-TopSLIDEKultura življenjaLifestyleShowbiz

Otišao je demon glume, div koji je stvarao na granicama manijakalnog

Telegramov Davor Špišić o velikom Mustafi Nadareviću koji je umro danas, u 78. godini

Mustafin snažni let iznad kukavičjih gnijezda osrednjosti nikada se neće zaustaviti. Nema šanse, bolan

Nije fer. Galaktički casting sad se već debelo popunio šampionima. Divovima dostojnim pravog mita. A nama patuljcima dole kako bude. Mustafa Nadarević se pridružio izabranima, a mi s našom pustoši kako god znamo. Otišao je demon glume, filigran drevnog umijeća. Zanat je ispod Mustafinih prstiju kuckao precizno poput malešnih pouzdanih iskri u kujundžijskom dućanu.

Malo kad, dok smo na ovom svijetu, možemo istinski reći da se zanat kuje. U smislu onog posvećenog oblikovanja i stvoriteljstva. Mustafa je bio posjednik baš takvog hefestovskog kovačluka. U njegov iskonski obrt mogli smo uvijek ući kao pribjegari, kao što se nekad pred zoru u pekaru ulazilo. Kod majstora Mustafe nikad pokvarene ili ustajale robe nije bilo.

STVARAO JE ČESTO NA GRANICAMA SKORO MANIJAKALNOG

Na taj vrhunaravni zanatski inat, na užarenost šegrta koji će dušu potrošiti i prodati samom sebi bez ostatka, Nadarević je ustrajno kalemio i rastvarao nepojamne demonske tajne glumačke igre. Višestruka lica, s pozitivnog i negativnog spektra čovjekovih slabosti, stvarao je često na granicama skoro manijakalnog.

Takvo davanje iziskuje strašnu titansku disciplinu i vjerojatno ostavlja ožiljke, jer ne može drukčije. Ništa ne znamo o ožiljcima koje je Mustafa Nadarević nosio u sebi jer smo sebično uživali u onome što nam je razdavao.

KAD JE DOBIO PRVU ŠANSU, ERUPCIJA JE BILA NEZADRŽIVA

Počinjao je mukotrpno, ništa nije dobio na tacni. Dugo su ga notorni moguli „star sistema“ ondašnjeg jugoslavenskog filma, televizije i teatra (u stalnom angažmanu zagrebačkog HNK-a bio je od 1969.) koristili kao epizodistu otvorenog blijedog lica i tihog, melankoličnog glasa.

Ne znajući što bi zapravo s njime, ne trudeći se da prepoznaju što doista vrije u njegovim ludičkim očima i na kakve je sve rizike Mustafa Nadarević spreman. Praktički je prave šanse počeo dobivati tek kao četrdesetogodišnjak (rođen u Banjoj Luci 1943.) a kad ih je napokon dobio, erupcija je bila nezadrživa.

NJEGOV NENADMAŠNI CYRANO DE BERGERAC

U antologijskom Kunčevićevom čitanju Držićevog „Dunda Maroja“ (HNK Zagreb, 1983.) Nadarevićev je Pomet bio mračni harlekin, jedan od onih iz plejade očajničkih lumpenproletera koji će kroz ledeni smijeh pronijeti sav čemer jedne slobode na zalazu i gladi na obzorju.

Također s Kunčevićem, 1984. u HNK-u stvara nenadmašnog Cyranoa de Bergeraca, utopijskog viteza i pjesnika odbačenih. Kao Stjepan Miletić, u drami „Ostavka“ Čede Price, u režiji Georgija Para (HNK Zagreb, 1986.) briljirao je u kaputu rezigniranog legendarnog reformatora hrvatskog glumišta kojeg nacionalističko sljepilo politike ispljune kao zadnje smeće.

JEDNA OD NAJEKSPRESIVNIJIH ULOGA IKAD

Dva filmska remek-djela i jedno solidno ostvarenje, krajem osamdesetih ispleli su dostojnu kraljevsku krunu oko Mustafinog čela. „Otac na službenom putu“ Emira Kusturice (1985.) definitivno je odveo Nadarevića u hrabro propitivanje tame Zijahovog izdajstva, ljušteći tragediju staljinističkog silnika koji žrtvuje porodicu za račun partijskog naloga.

Kad je Goran Marković 1987. na scenu iskoračio sa slojevitim horor-socijalnim ostvarenjem „Već viđeno“ i majstorskom žanrovskom igrom prikazao neprilagođenost žigosanih luzera ostataka građanstva; Mustafa je odigrao Mihajla kao autentičnog, nepojamnog demona. Krvavog osvetnika čiji unutarnji raspad prerasta u pokolj bližnjih.

Nadarević je u ovom filmu ponudio daleko više nego Jack Nicholson u svojoj antologiji „Isijavanju“. Ludizam i ludilo opsjeli su Leonea Glembaya (film Antuna Vrdoljaka odlikovao se sjajnim glumačkim ostvarenjima, ali generalno je bio prilično konvencionalne redateljske ruke) u nadrealnoj paleti Mustafe Nadarevića, koji je zauvijek stvorio jednu od najekspresivnijih uloga hrvatskog filma svih vremena.

SNAŽNI LET IZNAD KUKAVIČJIH GNIJEZDA OSREDNJOSTI

I na sceni GDK Gavella ostavio je Mustafa moćan otisak. Paolo Magelli ga je pozvao 1987. u „Lude dane“ da utjelovi visprenost i tjeskobu sluge, revolucionarnog dešperatera Figara u maestralnom transvremenskom luku od Beaumarchaisa do Ödön von Horvatha.

Početkom olovnih devedesetih, Mustafa Nadarević se u teatru prihvatio režijskog zanata i to baš s prvim iskušenjem među gavelijancima. Njegova režija i dramatizacija kultnog romana Kena Keseya „Let iznad kukavičjeg gnijezda“, kao i žestoka uloga buntovnika McMurphyja, te je 1992. u općem domoljubnom kiču donijela krik protiv jednoumlja.

Ukazavši na muku pojedinca, zatočenog u ustanove pravovjernosti. Mustafin snažni let iznad kukavičjih gnijezda osrednjosti nikada se neće zaustaviti. Nema šanse, bolan.

in memoriamMustafa Nadarevićpreminuoumro

Davor Špišić
Telegram

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close