća će možda biti istočna Ukrajina i ko zna šta poslije toga slijedi i ko će još pripasti Rusiji.
“Ono što je Putin uradio je nelegalno“, pojasnila je na primjer bivša ministrica vanjskih poslova SAD-a Hillary Clinton, koja pokazuje predsjedničke ambicije za izbore 2016. godinu. Onda je „posve jasno da Putin prekraja granice poslijeratne Evrope“, istakla je ova političarka iz demokratskog tabora. „Ako mu dozvolimo da i dalje radi šta je počeo, onda ćemo biti svjedoci ili ruske agresije ili zastrašivanja koje će za posljedicu imati potpadanje brojnih drugih zemalja pod rusku kontrolu, umjesto jačanja njihovog suvereniteta i razvoja demokratije.
Oživljavanje domino teorije
SAD trebaju stati čvrsto na stranu ukrajinske vlade i Putina pustiti da ekonomski iskrvari, tako što će Amerika ponuditi Evropi alternmativu za ruski gas i naftu, rekla je Clintonova u obraćanju svojim pristalicama. To je ujedno i ponovno oživljavanje Eisenhowerove šezdeset godina stare teorije.
Hillary Clinton oživljava Eisenhowerovu teoriju domino efekta
Poznavalac prilikla u Rusiji Lubovic savjetuje najveći oprez: „Sigurno je da postoji mogućnost da se kroz tu staru prizmu posmatra sadašnji problem sa Rusijom. Mislim da je to greška.“ On pak razumije da kod naroda u Estoniji i drugim baltičkim i ex-sovjetskim republikama postoji strah od Putinovih ambicija. „Ipak, do sada nisam vidio niti jednu indiciju koja dokazuje o nastojanjima Rusije da ponovo ostvari neku vrstu novog Sovjetskog saveza, koja je svojevremeno svijet stavila pred velike probleme i izazove”, rekao je Lubovic.
Autori: Silke Hasselmann / Faruk Šabanović
Odgovorna urednica: Jasmina Rose
