Ovo je prava istina o sukobima u Gazi koju vam Izrael i svjetski mediji nisu željeli otkriti

Donosimo vam tekst koji je povodom posljednih sukoba između Palestinaca i izraleske vojske napisao novinar britanskog Independenta David Fisk. Kroz kraći pregled historije odnosa između Jevreja i palestinskih Arapa na Bliskom Istoku, Fisk navodi stvarne razloge sukoba između ove dvije grupe, sukoba koji su se uvijek, ma koliko vodeći svjetski mediji skretali pažnju sa suštine, vodili prvenstveno zbog jedne stvari – teritorije

OK, do danas u podne, broj smrtnih slučajeva je 40: 0 u korist Izraela. A sada ide priča o Gazi koju nećete čuti ni od koga u narednih nekoliko sati.

Radi se o zemlji. Izraelci Siderota su pod raketnom paljbom od strane Palestinaca iz Gaze i sada Palestinci dobijaju svoju zasluženu kaznu. Southern Gaza Strip Naravno. Ali sačekajte, kako to da svi ovi Palestinci svih njih 1.5 milion su na prvom mjestu i nagurani u Gazu? Pa, njihove porodice su nekada živjele, zar ne, u onome što se danas zove Izrael? A onda su izbačeni ili pobjegli spašavajući svoje živote kada je stvorena država Izrael.

Zadržite dah, bit će vam potrebno. Ljudi koji su živjeli u Siderotu početkom 1948. nisu bili Izraelci, već palestinski Arapi. Njihovo selo se zvalo Hudž. Nisu ni bili neprijatelji Izraela. Dvije godine ranije, ti isti Arapi su zapravo skrivalii borce jevrejske Hagane od britanske vojske. Ali kada je izraelska vojska 31. maja 1948. godine upala u Hudž protjerala je sve arapske seljane u Pojas Gaze! Oni su postali izbjeglice. David Ben Gurion (prvi premijer Izreala je to nazvao “nepravednom i neopravdanom akcijom”. Šteta. Palestincima Hudža nikad nije bilo dozvoljeno da se vrate.

A danas, preko 6.000 potomaka Palestinaca iz Hudža, sada Sederota, živi u bijedi Gaze, oni su među “teroristima” za koje Izrael tvrdi da uništavaju i pucaju na ono što je zapravo Hudž. Zanimljiva priča.

I isto opet pravo Izraela na samoodbranu. Čuli smo to danas ponovo. Šta bi bilo da su stanovnici Londona raketirani kao stanovnici Izraela? Zar ne bi uzvratili? Pa da, ali mi Britanci nemamo više od milion bivših stanovnika Velike Britanije koji su zatvoreni u izbjegličkim kampovima od nekoliko kvadratnih metara oko Hastingsa.

Posljednji put ovaj sumnjivi argument je upotrebljen 2008. kada je Izrael napao Gazu i ubio najmanje 1.100 Palestinaca (omjer 1.100 naprema 13). Šta da je Dublin pod raketnim napadom, zapitao se izraelski ambasador? Ali britanski grad Crossamglen u Sjevernoj Irskoj je 1970. bio pod napadom od strane Irske Republike, ali RAF nije bombardovao Dublin u znak odmazde, ubijajući irske žene i djecu? U Kanadi 2008. pristalice Izrela su upotrijebile isti lažni izgovor. Šta da su se stanovnici Vankuvera ili Toronta ili Montreala našli pod raketnim napadima iz vlastitih predgrađa? Kako bi se oni osjećali? Ali Kanađani nisu autohtono stanovništvo Kanade ugurali u izbjegličke kampove.

A sada ćemo prijeći na Zapadnu obalu. Prije svega, Benjamin Netanyahu je rekao da ne može razgovarati sa palestinskim ‘predsjednikom’ Mahmud Abbasom, jer on ne predstavlja Hamas. Onda kada je Abbas formirao vladu jedinstva, Netanyahu je rekao da ne može pričati sa Abbasom jer se ujedinio sa ‘terorističkim’ Hamasom. Sada on kaže da jedino može razgovarati sa njim ukoliko raskine sa Hamasom, čak i ako onda on neće predstavljati Hamas.

U međuvremenu, taj veliki ljevičarski izraelski filozof Uri Avnery devedesetogodišnjak a još uvijek, na sreću, snažan- je pokupio najnoviju opsesiju svoje zemlje: postoji opasnost da će Islamska država napasti sa zapada iz svog iračko-sirijskog Halifata i doći do istočne obale rijeke Jordan.

“Southern Gaza Strip I Netanyahu kaže”, prema Avneryju,”‘ukoliko ih ne zaustavi stalni izraelski garnizon (na rijeci Jordan) oni će se pojaviti na vratima Tel Aviva“. Istina je, naravno, da bi izraelske zračne snage satrale IDIŠ onog trenutka kada bi se usudili priječi jordanske granice iz Iraka ili Sirije.

Značaj ovoga je, međutim, da ako Izrael zadrži svoju vojsku na rijeci Jordan (kako bi zaštitio Izrael od Islamske države) buduća palestinska država neće imati svoje granice i bit će enklava unutar Izraela, sa svih strana okružena teritorijom koju drže izraelci.

“Poput južno-afričkih Banstustanaca“, kaže Avnery. Drugim riječima “održiva” država Palestina neće nikad postojati. Uostalom, zar Islamska država nije isto što i Hamas? Naravno da nije.

Ali, to nije ono što smo čuli od Mark Regeva, glasnogovornika Netanyahua. Ne, ono što je on kazao za El-Džeziru je da je Hamas “ekstremistička teroristička organizacija koja se ne razlikuje mnogo do Islamske države u Iraku, Hizbullaha u Libanu, Boko Harama….”. Tja. Hizbollah je šitska milicija koja se sada bori do smrti unutar Sirije protiv sunitskih muslimana Islamske države. I Boko Haram- koji je na hiljade kilometara od Izraela- nije prijetnja Tel Avivu.

Ali shvatili ste. Palestinci u Gazi- i molim vas zaboravite, zauvijek, da su 6.000 Palestinaca čije porodice vode porijeklo sa zemlje Sederota- su u savezu sa desetinama hiljada islamista koje prijete Malikiju iz Bagdada, Assadu iz Damaska ili predsjedniku Goodluck Jonathanu u Abudži. Čak šta više, ukoliko je Islamska država (Halifat) krenuo ka Zapadnoj obali, zbog čega onda izraelska vlada tamo još uvijek gradi kolonije, ilegalne, i to na arapskom zemljištu za izraelske civile.

Ovdje nije riječ samo o ubistvu trojice izraelaca na okupiranoj Zapadnoj obali ili ubistvu Palestinca u okupiranom istočnom Jerusalimu. Niti o hapšenju velikog broja hamasovih militanata i političara na Zapadnoj obali. Niti je riječ o raketama. Kao i obično, radi se o zemlji.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)