Bettina Bien Greaves – Oslobođenje žene
“Vive la difference”, kažu Francuzi o razlici između spolova zbog fizičkih i fizioloških uzroka. Ova razlika može biti izvor užitka onima koji ga vole uživati, ali mogu stvoriti slabost i tenzije između njih ako zakon to ignoriše.* Naša tjelesna i fiziološka obilježja moraju imati ekonomske posljedice koje će trajati sve dok se ljudski život nastavi u onoj formi u kojoj znamo.
Pravna i politička prava, bez obzira na spol, postupno su bila prepoznata od strane vlada većine civiliziranih država svijeta. Donošenjem zakonodavstva i zajedničkih zakona, žene su stekle slobodu u paru s muškarcima da djeluju, posjeduju imovinu i sklapaju ugovore u svoje ime. (Ova se sloboda gubi od strane sadašnjeg trenda koji ide ka socijalizmu – na štetu i muškaraca i žena. Posebne državne povlastice i subvencije, progresivno oporezivanje, zakonodavstvo koje ograničava pravo na ugovor, radno vrijeme i tako dalje, već su ozbiljno ugrozile prava vlasnika imovine i slobode ugovora. Ali to je posebna priča.) Za sve praktične ciljeve, zakoni se sada bave muškarcima i ženama na poprilično isti način.
EKONOMSKE PRILIKE
U posljednjim decenijama, ženama su pružene ekonomske i profesionalne prilike. Korak po korak, u mjeri u kojoj su dopuštali društveni običaji, i unutar ograničenja nametnutih “razlika” među spolovima koji barem Francuzi cijene, žene u ovoj zemlji relativno su slobodne. Sada se mogu natjecati s muškarcima, svako po svojoj sposobnosti, u ostvarivanju svojih odabranih ciljeva – ekonomski i profesionalno.
Ogromni napredak, koji je omogućio da žene postignu priznanje kao osobe – pravno, politički, ekonomski i profesionalno – nesumnjivo su posljedica velikog dijela kapitalističkih doprinosa. Štediše, izumitelji i proizvođači, koji djeluju u relativno slobodnom ekonomskom tržištu i koji riskiraju vlastitu privatnu imovinu u nadi za profitom, pružajući robu i usluge koje su olakšale žensku svakodnevnicu napornog i teškog ručnog rada koji se od njih stoljećima očekivao, jednostavno, da bi ispunile svoju ulogu kao seksualnog partnera, majke svoje djece i kućanice. Poboljšana proizvodnja i priprema hrane, učinkovitiji transport, bolji prodajni centri i izumi modernih kućanskih aparata dali su ženama više vremena da ostvaruju interese i izvan kuće.
Danas, u vrijeme kuhinja na dugme, automatskih mjerača vremena, električnih frižidera, zamrzivača, mehaničkih miksera i sjeckalica, pripremljene hrane i instant mješavina, kućanica ne može ni zamisliti mnoge naporne poslove koje su njezine nane i pranane svakodnevno obavljale. Zamislite kuću bez grijanja ili struje. Zamislite kuhinju bez peći, frižidera ili tekuće vode. Pretpostavimo da nisu postojali dućani ili supermarketi s mlijekom, maslacem, hljebom, mesom, povrćem ili sapunom. Pomislite na život kada je svaka porodica morala uzgajati svoju hranu, prikupljati ogrjev, pronaći vodu, proizvoditi tekstil, šivati, krpiti i popraviti odjeću za cijelu porodicu.
RANI SAVJETI ZA KUĆANSTVO
Rani priručnici za kuhanje nude korisne savjete za čuvanje vremena i energije kućanice, savjeta o kojima moderna kućanica uopće ne razmiščja. Na primjer, držite kotliće za ibrik, i vruću i hladnu, uvijek pri ruci u kuhinji. Borovo drvo je ekonomično gorivo za grijanje peći, ali tvrdo drvo daje mnogo jači ugalj. Svjetiljke će imati manje neugodan miris ako umočite fitilj u jak vrući ocat, i osušite ga. Učite djecu da pripreme i pletu slamnate šešire i kape za sebe i svoju braću. Svježe meso doneseno u kuću treba pažljivo pokriti od muha, staviti na najhladnije mjesto u podrumu, a zatim što prije skuhati – posebno ljeti. Spremite sve lijepe komadiće masti da biste napravili začin i stavite one koji nisu tako lijepi u mast za sapun.
Najraniji priručnici za kuhanje i priručnici za kućanstvo pojavili su se otprilike prije 200 godina. Malo je žena znalo čitati prije toga; i informacije o tome kako to učiniti, od kojih je većina potrebna za lakše vođenje kućanstva, prenesena je primjerom i usmenom predajom.
Jedan rani priručnik za kuhanje objavljen u ovoj zemlji bio je The American Frugal Houswife gospođe Lydie Maria Childs (12. izdanje, 1832). Domaćica je tada kuhala na otvorenoj vatri, pržila meso na ražnju ili pekla na ognjištu ili u pećnici od opeke izgrađenoj u dimnjaku. Paljenje pećnice bilo je tako naporno da su jedan ili dva dana u sedmici bili odvojeni samo za pečenje. S dobrim planiranjem, u pećnici bi se moglo obaviti pet uzastopnih pečenja s jednim loženjem: “Prvo hljeb, a zatim puding – zatim pecivo, a zatim kolač i medenjak – i na kraju, krema.” Ova posljednja sugestija potiče od gospođe M.H. Cornelius, čija je knjiga, The Young Housekeepers Friend, nastala 1859. godine. U to vrijeme ona je pisala da pećnice od opeke izlaze iz mode, a dolaze rerne i šporeti. Ipak, kuhane večere, čorbe, kolači i puding pripremljeni na šporetu bili su popularniji za kuhati od kolača koji su zahtijevali rernu.
Godine 1832., gđa Childs pisala je za seosku kuću – ženu koja je imala vlastiti vrt, nekoliko stabala voća i piliće. Naravno, cijela porodica dijelila je kućanske poslove, a većina kućanica imala je dodatnu pomoć od angažirane djevojke ili rođake koja je živjela s porodicom. Ipak, odgovornost za rad pripadala je kućanici. Uzgajala je bilje za začine, skupljala jaja, i često muzla kravu. Pekla je kolače s kvascem iz vlastite proizvodnje, ili je koristila jaja ili sodu za pečenje i kremu od tartara kao kvasac, jer se prašak za pecivo nije prodavao do 1850. Kuhala je za porodicu i sve to je činila koristeći obično posuđe. Mutila je jaja koristeći viljušku ili šipku od žice – mikser se nije općenito koristio do druge polovice 19. stoljeća.
Kućanice su redovito kuhale porodični hljeb. To je značilo miješanje tijesta, obično u večernjim satima, ostavljajući ga da fermentira preko noći, mijeseći ga “vrlo temeljito”. Gospođa Cornelius piše: “Potrebno je najmanje pola sata za mijesenje hljeba, osim ako vam se više ne sviđa presjeći ga nožem za rezanje oko četiri ili pet stotina puta. Mijesenje tijesta sat vremena nije previše.” Hljeb je bio stub života i dobar hljeb je bio izvor ponosa kućanice.
Nedostatak frižidera bio je neprestani izazov. Domaćica je brinula da iskoristi stvari prije nego što se pokvare ili da pronađe zadovoljavajuće načine da ih sačuva. Prije nego što se industrija konzerviranja razvila krajem 1800-ih, morala je sačuvati voće i povrće tokom sezone kako bi bila sigurna do naredne godine. Godine 1859. gospođa Cornelius je savjetovala da se stave konzervansi u boce širokog vrata, zalijepi papir preko vrhova, a zatim stavi bjelanac na papir s perom da bi se zapečatile boce i otklonila plijesan.
PRVO, NABAVI KRAVU
Kućanica iz 19. stoljeća morala je biti vična u svim vrstama trgovine. Industrijska revolucija s povećanom specijalizacijom i podjelom rada jedva da je uzburkala površinu tradicionalne prakse domaćinstva. Kućanica iz 1859. imala je nešto više kućanskih predmeta od svoje nane iz 1832. godine. Ali ona je još uvijek morala klati vlastitu perad, rezati meso za porodicu, soliti, dimiti ili na neki drugi način iscjeljivati i čuvati ga od buba i životinja. Kako bi bili sigurni u dobre mliječne proizvode, rečeno je: “Prvi uvjet je imati dobru kravu.” Držanje krave se dodavalo kućanskim poslovima. Neko je svakodnevno morao hraniti i musti kravu, staviti mlijeko dok se kajmak ne pojavi i kupiti maslac najmanje dva puta sedmično. Bez hlađenja, čuvanje mlijeka, vrhnja, maslaca i mliječnih proizvoda bila je trajna briga. Sada kada se mliječni proizvodi prodaju u trgovinama, pakirani i spremni za upotrebu, ljudi čine većinu ovog teškog ručnog rada na osnovu masovne proizvodnje, koristeći razvijene metode i opremu proizvedenu uz povećanu uštedu i investicije.
Pranje odjeće za porodicu bilo je još jedna iscrpljujuća obaveza u 19. stoljeću. Prvo je sapun morao biti pripremljen od lužine izrađene od pepela od drveta, a masnoće i masti spremljene od kuhanja. Voda je morala biti zasićena i grijana, napunjene teške kade za pranje, s bezbrojnim hodanjem do peći i nazad. Nakon razvrstavanja odjeće, najprije su prane najfinije i manje zaprljane stvari, a tek kasnije grublje i prljavije stvari u istoj vodi. Većina komada su ručno ribani na ribaljci. Bijele su stvari otkuhavane. Nakon pranja, ispiranja, otkuhavanja, cijeđenja, izbjeljivanja i po potrebi štirkanja, odjeća se vješala napolju na štrik. Pranje odjeće oduzimalo je još jedan dan kućanice.
Na peglanje se trošila većina trećeg dana svake sedmice. Ravne pegle i posebne “pegle za poliranje” kao posljednji detalj, morale su se zagrijavati na šporetu, kao i svakoga puta iznova kada se ohlade.
ZATIM JE DOŠLA AUTOMATIZACIJA
Kuhinjska pećnica ili šporet na drva ili ugljen postepeno se počela koristiti sredinom 19. stoljeća. Imali su prednosti nad otvorenim kaminom i pećnicom od opeke. Korištenjem plina i izgradnjom plinskih linija u kasnim 1800-tim, novi šporeti za kuhanje postali su dostupni – plinske peći su došle znatno kasnije – što je učinilo pripremu obroka znatno lakšom. Razvoj električne energije, hladnjaka, velike specijalizirane poljoprivredne proizvodnje, poboljšanog transporta, profesionalnih pekarskih proizvoda i širenja maloprodajnih mjesta dodatno su oslobodili žene od napornih kućanskih poslova, koji su im predstavljali napor u životu. Automatske mašine za pranje veša i sušilice, olakšale su napor pranja porodičnog veša. Sredstva protiv moljaca i nova čudesna vlakna pojednostavila su brigu o odjeći. Usisavači, podni uređaji za čišćenje i lokalno hemijsko čišćenje pomažu u očuvanju domova i njihovog namještaja tokom cijele godine, čime se uklanja potreba za prevrtanjem kuće i svega u njoj od vrha do dna svakog proljeća i jeseni. Frižideri i drugi učinkoviti načini očuvanja hrane oslobodili su porodični meni od ovisnosti o sezoni. U usporedbi sa svojom kolegicom iz 19. stoljeća, moderna kućanica doista je oslobođena teških i beskrajnih kuhinjskih poslova.
Kada domaćica pritisne dugme ili okrene prekidač modernog kućanskog aparata, ona zapovijeda radom bezbrojnih stručnjaka – štediša, investitora, izumitelja, proizvođača i trgovaca – svaki od njih pomaže u njenim svakodnevnim poslovima. U stvari, oni pomažu u nošenju drva kada uključi termostat. Okretanje slavine dovodi vodu. Okretanje dugmeta pali pećnicu. Mašina će pritiskom na dugme oprati, isprati i iscijediti veš. Posjetom trgovini, kućanica može u stvari uzgojiti porodičnu hranu, pomusti kravu, napraviti maslac, napraviti sir, skupiti jaja, zamijesiti i ispeći hljeb, mljeti začine, zaklati perad, konzervitati meso, očuvati voće i povrće, te napraviti sapun.
KAPITAL – KLJUČ
Svaka se osoba na svijetu razlikuje od drugih osoba. Zahvaljujući tim razlikama, svako ima koristi ako se svako od nas može slobodno usredotočiti na njegovu (ili njezinu) najveću sposobnost i interes. Postoji i specijalizacija i podjela rada čak i u malim skupinama i primitivnim zajednicama. Ali pod kapitalizmom, s privatnom imovinom i slobodom kretanja, ulaganjem i razmjenom dobara i usluga u velikim područjima i među sve većim populacijama, bilo je moguće razvijati i iskoristiti naše razlike bolje nego ikada prije, na svačiju korist. Bio je to složeni ekonomski sistem, razvijen na temelju visoko specijalizirane podjele rada, koji je oslobodio žene od tradicionalnih kućanskih poslova.
Žene su različite od muškaraca – i uvijek će biti. Žena je stekla prava kao individua pred zakonom 1970-ih godina. Može posjedovati imovinu, sklapati ugovore i, zahvaljujući razvoju kapitalizma, sada ima vremena da nastavi svoje posebne sklonosti i interese izvan kuće, te se stoga natječe s muškarcima ekonomski i profesionalno. Umjesto da nastojimo prisiliti zakonsko poricanje fizičkih i fizioloških razlika među spolovima, priznajmo ih i prihvatimo filozofski kao što Francuzi rade: “Vive la difference”.
Piše: Bettina Bien Greaves
Priredio: Resul Mehmedović
Dialogos.ba
Bilješke:
* Za raspravu o nekim učincima zabrane spolne diskriminacije u ekonomskim odnosima, pogledajte Gary Northovu: “Feministička pogreška: Ekonomija ženskog oslobođenja”, The Freeman, januar 1971.
