OTMI IM ZASTAVU DRAGANE VIKIĆU! Latić: Bakir je Vikićevu zastavu predao Erdoganu
Ne može Bošnjake u Evropi zaštititi ni NATO ukoliko oni sami ne izgrade vrijednosti na kojima je nastala Evropa
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Nedavno me je sreo general Jovan Divjak i pružio ruku, rekavši da me čita i podržava u mojim stavovima. Nisam znao da mu je supruga umrla i da je stoga uvijek živahni i glagoljivi Jovo bio vidno rezigniran i tužan. „Hvala moj generale,“ rekao sam. “Nemaš pojma koliko mi to znači.“ Tim prije jer ja sam skrivio što se bilo pokvarilo naše ratno drugarstvo jer nisam bio prisutan na dodjeli priznanja koje je Ambasada Francuske dodijelila Divjaku, iako mi je on osobno uručio pozivnicu. Nikad nije uvažio moju ispriku, da sam to veče imao važne goste koje nisam mogao ostaviti same, već je sumnjao da sam se distancirao od njega.
Heroji umiru pjevajući!
Znam da se Jovo povukao nakon hapšenja u Beču i da veoma pazi i vodi računa šta govori. Na žalost!Tako da ne očekujem da će on tu podršku javno izreći.
Pošto je umro pokojni Stjepan Šiber, a Dragana Vikića sudski progone pod otpužbom da je počinio, ili da je odgovoran za „nečasna djela“, nedostojna jednom istinskom ratnom heroju, pitam se ima li u tome opake zakulisne igre da se naša oslobodilačka borba ogoli i razvlasti najdragocjenijih vrijednosti koje smo pokazali tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu?!
Za razliku od Šibera i Divjaka, o kojima sam napisao velike portrete, Vikića nikad nisam upoznao i nikad nisam napisao tekst o njemu. Ipak, Vikića se sjećam kad je sa svojim „specijalcima“ izišao na Širokaču, na primjer, sa nekakvim „oklopnim vozilima“… Od tad nosim mitsku sliku njegove figure kakvu nikad nisam vidio ni u najspektakularnijim holivudskim filmovima; držao je „pumparicu“ u velikim šakama, a mišice su mu izgledale poput debelih guma „oklopnog vozila“ pored kojeg je stajao!
Uvijek o tome govorim kad me ponesu emocije i uspomene ne te slavne dane kako su Ćelo, Topa, Talijan, Vikić … i drugi „branioci grada“ izgledali moćnije i ljepše od svih glumaca koji su glumili u holivudskim filmovima. Takav imidž branilaca Sarajeva je ledio krv u žilama agresorima, ali ništa manje nije izazivao ushićenje diljem slobodarskog svijeta!
Onda je Tifa snimio spot sa pjesmom „Ponesi zastavu, Dragane Vikiću!“…
Jeste da danas pro-esdeaovski mediji pišu kako je Alija Izetbegović primio Vikića i prije rukovanja sa herojem ustao na noge i zapjevao ovu pjesmu. Sve je to tako bilo i sve je tad bilo u redu, ali šta je sa „Vikićevom zastavom“ kad se opjevani heroj ponižava po sudovima, a pjevač je otišao u Beograd, kako je izjavio, da tamo umre.
Nisam pročitao niti čuo tako snažnu podršku i osudu postupka, tačnije progona i poniženja Dragana Vikića, kao što nisam čuo ni izraze žaljenja zbog postupka Tife. Da nije kako jeste, da imamo omladinu koja voli svoj grad i koji su pjevajući ginuli za ovaj grad, desile bi se demonstracije podrške Vikiću i pisala bi se pisma/peticije da se legendarnom pjevaču Tifi, ma kakva bolest da je u pitanju, omogući dostojno liječenje i da, ako već umire, umre u svom gradu!
Potom, Vikićeva zastava je bila zastava svih Hrvata-katolika zbog koje Sarajevo i danas jeste i uvijek će biti i njihov grad. Kao što je na koncu, i Tifina pjesma, bila pjesma svih Srba zbog koje je Sarajevo bilo i danas jeste njihov grad!
Žao mi je da nisam čuo riječi prijekora, a prije svega podrške Vikiću od njegovih sunarodnjaka u Sarajevu! Da nisu umrli Šiber, te braća/fratri Luka i Petar, oni bi se sigurni oglasili!
Šta da očekujem od političkih nasljednika Alije Izetbegovića, koji je, na primjer, komentirao hapšenja generala Armije Bosne i Hercegovine po osnovi optužnica MSP u Haagu, da bi najradije ležao sa njima?! Ništa! Oni su tu Vikićevu zastavu predali Tayibu Erodganu zarad jeftinog (islamskog) populizma i desetka para sa kojima grade modemska stambena naselja za „zelenu buržoaziju“, ili da njihova žgadija kojoj su dali svu vlast u gradu, grade spomenike ćaćinim brijačnicama u kojima su sunećeni Bošnjaci. E, shvatili smo poruku: hvala ćuni, ona nas je održala!
Otmi zastavu, Dragane Vikiću!
Uporedo, kako su se nad Bosnom nadvili isti oni crni oblaci nacionalizma, kako na Istoku, tako i na Zapadu, bošnjački lideri se zaklinju na vjernost Evropi i mole da Bosna i Hercegovina uđe u NATO, jer bi, u slučaju da nas zahvati ratni požar, nestalo Bošnjaka. Problem je, navodno tehničke naravi, jer vlasti neće da uknjiže državnu svojinu itd. Međutim, to je samo jedan strana problema, ona manje problematična, zbog koje ni taj ni takav NATO ne može zaštiti Bošnjake od njih samih. Spas Bošnjaka, odnosno države Bosne i Hercegovine nalazi se u vrijednostima na kojima je i taj i takav NATO nastao i koje on kao vojna alijansa primarno štiti. A, to su vrijednosti na kojima je nastala Evropa i one su primarno definirane kao liberalna demokratija koju baštine svi evropski narodi. U onoj mjeri u kojoj su te vrijednosti prepoznate kod nas kad smo bili izloženi agresiji sa genocidnim posljedicama, u toj mjeri nam je svijet, pa i Evropa, pritekla u pomoć. I obrnuto, u onoj mjeri u kojoj je ta ista Evropa, pa i NATO, oklijevala i kalkulirala da spasi Jugoslaviju, odnosno spriječi ratove na Balkanu i agresiju na Bosnu i Hercegovinu, u istoj mjeri joj se to danas vraća i sveti! Najnovije Deklaracija lidera Evropske unije koju su potpisali u Rimu, da bi spasili Evropu od raspada, neumoljivo podsjeća na ideju koju je Alija Izetbegović, sa Kirom Gligorovim, ponudio za spas Jugoslavije. Radi se, sjećate se zar ne ?!, o takozvanoj „stepenastoj Jugoslaviji“. Da su tadašnji evropski lideri shvatili Izetbegovića, gdje bi danas bila ta njegova „stapenasta“ Jugoslavija, a gdje Evropa?! Bez obzira na sve, Evropa, kao i Bosna treba novog Aliju koji će ponijeti zastavu Dragana Vikića. Taj neko novi, ne mora uopće nositi ime Alijinih sunarodnjaka, prvo bi morao osloboditi Vikića od nečastivih sila koje su mu se natovarile na vrat, i oteti njegovu zastavu iz šaka koje nisu dostojne da mašu njome!
(TBT)
