Dvadesetpetogodišnji Omer Omerbegović obrađuje šest plastenika i 10 duluma zemlje
Autor: E. Hadžimejlić / Faktor.ba
Omer Omerbegović dvadesetpetogodišnji je magistar Poljoprivrede, odsjek fitomedicina, zaštita bilja, i bavi se uzgojem rasada, povrća, začinskog bilja.
Ovaj mladić iz Donjeg Moštra, nadomak Visokog, nije sjedio i čekao da dobije posao, već je sam sebi napravio radno mjesto.
– Poslije fakulteta bilo je nekih ponuda za posao, ali to je bilo nešto mizerno, morao bih razmišljati kako sastavljati kraj s krajem, tako da sam odlučio da se počnem baviti poljoprivredom, da prijavim gazdinstvo, da se registrujem i samozaposlim – priča ovaj dvadesetpetogodišnjak.
Sjeća se, kaže, kada je njegova porodica kupila prvi plastenik.
– Kad sam bio sedmi razred moji roditelji su kupili plastenik, to je tada bilo nešto novo i meni posebno zanimljivo i počeo sam da radim sa ocem. Onda me je on pitao šta će mi kupiti ako prođem odličnim na kraju godine, a ja sam rekao mogu li dobiti još jedan plastenik – sjeća se Omer sa osmijehom.
Danas Omer ima šest plastenika na oko 520 kvadrata, te 10 duluma otvorene površine, i sam teško stiže, a u svemu mu pomažu djevojka, otac i mama.
Njegovo radno vrijeme nije osam, pa ni deset sati, već kako kaže, često radi trinaest sati pa nekad i više.
– Ovo je posao koji zahtijeva jako puno vremena. Poljoprivredom sam se počeo baviti, s jedne strane, jer me nužda natjerala, a sa druge strane iz ljubavi. Rođen sam u porodici koja se bavila poljoprivredom, pa se tako javila i ljubav prema ovom poslu. Zato sam se odlučio i da upišem Poljoprivredni fakultet – priča Omer dodajući:
– Ko se ovim, ne bavi ne može ni pretpostaviti koliko je ustvari ovo težak posao, koliko ste malo plaćeni u odnosu na količinu posla i na vrijeme koje posvetite. Ali tu sam gdje jesam. Imamo prodajno mjesto na pijaci na Grbavici i ovdje prodajemo, te se pomalo razvijamo – kaže naš sagovornik.
Ističe da ovaj posao ima niz prednosti.
– U prirodi ste cijeli dan, sa biljkama, niste puno sa ljudima. Priroda je nešto prelijepo, u prirodi se čovjek psihički odmara, a fizički umara. Sreća je da sam imao mogućnost da sam sebi stvorim posao jer nisam osoba koja može džaba da sjedi – priča Omerbegović.
Omer proizvodi skoro sve vrste povrća.
– Fokusirani smo na plasteničku proizvodnju, te na otvoreno polje kada je upitanju uzgoj kukuruza, tikve, krompira i slično. Sada je sezona rasada, on je najtraženiji, naročito sad u ovoj situaciji sa koronavirusom. Nismo mogli pretpostaviti da će biti ovako, da će se rasad već sad skoro sav rasprodati, a ranijih godina to je bilo tek iza maja – kaže Omer.
Ljeti se, kaže, najviše traže kukuruz šećerac, paradajz, a zimi luk i salata.
Kaže da je zbog aktuelne situacije veliki broj osoba koje sami sebi žele proizvoditi organsku hranu.
– Nadam se samo da se neće pojaviti kontraefekat, kao šo smo imali prije četiri ili pet godina kada je većina počela da uzgaja maline. I onda su počeli da se igraju sa hemijom, te su tako smanjili broj pčela, a opće je poznato da kada ne bude pčela neće biti ni nas. Nadam se da će ljudi biti odgovorni da svi proizvedemo ekološko povrće za sebe – kaže Omer.
Kaže da sebe ne može zamisliti između četiri zida te da za njega ovaj posao nema cijenu.
– Sve dok se može preživjeti ovo je prelijep posao. Sjediti u kući i čekati posao nažalost u našoj zemlji nije moguće, sami se moramo izboriti za sebe – navodi.
Kaže da je svakom poljoprivredniku, da bi opstao, potrebna pomoć države koja i nije na zavidnom nivou.
– Nažalost sve manje i manje te podrške dobijamo i zato se sve manji broj ljudi bavi poljoprivredom. Ljudi traže izlaz u bilo kojem drugom poslu, samo da nije poljoprivreda. Naša agrarna politika u državi nije fino definisana, načini subvencioniranja, podrška, ali treba gledati širu sliku i ljepšu stranu – ističe.
Izvor: Faktor
