Ostrašćeni mediokriteti ili ko su to „narodni tribuni“ – 15. Sjednica Općinskog vijeća Visoko

Duži niz godina ukazujemo na katastrofalnost zakonodavnog organa vlasti na nivou općine Visoko. Općinsko vijeće u kontinuitetu, s početka 2000-tih godina, u svakom novom sazivu je gore od prethodnog. Aktuelni saziv je školski primjer promašenih kadrovskih rješenja unutar političkih partija koje participiraju u laokalnoj vlasti. „Pozicija“ je izbor NARODA – „OPOZICIJA“ bi trebala biti korektivni i konstruktivni pokazatelj alternativnih mogućnosti, odnosno putokaz da je „NAROD“ možda i pogriješio u odabiru.
15. sjednica Općinskog vijeća Visoko je pokazala da je „NAROD“ promašio u oba slučaja – pozicija je oličenje partijske doktrine na uštrb građana, a opozicija je „bolesni mediokritetski“ skup preambicioznih i diletantskih mediokriteta kojima je i Savjet mjesne zajednice prevelik zalogaj u političkim ambicijama.

Halim Dervišević, ako i jeste dosegnuo smisleni domet onda je to inicijativa u pokretanju stečanog postupka u JP RTV „Visoko“ – sve ostalo je bilo „verglanje“ iz domena predizborne kampanje za poziciju „načelnika“. Na dvije sjednice održane 21. i 22. februara Dervišević je istakao svoju kandidaturu za mjesto „Općinskog načenika“ i po cijenu da nema „većinu u Općinskom vijeću Visoko“.
Ako postoji „GORI“ od njega u Općinskom vijeću Visoko, onda je to konvertit zvani „Čota“.

MEDIOKRITET – Primorava druge da raspravljaju o temi koju samo njegov intelekt može da svari, a tavori u prosječnosti…
Ovo je školski primjer mediokriteta, bez ljutnje, ali tako počinje u književnosti, filmu i sl. Njihov  je problem u prosječnosti koja bi da se nametne, pa čak i kreira javno mnijenje, slučaj na nacionalnom nivou “OD FARMI DO ZMBZT PARADA.

Toliko o ovoj, jednoj od krajnosti unutar Općinskog vijeća Visoko. Druga krajnost se očituje u “Koalicionom partnerstvu” SDA i Stranke za BiH – jednoumlje koje se manifestuje kroz ručice općinskih vijećnika, pa i na primjerima koji se kose sa svakom zdravom logikom.
Nije zdrav politički milje u kojem se nude rješenja koja nisu produkt transparentnosti. Nitko u vlasti nije ovlašten od naroda da konspirativnim metodama iznalazi rješenja koja se odnose na sve građane. Javnost treba i mora znati cjelokupan proces formiranja ideje, projekta, realizacije istog – sve do krajnjih konsekvenci na jedan određen vremenski period u perspektivi.

“Spašavanje” određenih posrnulih društvenih segmenata, kao što je vatrogastvo, nije i ne može biti problem PRIVREDE. Adresiranje potrošačkih segmenata društva na teret privrede, a s ciljem uštede budžetskih sredstava je samo pokazatelj egocentričnosti vlasti. Dok u Visokom rješavamo ovaj problem na federalnom nivou se, skoro isti ili sličan zahvat iz privrede, planira po pitanju vodnih resursa.
Dok Općina Visoko skoro dva desetljeća BACA u startu oko 200.000 KM na PROMAŠENI projekt zvani lokalna TV kuća, privrednici bi trebali finansirati društvene potrebe za koje u poreskom sistemu već postoje nameti.
Dupliranje troškova privrednim društvima kako bi se spašavali budžetski metuzalemi nije ništa drugo nego politički diletantizam i politički reket.

Reforma JKP “Visočica” iz perspektive 7. tačke dnevnog reda 15. sjednice Općinskog vijeća Visoko, poraz je političke demokratije u Visokom. Ne postoji opravdanje za NAČIN uvođenja reformskih mjera u JKP “Visočica”, taman da sutra isto to preduzeće bude “ZLATNA KOKA” ovog grada, kako se nekada tepalo “VISOKOGASU” – “Visoko Eko Energija”???
Političke partije i lideri unutar istih nemaju ovlaštenja, a da ne spomonjemo kompetencija, da preko koljena prelamaju reformska rješenja samo na osnovu jednog akta, koji je trebao biti samo polazište u nizu drugih – meritornijih: “Smjernica za reformu javnog sektora u Visokom”.
Kadrovskom kombinatorikom i autoritetom politokratije nude se rješenja koja nisu usaglašena niti unutar preduzeća na koje se reformski zahvati odnose. Da li je to odraz uvažavanja “struke” ili pitanje dobre volje političkih čimbenika?
Politička samovolja vlasti nije demokratska volja građana. Politika se uvijek i vazda, permanentno provjerava kroz konkretna pitanja. Rješenja za JKP “Visočica” se nameću, kao konačna, bez suda javnosti i bez uvažavanja mišljenja vijećnika, ali i struke. Komisija s Vahidom Hećom na čelu, a da se ne zna satav iste – postala je jedini meritorni organ koji nudi najbolja rješenja. Sve priče o stručnim pripremama reformskih koraka ispostavile su se farsom, prečicom da se privredna pitanja rješavaju političkom voljom.
Stara politička fraza kaže – kad hoćete nešto da smučkate ili da ne riješite formirajte KOMISIJU. Iza famoznih komisija se može sve i svašta, a da nitko ne provjerava kompetentnost tih komisija.

Ermin Dlakić sa svojom ponudom ostavke na dužnost direktora JKP “Visočica” učinio je potez koji su najviše željeli kreatori ove reformske politike. Njegova ostavka i podrška vijećnika odlukama po ovom pitanju je pobjeda “minderaške politike”. Nema to nikakve veze sa transparentnošću rada lokalne vlasti, a još manje transparentnošću rada političkih partija koje participiraju u Općinskom vijeću Visoko.

“Političko kurvanje” je najbolja definicija aktuelne političke zbilje u Visokom.

Dvije sjednice Općinskog vijeća Visoko koje su održane u petak i subotu (21. i 22. februara), sigurno je da su dugoročno odredile političke, privredne i društvene tokove. Osim toga, pokazale su da aktuelna politička oligarhija u Visokom nije shvatila ništa od aktuelnih protesta u BiH, pa ni visočkih. Lakše od očekivanog, riješili su se “demonstranata” – radničkog nezadovoljstva. “Istim glasom” su progovorili na tematskoj sjednici koja je nosila radni naziv “razmatranje aktuelne socio-ekonomske situacije na području općine Visoko s posebnim osvrtom na položaj radnika u privatiziranim, djelomično privatiziranim i neprivatiziranim preduzećima.”
Možda je puka slučajnost, ali je mala vjerovatnoća, da su na spomenutoj sjednici istom retoričkom vještinom, skoro identično zborili sindikalni predstavnici visočkih preduzeća i aktuelni politički estabilišment.
Ibretom su se ibretili predstavnici viših novoa vlasti i institucija sistema, i vjerovatno da su otišli iz Visokog, a da im još uvijek nije jasno gdje su bili i s kojim razlogom.
Svi prisutni na ovoj sjednici, nakon što su odslušali sindikalca iz “Bosnafurnira” ili zamjenika ministra privrede u Vladi ZDK, vjerovatno da su bili više nego iznenađeni i “zatečeni”. Ipak, i nadasve, samo su pojedini našli za shodno da iza vijećničke govornice prozbore koju kurtoaznu, kao da se govorilo o aktuelnostima u Ruandi – po onoj sceni iz filma Denisa Tanovića “Ničija zemlja” – “Ja sranja u Ruandi”.

Redovna, 15. sjednica Općinskog vijeća Visoko ne zaslužuje ništa bolju ocjenu. Sramotno, jadno i mizerno je da vijećnici potroše više od ČETIRI sata na vlastita pitanja i inicijative – dušebrižje prema NARODU, a da potom na “Kapitalnim ulaganjima” pitaju PREDLAGAČA koje su projekte kandidirale njihove mjesne zajednice.
Da Visoko ima tri BUDŽETA po isto toliko desetina miliona, vjerovatno da bi bilo nedovoljno koliko naši vijećnici imaju ideja i INICIJATIVA.

I na kraju, umjesto zaključa, treba naglasiti da nisu krivi vijećnici što su takvi – ONI su produkt NAŠE građanske neodgovornosti. ONI su produkt NAŠE volje i potrošenog demokratskog prava da biramo i budemo birani. ONI su produkt naših neuspješnih “snalaženja” ili građanske arogancije onih koji se ne koriste demokratskim pravom da na IZBORIMA izraze svoju građansku odgovornost, ali i obavezu.

To što ovaj grad, ali i državu, svih poslijeratnih godina terorišu političke oligarhije s “manjinom glasačke podrške” u odnosu na ukupno BIRAČKO TIJELO nije krivica tih politikanata, već NAS koji se smatramo odgovornim prije svega prema sebi, pa tek onda prema vlastitom okruženju.

“Nisu krivci primitivci što su pokupili vlast …”, davno je ispjevao Balašević, “krivi smo MI”.

www.magazinplus.eu

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close