Oslobađanje generala Gotovine i Markača inspirativno i za Hrvate u BiH
Oslobađajuća presuda hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču svrstava se u rang onih događaja koji vraćaju dostojanstvo cjelokupnoj hrvatskoj naciji. Prvostupanjskom presudom Haaški je sud u travnju 2011. godine kaznio Gotovinu s 24, a Markača s 18 godina zatvora okrivivši ih za združeni zločinački pothvat s ciljem uklanjanja srpskog civilnog stanovništva iz Krajine. Takva nepravomoćna, ali rigorozna presuda proizvela je masovne frustracije među Hrvatima. No, Žalbeno vijeće Haaškog suda (ICTY) je 16. studenog Gospodnje 2012. godinem pravomoćno oslobodilo generale Gotovinu i Markača poništavanjem prvostupanjske presude. Time je Hrvatima vraćeno ukradeno im dostojanstvo.
Piše: Pejo Gašparević, Dnevnik.ba
“Nakon što je pobijena teza raspravnog vijeća da je granatiranje bilo protupravno, žalbeno vijeće drži da nema dokaza da je postojao udruženi zločinački pothvat s ciljem uklanjanja srpskog civilnog stanovništva iz Krajine ili prijetnjom sile”, istaknuo je predsjednik Žalbenog vijeća sudac Theodor Meron obrazlažući oslobađajuću presudu. Tvrdnjom kako “nema dokaza da je postojao udruženi zločinački pothvat s ciljem uklanjanja srpskog civilnog stanovništva iz Krajine ili prijetnjom sile”, Žalbeno je vijeće Haaškog suda porazilo nepravednu optužnicu koja je zastupala upravo takve kvalifikacije. Ovakvim obrazloženjem Žalbenog vijeća, također, su začepljena usta svima onima koji se bolujući za propalom Jugoslavijom nisu mirili s postojanjem samostalne Hrvatske države i nastojali su je na sve moguće načine omalovažiti i potcjeniti. I, napokon ovakvim obrazloženjem Žalbenog vijeća odaslana je nedvojbena poruka i onim lakovjernim i povodljivim Hrvatima koji su “uživali” u ljagama na račun Oluje i sudionika Domovinskog rata. Srećom takvi su malobrojni, ali katkad znaju biti bučni u svojim neargumentiranim pisanijama bez oslonca na činjenice.
U Domovinskom ratu jeste bilo i mrlja koje ne treba zanemarivati, ali one ni u kom slučaju ne mogu nadvisiti veličinu težnje za oslobođenjem i stjecanjem državne samostalnosti. Želja za oslobađanjem od ideoloških i osvajačkih tutora svojim je potencijalima zahvatila najveći broj Hrvata. Odnos prema ratu i oslobađajućoj presudi, čini se, najsugestivnije je izrazio osobno general Gotovina po povratku iz Haaškog pritvora u Zagreb riječima: “Ovo je naša zajednička pobjeda. Bila je oluja u ratu, ovo je pravna oluja. PObjedili smo. Ovo je točka na i, rat pripada prošlosti, okrenimo se zajedno budućnosti”.
U ovih nekoliko jednostavnih rečenica izraženo je golemo sadržajno bogatstvo kojim general Gotovina iznimno jasno prevaljuje put od ratne do pravne olujne pobjede te se okreće ka budućnosti. Ovaj govor generala Gotovine pred okupljenim mnoštvom na zagrebačkom trgu bana Jelačića, iako svojom kratkoćom odražava njegov vojnički gard, odjekuje i programatski. Mnogi profesionalni političari ne bi bili kadri u tako malo rečenica reći tako puno. Treba primjetiti kako se general Gotovina u svojem prvom istupu pri povratku u Hrvatsku nije dao uvući ni u kakva političko-stranačka rivalstva. On stavlja “točku na i”, te ga zanima okretanje “zajedičkoj budućnosti”. Mali narodi, kao što je hrvatski, čiji su potencijali kroz povijest nerijetko sputavani unutarnjim trvenjima, obnavljanje svoje kolektivne siline mogu prakticirati samo zajedništvom. Bačenost u povijesne i globalne vjetrometine male narode pretvara u metu većih i moćnijih te se zajedništvo nameće kao neophodnost kojom osnažuju vlastite obrambene mehanizme. Zajedništvo može jačati imunitet nacije. Stoga, obraćanje generala Gotovine po izlasku iz zrakoplova, kojim je iz Haaga dovezen u Zagreb, odzvanja i kao spontana potreba za unutarhrvatskom katarzom, to jest samopročišćenjem.
Brisanje povijesnih podjela među Hrvatima nema alternativu, žele li se oblikovati vlastite perspektive.
Oslobađanjem generala Gotovine i Markača popravljeno je pesimistično stanje hrvatske nacije. Pozitivan ishod dugogodišnje pravne bitke generala Gotovine i Markača i njihovih odvjetničkih timova protiv nepravične optužbe može, na psihološkoj razini, biti isnpirativan i za Hrvate u BiH. Kako? Jednostavno, jer ako se upornošću uspjelo srušiti nepravedna optužba protiv generala Gotovine i Markača, onda to može biti nadahnuće Hrvatima u BiH da ustrajavaju na rušenju neravnopravnosti u koju su bačeni Daytonskim sporazumom. Nikada ne treba prekrižiti mogućnost obrata kojeg se priželjkuje.
