U Vogošći je danas otkriveno spomen-obilježje posvećeno logorašima, njih 400 koji su zatvoreni, mučeni i ubijani u logorima na području te općine tokom rata.
Nakon što je glavni grad BiH početkom maja 1992. godine stavljen pod opsadu, u mnogim sarajevskim općinama formirani su logori za nesrpsko stanovništvo, podaci su Saveza logoraša u BiH. Prema njima, najveće torture doživjeli su logoraši u logorima pansion Kontiki i Bunker u Vogošći, Planjina kuća u Svrakama, kasarni bivše JNA u Semizovcu, Nakinoj garaža u naselju Krivoglavci, te u živom štitu na brdu Žuč. Kroz vogošćanske logore prošlo je blizu 800 civila od kojih je 400 ubijeno.
Podizanje spomen-obilježja žrtvama logora osigurao je Savez logoraša u BiH uz podršku Općine Vogošća.
Najranjivija kategorija
Među brojnim logorašima našao se i Safet Mulavdić koji je, kako kaže, prošao i preživio šest logora. Kako je rekao u razgovoru za Anadoliju, više od svega boli ga odnos društva i države prema logorašima koji su najranjivija kategorija.
“Prvo sam bio na Sokocu u osnovnoj školi pa sam prebačen u Čavarine. Onda sam prebačen u Panjinu kuću, odatle sam prebačen na Ilidžu, pa kod ‘Sonje’ i kasnije sam razmijenjen. Ovaj spomenik znači puno, trebalo je to i ranije, ali nikad nije kasno. Nije mi krivo što su me zatvorili, prebacivali u logore, tukli, što sam preživio torture, ali mi je krivo što niko o nama ne vodi sada računa. Ne treba podići bunt, to je mnogo, ali treba podići protest da se dokaže zašto smo i šta smo bili, ni krivi ni dužni… Odvede te, ni suđenja ni ništa, zatvore te iz čista mira”, rekao je Mulavdić.
Dugo se čekalo na otkrivanje spomenika logorašima Vogošće, rekao je predsjednik Saveza logoraša u BiH Jasmin Mešković. Širom zemlje, kako je istakao, veliki broj stratišta još uvijek čeka na memoralizaciju.
“Ovo prije svega treba značiti omladini, djeca koja nasreću nisu zapamtila strahote logora. Ovaj spomenik treba upozoravati na ono što se desilo, da djeca izvlače pouke, da ne griješe kao mi i učine sve da se nikada više ne ponovi ono što se dogodilo za vrijeme agresije na BiH. Ovo smo trebali mnogo prije uraditi, ne samo u Vogošći. Ovakva obilježja morala su se uraditi na području cijele zemlje ne s ciljem stvaranja podjele, izazivanja novih sukoba već s ciljem predstavljanja istine, onoga što se desilo”, rekao je Mešković.
Podsjećajući kako lokalne vlasti u brojnim bh. gradovima ne dopuštaju izgradnju spomenika ubijenim Bošnjacima, Mešković je naglasio kako se ni na taj način ne može zaboraviti ono što se desilo tokom rata.
“Ono što se desilo, niko ne može uzeti gumicu i izbrisati. Treba iz toga izvući pouke, nikome to ne bi trebalo smetati, ako iskreno hoćemo suživot, pomirenje i toleranciju, onda prije svega moramo postaviti povjerenje. Ukoliko iskreno dođe do povjerenja, onda spomen-obilježja ne bi trebala nikome smetati i svi bi trebali iz toga nešto naučiti: a to je da logori nikome nisu donijeli ništa dobro”, zaključio je Mešković.
15. godišnjica od presude
Otkrivanje spomenika u vogošćanskom centralnom parku okupilo je veliki broj stanovnika ove općine. Nekoliko djece i unuka logoraša ubijenih u vogošćanskim logorima pročitalo je literarne sastave nakon čega je na spomenik položeno cvijeće.
Povod za odabir 22. februara kao početka sedmice sjećanja je u 15. godišnjici od presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju koji je 22. februara 2001. godine osudio Dragoljuba Kunaraca, Radomira Kovača i Zorana Vukovića na po 28, 20 i 12 godina zatvora zbog silovanja i porobljavanja Bošnjakinja u Foči, od juna 1992. do februara 1993. godine.
U okviru sedmice sjećanja, do petka 26. februara bit će organizovan niz aktivnosti na mjestima obilježenim traumatskim događajima iz razdoblja 1992-1995, širom zemlje. Bit će organizovane posjete školama i historijski časovi u Prozoru, Jablanici i Mostaru. U Brčkom je u srijedu planirana projekcija dokumentarnog filma “Logori smrti”. U Bratuncu će biti upriličena psihosocijalna radionica sa maloljetnim žrtvama torture nakon čega će u Vukovaru biti organizovana posjeta Spomen domu Ovčara. Cilj sedmice sjećanja jeste podsjećanje na zločine koji su se desili u prošlosti kako se oni više ne bi ponavljali u budućnosti.
Oslobođenje
