-TopSLIDEKultura

Orwell i Huxley: šta će nas uništiti, ono što mrzimo ili ono što volimo?

Možda ćemo se izboriti sa tiranijom, ali ne i sa čovjekovim gotovo nepresušnim apetitom za zabavom

Interviewer: “So you are rather pessimistic regarding the future?”

Günther Anders: “Pessimistic sounds far too optimistic!”

(Falter/Wien, 1983)


Gadna godina, annus horribilis 2020. je iza nas. Naravno, kako nas uči Antonio Gramsci, naivno i pogrešno bi bilo misliti “da postoji prekid između jedne i druge godine, da započinje neka nova povijest”. Najbolji pokazatelj ove Gramscijeve teze – a usput i teze Sinclaira Lewisa da je fašizam moguć i u Sjedinjenim Američkim Državama – su događaji od 6. januara u Washingtonu.

Mnogo je već tekstova u printanim i digitalnim medijima koji rezimiraju prethodnu godinu iz različitih uglova i naravno, centralna tema je pandemija koja nas je sve na ovaj ili onaj način zakačila i promijenila naše živote, u manjoj ili većoj mjeri, te razne zabrane i ograničenja koja i dalje ostaju na snazi u velikom broju država širom svijeta. Već od ranije, ali pogotovo po dolasku vakcine, počelo se pričati o Orwellu i njegovom – pored Životinjske Farme – najpoznatijem djelu, knjizi 1984 u smislu šta ćemo smjeti ili ne ukoliko se (ne) vakcinišemo.

Naravno da djelimično već živimo u Orwellovoj 1984 i da se kriza kakva je pandemija može iskoristiti za konsolidaciju autokratije, te da se protiv toga moramo boriti uvijek i svuda, ali od početka pandemije – naročito posljednjih par dana – mene interesuje jedan drugi aspekt društva i svijeta u kojem živimo. Uslovno rečeno, druga strana od onog opisanog u Orwellovoj knjizi, ona koju je opisao Aldous Huxley u knjizi Vrli novi svijet.

S tim u vezi bih postavio pitanje: koštaju li nas više zabrane, policijski sat i ograničenja, ili nas više košta naša želja za izlaskom, slobodom i užitkom? Pogledajmo prvo ukratko šta su pisali Orwell i Huxley, kako bismo došli do odgovora na ovo pitanje.

Orwell se plašio onih koji bi da zabrane knjige. Huxley se plašio da neće biti razloga da se knjige zabrane, jer neće biti onih koji će htjeti da ih čitaju.

Orwell se plašio da ćemo postati robovska kultura. Huxley se plašio da ćemo postati trivijalna kultura, preokupirana igrama i raznim medijskim programima.

Orwell se plašio onih koji će nas lišiti informacija. Huxley se plašio onih koji će nas zatrpati informacijama, u toj mjeri da ćemo se svesti na pasivnost i egoizam.

Orwell se plašio da će istina biti sakrivena od nas. Huxley se plašio da će istina biti utopljena u moru nevažnih informacija.

1984 ljudi se kontrolišu nametnutim bolom. U Vrlom novom svijetu ljudi se kontrolišu nametnutim zadovoljstvom.

Ukratko, Orwell se plašio da će nas uništiti ono što mrzimo. Huxley se plašio da će nas uništiti ono što volimo.

I nažalost, Huxley je bio u pravu. Najbolji pokazatelj za to je ukidanje sportskog kanala na jednom kablovskom operateru u Bosni i Hercegovini, zbog čega se digla kuka i motika.

Počelo je sa Novom godinom. Korisnici tog kablovskog operatera su se probudili i saznali da od 1. januara ove godine neće više moći gledati kanale Arena Sport u okviru svoje kablovske i Total TV satelitske ponude. Zabrinuti i nezadovoljni, građani su na Facebooku formirali grupu “Bojkot Telemacha” koja je u trenutku nastajanja ovog teksta brojala preko 12.000 članova! Kako kažu: “Cilj je okupiti sve pretplatnike Telemacha i Total TV-a kako bismo izvršili pritisak na dotične operatere da pronađu rješenje i vrate Arenu Sport u svoju ponudu!!!”. Isti su, pored organizovanja na Facebooku, pisali i dotičnom kablovskom operateru, i Instituciji ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH (više od stotinu žalbi i upita potrošača). Nakon toga Institucija ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH izdala je priopćenje za medije u kojem su naveli da svi korisnici nezadovoljni trenutnom situacijom imaju pravo do kraja januara ili raskinuti ugovor ili tražiti naknadu štete kroz “nove” pogodnosti te da ovo postupanje operatera “predstavlja još jedan primjer nepoštene poslovne prakse kojom se krše prava potrošača te ovim putem skrećemo posebnu pozornost potrošačima na njihovo pravo na izbor prilikom odabira telekom operatera u svakom trenutku”. Onda je kablovski operater odgovorio Instituciji ombudsmana, optužujući ga za “nedozvoljeni pritisak”, za izostanak reakcije kada su drugi operateri prekinuli distribuciju sportskih kanala, te su pozvali Instituciju da “prema svim operaterima primjenjuje jednake standarde”. Šta će poduzeti Regulatorna agencija za komunikacije Bosne i Hercegovine (RAK BiH), tj. da li će doći do ukidanja licence, nije ni bitno.

Bitno je da nam ovo pokazuje da ćemo se možda izboriti sa tiranijom, ali ne i sa čovjekovim gotovo nepresušnim apetitom za zabavom. I da će nas uništiti ono što volimo (u ovom slučaju televizija i sport) prije nego ono što mrzimo (represija, policija, zabrane).

A pošto je u ovom slučaju sport bio u pitanju, možemo se vratiti i Orwellu. Ali ne knjizi 1984 već tekstu Sportski duh u kojem Orwell kaže: “Na internacionalnoj razini sport je otvoreno oponašanje ratovanja. Ali tu nije značajno ponašanje igrača, već odnos promatrača i, preko promatrača, nacija koje se dovode do bjesnila zbog tih apsurdnih takmičenja i ozbiljno vjeruju – barem za kratko vrijeme – da je udaranje lopte i trčanje i skakanje za njom kušnja nacionalne vrline.” Možda nam to pomogne da shvatimo zašto je veći bunt izazvalo ukidanje sportskih kanala (ponavljam, 12.000 građana se organizovalo u Facebook grupi!) nego sva sranja u 2020. godini: pandemija, zdravstvena kriza, otkazi (hiljade ljudi u Bosni i Hercegovini je ostalo bez posla prošle godine), niske plate, loše lokalne sredine, uništavanje prirodnog okoliša, rijeka i parkova, fašizacija i klerikalizacija društva, zagađen zrak i prljave rijeke, koruptivne i kriminalne afere. Kažem možda, jer je poražavajuće da se ogroman broj ljudi organizuje i izvrši pritisak zbog televizijskog kanala, nego zbog svega drugog iznad nabrojanog. To puno govori o nama, našim prioritetima i nivou (ne)zainteresovanosti.

“Znam ja nas, jebo ti nas”, rekao bi veliki Branko Ćopić.

Pa iako bih se volio složiti sa Bertoltom Brechtom i reći da “stvari ne mogu ostati onakve kakve su upravo zato što su takve kakve jesu” i da se poslije pandemije sve mora promijeniti (kako slovi nova knjiga u izdanju OR books) – pored porasta ekstremne desnice, teoretičara zavjere i njihovih suludih “teorija”, te nas ovakvih – prije da će biti obratno. Što će se stvari više mijenjati, to će više ostati iste.


Autor: Minel Abaz

Objavljeno u #10 Out of the darkness zine, mart 2021

Naslovna: Izvor ilustracije: ft.com

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close