“Ovo će biti najveći projekt u ljudskoj povijesti”: Panama dobiva konkurenciju – socijalističke vlasti u Nikaragvi s Kinom grade kanal između Pacifika i Atlantika

Midhat Hajdarević 2014-07-09

Nikaragva, gdje je na vlasti predsjednik Daniel Ortega i socijalistička stranka Sandinistička fronta nacionalnog oslobođenja, odobrila je ovog tjedna projekt u vrijednosti od 40 milijardi USD – izgradnju kanala čime bi se spajao Atlantik i Pacifik, a Panama bi dobila ozbiljnu konkurenciju.

(advance.hr – F. Vuković)

Po pitanju ovog projekta formiran je specijalni komitet u kojem se nalaze vladini dužnosnici, poslovni ljudi i akademici – komitet je ovog ponedjeljka odobrio rutu dugu 278 kilometara koja je počinjala na ušću rijeke Brito, na pacifičkoj strani, te bi išla do rijeke Punto Gorda u Karipskom moru.

Predloženi kanal bi prolazio kroz jezero Nikaragva, najveće jezero na prostoru Srednje Amerike, te bi bio širok između 240 i 520 metara, duboko 27,6 metara.

Kanal će graditi kineski konzorcij, HKND Grupa, na čijem je čelu kineski biznismen Wang Jing. Glavni inženjer HKND-a, Junsong Dong, rekao je u razgovoru za medije kako su razmatrali 6 potencijalnih ruta te kako je u konačnici odabrana ova kao najbolja.
Predsjednik Nikaragve Daniel Ortega i vlasnik HKND Grupe Wang Jing nakon usvajanja projektaJoš je potrebno izvesti studiju o utjecaju na okoliš i društvo, no navodi se kako će to biti obavljeno do kraja godine te bi gradnja mogla započeti već u prosincu ove godine. Prema planu, kanal bi trebao biti završen do 2019. te otvoren za promet 2020.

Ovaj kanal bio bi oko 3 puta duži od 77-kilometarskog Panamskog kanala kojeg je izgradio SAD početkom prošlog stoljeća. Izgradnja je trajala desetak godina i Panamski kanal je dovršen 1914.

Vlasti u Nikaragvi izuzetno su optimistične po pitanju ovog projekta te smatraju kako bi on mogao zemlju izvući iz siromaštva. Većina stanovnika Nikaragve podržava izgradnju kanala, kao i predsjednik Ortega, no postoje i kritičari koji ističu kako bi ova izgradnja mogla imati negativan utjecaj za okoliš dok neki tvrde kako neće biti ni ekonomski isplativ.

Glavna opozicija vladajućim socijalistima, desničarska ekonomsko liberalna stranka Ustavna Liberalna Stranka (PLC), odbacuje najavljeni projekt kao “propagandu – medijski spin kojime se želi stvoriti dojam lažne nade za budući prosperitet zemlje”. Dakako, od PLC-a se podrška nije ni mogla očekivati.

Kineski konzorcij HKND ističe kako će zaposliti najmanje 50,000 ljudi te kako će još oko 200,000 imati direktnu korist od izgradnje.

“Ovo će biti najveći projekt u ljudskoj povijesti. Kanal će biti ogromna pomoć narodu Nikaragve, ali i za cijeli svijet jer svjetskoj trgovini će on trebati, sigurni smo u to”, rekao je vlasnik HKND-a, Wang.

Navodi se kako će se projekt izgradnje sastojati od ukupno 6 pod-projekata. Izgradnja samog kanala je jedna faza, tu su zatim izgradnja dvije luke, zona slobodne trgovine, turistički projekti u San Lorenzu i zračna luka u gradu Rivas.

O Panamskom kanalu: Turbulentna povijest i ekonomski interesi
Na Panamskom kanalu prvo je počela raditi Francuska još 1881., no prekinuli su radove zbog inženjerskih problema, ali i visoke smrtnosti radnika zbog bolesti. SAD preuzimaju projekt 1904. i dovršavaju ga 10 godina kasnije – kanal je službeno otvoren 15. kolovoza 1914.

Panamski kanal bio je jedan od najvećih i najtežih inženjerskih projekata u povijesti. Kanalom se znatno smanjio brodski promet između Atlantika i Pacifika. Brodovi su sada mogli izbjeći dugotrajno (i često opasno) putovanje oko rta Horn na jugu Čilea. Kroz Panamski kanal se prolazi u prosjeku između 20 i 30 sati.
Panamski kanal u prvoj polovici 20. stoljećaPrve godine, 1914., kroz Panamski kanal je prošlo oko 1,000 brodova, danas godišnje prođe oko 15,000.
Panamski kanalProstor na kojem se danas nalazi Panamski kanal imao je brojne vlasnike, prvo je ovaj prostor bio pod Kolumbijom, zatim pod Francuskom, u konačnici kontrolu preuzima SAD te je drži sve do 1977. kada je stvorena zajednička panamsko-američka kontrola (Torrijos–Carter ugovor). Panamske vlasti u konačnici preuzimaju kontrolu 1999.

Dakako, američke vlasti nisu bile spremne tek tako prepustiti kontrolu nad ovim iznimno važnim ekonomskim projektom panamskim vlastima. 1964. u Panami izbijaju nemiri – prosvjednici, mahom studenti, žestoko se sukobljavaju s policijom koja štiti Zonu kanala, de-facto američki teritorij.

Naime, da bi smirio strasti, američki predsjednik John F. Kennedy dozvolio je 1963. da se uz američke zastave na prostoru Kanala (izuzev na vojnim objektima) vijori i panamska zastava. No, za vrijeme jednog prosvjeda tzv. Zonci (po nazivu “Zona Kanala”, zapravo se radi o potomcima američkih radnika koji su gradili kanal – drugim riječima, Amerikancima koji su ostali živjeti u Panami te su Zonu Kanala smatrali svojim, dakle američkim, teritorijem) strgali su panamsku zastavu i počeli pjevati američku himnu “Star Spangled Banner”.
Američki “Zonci” u Panami – potomci američkih radnika koji su ostali živjeti u Zoni Kanala te su se žestoko protivili predavanju kontrole nad Kanalom panamskim vlastimaIzbijaju žestoki sukobi s panamskim studentima te uskoro dolazi i do intervencije američkih vojnika nakon tri dana sukoba. U sukobima je ukupno ubijeno preko 20 panamskih državljana i najmanje četvero američkih vojnika.

Bio je to sukob u kojem je SAD zapravo izgubio Kanal. Tadašnji predsjednik Paname, Roberto Chiari, odmah je prekinuo sve diplomatske odnose sa SAD-om poručivši kako se odnosi neće uspostavljati sve dok se ne ponude otvoreni pregovori o novom ugovoru (upravljanja nad Kanalom).
Panamski studenti 1964. – traže da SAD preda kontrolu nad Kanalom Panami te žestoko reagiraju nakon skidanja panamske zastave u Zoni KanalaSmatra se kako je ovaj incident, a datum (9. siječnja 1964.) se u Panami i dalje obilježava kao državni praznik pod nazivom “Dan Mučenika”, uvelike doveo do toga da je SAD u konačnici 1977. odlučio prebaciti kontrolu nad kanalom Panami putem Torrijos–Carter ugovora.

Naslovnica lista LIFE, skidanje panamske zastave 1964.Svijet je žestoko reagirao protiv SAD-a nakon incidenta 1964. prozivajući ih za kolonijalističku agresiju. Naročito su glasne kritike stizale od strane Francuske i Britanije, kojima je ovo dobro došlo da uzvrate SAD-u koji je pak njih kritizirao ranije zbog kolonijalne politike. Ovime su Pariz i London konstatirali kako je SAD “licemjer”.

Egipatski predsjednik Nasser preporučio je Panami da nacionaliziraju kanal kao što je i ona nacionalizirao Suez. Kina i SSSR žestoko su osudile SAD zbog vojnog uplitanja na strani tzv. Zonaca. No, protiv SAD-a stizale su kritike i od strane potpuno suprotnog ideološkog spektra – tako je španjolski diktator Francisco Franco prozvao SAD za “agresiju protiv Paname”.

Danas Panama upravlja kanalom, ali SAD nikada nije “daleko” te je zemlja i dalje pod strogim američkim utjecajem. 80-ih je na vlasti u Panami bio pro-američki diktator Manuel Noriega, no kada se on počeo “otimati kontroli” (što je poprilično čest slučaj kod pro-američkih diktatora), SAD su izveli invaziju na Panamu koju je trajala od 20. prosinca 1989. do 31. siječnja 1990. Noriega je svrgnut s vlasti, a panamska vojska raspuštena.
Američka vojska u Panami za vrijeme invazije 1989.Invazija na Panamu je zapravo bila početak “nove” ere američkih agresija – naime, do sada je SAD vojno reagirao tvrdeći kako pruža “otpor širenju komunizma”, no Noriega nije bio niti komunist niti pristaša Sovjetskog bloka, upravo suprotno. Nadalje, “komunizam” je već propao, Berlinski zid već je pao mjesec dana ranije – napad na Panamu stoga više nije bio nikakva reakcija na “širenje crvene opasnosti”, već čisti vojni imperijalizam.