Loše vijesti iz važnih industrijskih zemalja se gomilaju. Prerano je međutim za najcrnje scenarije. Ali rizici se ne bi smjeli ignorisati, smatra Henrik Böhme.
Kad bismo bili sujevjerni, morali bismo govoriti o lošem predskazanju. Na indonežansko ostrvo Bali ovih dana dolazi 20.000 ljudi kako bi pričali o situaciji na svjetskim finansijskim tržištima. Ali, na početku godišnje skupštine Međunarodnog monetarnog fonda MMF i Svjetske banke zemlja se potresla. Niko nije pretrpio štetu ali nema sumnje da bi globalnu ekonomiju mogla oštetiti opasna smjesa koja se nakupila posljednjih mjeseci.
Centralne banke moraju biti nezavisne
Sa zemljotresom se vremenski poklopila erupcija u Vašingtonu. “Mislim da je Fed poludio”, izjavio je američki predsjednik. Iako je bio u modusu izborne kampanje: To tako ne ide! Postoji dovoljno razloga zbog čega Centralne banke moraju biti nezavisne u svom radu. A vlade i predsjednik bi morale biti suzdržane i ne miješati se u monetarnu politiku. Donaldu Trumpu smeta povećanje kamata američke Centralne banke Fed. Ali, čuvari dolara to ne rade proizvoljno kako bi razljutili predsjednika. Oni trezveno posežu za ekonomskim podacima i pomno ih analiziraju. Uvidjeli su da američkoj ekonomiji prijeti “pregrijavanje” i da bi to izbjegli podigli su kamate.
Ali dosta o monetarnom Crashkursu gospodina Predsjednika. Da su njegove izjave izazvale krah na berzama, samo je pola istine. Globalna ekonomija suočava se sa više problema. Tu je trgovinski spor između dva privredna giganta SAD-a i Kine. Uz to kriza u Pakistanu, koja bi u ponor mogla povući i druge azijske zemlje. Ogromno brdo dugova, kojeg je svijet nagomilao – 182 biliona dolara – da li iko uopšte može zamisliti koja je to svota novca? Tome treba pridodati i nerazjašnjenu situaciju oko Brexita i ogromne dugove Italije, koja je treća po redu ekonomija eurozone.
Vorerst noch Entwarnung
Definitivno je prerano crtati scenario smaka svijeta. I dalje postoji niz stabilizirajućih faktora. Tu je veoma robusna američka privreda. I za privrede zemalja eurozone trenutno ne postoji opasnost zaraze kriznim virusom. Ali mora se tačno pogledati gdje vrebaju opasnosti: Američka privreda cvjeta zahvaljujući stimulirajućim mjerama kao što su poreske olakšice i protekcionističke mjere poput kaznenih carina. S druge strane, može se očekivati bumerang kada se američka ekonomija nađe na udaru protumjera trgovinskih partnera (pri čemu pojam “partner” ne odgovara baš istini) i počne da ispašta.
Henrik Böhme
Dugovi su velika tema u mnogim siromašnim i zemljama ubrzanog razvoja.Tako na primjer Argentina još nije istinski prevazišla veliku krizu od 2001. i samo se drži da ne potone. S obzirom da investitori novac radije ulažu u SAD, jer tamo za njega više dobiju, zemlju ponovo zahvata kriza sa svim posljedicama koje je prate: rast cijena, programi štednje, gubitak posla. To je đavolji krug. Slično je i sa Turskom: Jedan od najuspješnijih ekonomskih modela (kreiran prije 15 godina od strane tadašnjeg turskog premijera Erdogana) sada je demontiran i to od strane istog tog Erdogana, koji je kao predsjednik mutirao u autokratu.
Đavolji krug
Pate i siromašne zemlje – kao što je Pakistan. Oni su se bogatim Kinezima, sa gigantskom inicijativom Puta svile, previše bacili oko vrata i sada doživljavaju katastrofu. Oni su se u toj mjeri zadužili u okviru kineskog projekta da su MMF-a morali da mole za milijarde kredita. To je đavolji krug jer to opet znači štednju i gubitak radnih mjesta.
Ali to nije prvi “Mini-Crash” ove godine. Još u februaru je došlo do kraha finansijskih tržišta. Ali, nakon par dana sve se stabilizovalo i ponovo krenulo na gore. To bi se i sada moglo desiti. Ako kvartalni bilans velikih američkih preduzeća bude koliko toliko zadovoljavajući, to će doprinijeti smirivanju. Isti efekat bi mogao imati napredak i proboj u pregovorima o Brexitu. Ali, ako je sve više zemalja u kriznom modusu, to bi ranije ili kasnije moglo postati opasno. I to za njemačku privredu, koja je snažno orjentisana na izvoz. Bilo kako bilo, situacija ostaje napeta.
- Autor Henrik Böhme
DW.DE
