Ostin Heč: Preživio dvije avionske nesreće, izgubio roditelje, a onda vratio vjeru u život
Mladić po imenu Ostin Heč, reklo bi se, samo je još jedan u nizu košarkaša koji žele da ostvare karijeru kroz američki koledž, ali Ostin je mnogo više od toga…
Autor: blic/M. Bećagović
Njemu je nešto sa neba dodijelilo, ne drugu, već treću priliku da ponovo probaci loptu kroz koš, jer je preživio dvije avionske nesreće, ali i izgubio svoje najmilije, pa je orden za volju, hrabrost i istrajnost našao svog vlasnika.
To je bio samo jedan poen, samo jedan trenutak koji će Heč pamtiti do kraja života i slaviti ga kao novo rođenje. Kada je Ostin pogodio slobodno bacanje u duelu sa Vejn Stejtom, cijela hala je ustala i počela da aplaudira i lije suze radnosnice za povratak jednog sna.
Mladić je 2003. godine jedini preživio avionsku nesreću u kojoj su mu poginuli majka i dva rođaka, a osam godina kasnije ponovo je jedini sačuvao život kada se avion srušio i usmrtio njegovog oca i maćehu.
Druga saobraćajna nesreća ostavila je velike psihičke i fizičke posljedice na Heča pošto je imao operaciju na mozgu, a bio je i dva mjeseca u komi. Morao je da uči sve ponovo, kako da hoda, da jede, da diše, a u tome mu je najviše pomogao ujak kod kojeg se iz Mičigena preselio u Los Anđeles kako bi se vratio nastavi u srednjoj školi.
Košarku je igrao i volio i prije nesreće, a njoj se upravo vratio u srednjoj školi po imenu Lojola u Los Anđelesu.
“Bol u duši nikada neće nestati. Vremenom, pomiriću se sa sudbinom i gubitkom i nadam se da će se sve promijeniti”, rekao je Heč.
Mičigen mu je ponudio stipendiju kako bi nastavio na tom koledžu sa košarkaškom, te se pridružio Vulverinima u sezoni 2014/15. godina, a u ponedjeljak mu se vratila nada u život, u novi početak, u uspješnu karijeru.
Na minut i 41 sekund do kraja susreta Ostin je bio fauliran i imao je priliku da sa slobodnih bacanja postigne svoj prvi koš nakon nesreće. Prvo je promašio… A, onda je drugo pogodio na oduševljenje svih prisutnih i izliv emocija koji se rijetko viđa. Mladi heroj je potrčao u zagrljaj treneru Džonu Bejlenu koji je zaplakao, kao i mnogi prisutni na tribinama.
“Od djetinjstva, kada sam se kao mali igrao na ulici, stalno sam brojao poslednjih pet sekundi kao da ističe napad i uvek sam se trudio da pogodim kako bih pobijedio. Očigledno, moj poen nije odlučio utakmicu, ali poslije svega što sam prošao, ovo je specijalan trenutak za mene”, ispričao je Heč nakon meča.
Ostine, istina je, možda tvoj poen nije odlučio taj meč, ali je vrijedan hiljadu pojbeda odjednom…
