Zbog statusa na Fejsbuku u vezi sa, kako je nazvao, „grobničastom mapom Republike Srpske“ postavljenoj ispred BBI centra u Sarajevu povodom obilježavanja godišnjice zločina u Srebrenici, novinar Vuk Bačanović juče je dobio otkaz na Federalnoj televiziji. U salvi uvredljivih komentara koja je uslijedila ispod spornog statusa optužen je za širenje govora mržnje, a uskoro su stigle i prijetnje smrću.
Kako vas mrzim sarajevski go*nari, koliko ste go*ana s*ali, a sad… pa možete cijelo Sarajevo ispresijecati sa ovim grobničastim mapama RS-a, postigli ste samo da propustite sve vozove i da je RS danas multietničkija nego Sarajevo ikada u svojoj istoriji. U srcu mom samo je jedan dom“, napisao je Bačanović na svom profilu želeći da, kako kaže, iskritikuje percepciju multietničkog Sarajeva.
Njegov stav pokrenuo je lavinu komentara u kojima je optužen za govor mržnje, a neki su mu zamjerili što mišljenje nije iznio drugim riječima. Potpisnike ovakvih komentara Bačanović naziva licemjerima.
– Kad kažemo u svakodnevnom govoru da nešto mrzimo, to ne znači da gajimo neku vrstu patološke mržnje ili želje za uništenjem nečega. Dakle, kada se govori da se mrzi neka negativna pojava, ja ne vidim kako to može biti protumačeno kao govor mržnje. Što se tiče samog jezika, to je već stvar ukusa čitaoca. Radi se o običnom statusu, ne o tekstu, a mnogi autori koriste u svojim izražavanjima i ono što se u jeziku naziva vulgarnost. E, sad neke licemjerne, lažno konzervativne grupe ljudi to tobože užasava iako svaki dan psuju k'o kočijaši i iako u inboks od njih dobijam poruke da će me zaklati – smatra Bačanović.
Otkaz, uvrede i prijetnje smrću posljedica su, kako kaže, toga što Sarajevo ne želi da trpi nikakva druga mišljenja izvan svog mejnstima, čime je pokazalo da ne može biti prestonica jedne države.
– Niko ne voli da mu kažete istinu u lice. Ja čak mogu da razumijem i te jadne ljude koji mi prijete. To su očigledno unezvjerene osobe koje toliko vjeruju u silne bajke i laži koje su im ispričane. Najžalosnije je da je Sarajevo, kao grad koji je nekada pretendovao da bude jedna metropola, jedan kosmopolitski centar, sebe sveo na jednu potpunu ideološku, divljačku žabokrečinu. Sve ono za šta je optuživalo i bacalo drugima u lice, postalo je samo – kaže Bačanović.
Sličnog je mišljenja i Rade Likić, publicista, saradnik našeg portala i rođeni Sarajlija koji danas živi u Ljubinju. On smatra da je uzrok „medijske harange“ na Bačanovića to što je svojim statusom raskrinkao lažni sarajevski kosmopolitizam, odnosno nacionalizam učmale kasabe.
– Nemojte me pogrešno shvatiti, u Sarajevu ima divnih ljudi i kosmopolita, ali oni Vuka i ne napadaju. Vuku treba zaštita, ali Srbi ne trebaju da ga štite od sarajevskog nacionalizma nekim drugim nacionalizmom. Meni je suludo da Vuku poručuju da napusti Sarajevo i čuva ovce po Romaniji, Crnoj Gori ili već negdje dugo po ‘neprijateljskim’ planinskim prostranstvima. To najbolje pokazuje koliko su kvazigrađani neuki i neobavješteni. Vuku je djed bio prvak Sarajevske opere, a otac najcjenjeniji sarajevski grafički dizajner. Toliko oni znaju o modernim kulturnim temeljima grada kojeg brane od Vuka. Mislim da se opšta zatucanost, odnosno njen porast, može prepoznati u ovim populističkim politikama koje uzimaju vlast i obrazovanje i kulturu bacaju u daleki zapećak –kaže Likić za naš magazin.
No, tokom svog novinarskog rada, Bačanović je na svojoj koži osjetio da ni van Sarajeva ne prihvataju bolje kad im kažete istinu u lice. Kada je objavio svoje istraživanje o „karijeri“ bivšeg episkopa zvorničko-tuzlanskog Vasilija Kačavende, takođe je dobijao prijetnje. Samo što je situacija bila obrnuta – prijetnje su stizale od Srba, dok ga je Sarajevo podržalo.
– Slučaj Kačavenda sam izučavao više od dvije godine i završilo se time da sam objavio dokaze o karijeri bivšeg episkopa zvorničko tuzlanskog, ratnog huškača koji je podstrekivao na užasne ratne zločine, na nacionalnu mržnju i pri tome bio neko ko je prisiljavao ljude da upražnjavaju sa njim njegove seksualne devijacije. Tada sam primao prijetnje i izlive ludila od nacionalista, fanatika, četnika koji nisu mogli da prihvate da je njihov vjerski poglavar to što jeste, da su se pod njegovom crkvenom vlašću dešavale stravične stvari. Dok sam to obrađivao, naravno da su postojali aplauzi, jer u jednom mejnstrimu Srbi ne mogu biti ništa drugo nego ono što oličuje Kačavendu. Međutim, kada se dohvatite kritike nekog mejnstrima kao što je sarajevski, koji je takođe pun laži, konsenzusa i mitova, onda postanete meta i unutrašnji neprijatelj – objašnjava Bačanović za naš magazin.
Uzrok ovakve atmosfere u državi, kako kaže, leži u tome što u BiH nema medija koji bi stavio sve u jedan realan politički kontekst, zato što za to ne postoji politička volja.
– U ovoj zemlji bismo mogli doći do zaključka koji bi bio prihvatljiv svima, ali ne kao vrsta nekog licemjernog dogovora, već da se stvari kažu onakve kakve jesu. Tako bismo uspjeli da generacije koje dolaze odgojimo drugačije. Međutim, za to nema političke volje, ni interesa. Ovakvo međusobno optuživanje i dizanje tenzija preduslov je za propast zajedničke države – smatra Bačanović.
Otkaz na FTV-u pokazuje u kako opasnom istorijskom trenutku živimo
U cijeloj priči oko dobijanja otkaza na Federalnoj televiziji, za Bačanovića je, kaže, najžalosnije to što je jedan javni servis pao pod pritiskom javnosti koju je uspio zapaliti jedan rigidni islamistički magazin kao što je „Saf“.
– Taj magazin na najbrutalnije načine vrijeđa i bombarduje svakoga koga prepozna kao neprijatelja Bošnjaka, neprijatelja naroda i nekih tobožnjih temeljnih vrijednosti. To nam govori u kako opasnom istorijskom trenutku živimo – tvrdi Bačanović.
Da je otkaz zbog iznošenja ličnih stavova neprihvatljiv smatra i novinar i književnik Goran Dakićkoji je i sam doživio slično iskustvo na portalu Klix.ba. Prema njegovim riječima, BiH je očigledno država u kojoj neke strasti još uvijek nisu poprimile blaži oblik i u kojoj se iznošenje ličnih stavova na društvenim mrežama prihvata kao iznošenje stavova kuće u kojoj pojedinac radi.
– To neuporedivo teže pada novinarima zato što novinarstvo podrazumjeva određeni ideološki apriorizam, neki politički stav, ali novinari ne bi trebali da trpe tu crtu podrazumijevanja van posla koji obavljaju za određenu kuću. Ukoliko se stavovi novinara izneseni na društvenim mrežama počnu tretirati kao stavovi medija za koje rade i ukoliko oni zbog tih stavova budu trpili određene sankcije kao što je Vuk, onda se postavlja pitanje pod koliko ogromnim političkim pritiskom zapravo mediji u BiH rade. Ja sam i sam dok sam radio na portalu Klix.ba zbog fejsbuk statusa pretrpio određene sankcije zbog neuporedivo blažeg statusa nego Vuk, ali to naprosto govori o tom neočaršijskom duhu koji vlada bez obzira na kojoj relaciji – kaže Dakić za naš magazin.
Negativne reakcije na iznošenje stavova koji ne odgovaraju mišljenju većine svakodnevno trpi i urednik magazina „Buka“ Aleksandar Trifunović. U razgovoru za „Moju Hercegovinu“ on je podsjetio da je vladajuća partija u Srpskoj, SNSD, izdala knjigu sa listom republičkih neprijatelja među koje je svrstala i „Buku“ čiji je saradnik bio i Bačanović.
– Vuk je pisao za Buku i najčešće je argumentovano kritikovao političke procese u sredini u kojoj radi, a to je Sarajevo. Ta vrsta stvaralaštva je najpoštenija, pogotovu kada u BiH medijima najveći poznavaoci Sarajeva iz Banjaluke, i Banjaluke iz Sarajeva nikad nisu ni ušli u jedan od ova dva grada koja su im svakodnevna, gotovo jedina tema. Ono što je posebno problematično je to što je kreirana atmosfera straha, tako da je sve manje novinara koji kritikuju sredine u kojima rade i stvaraju, zbog veoma jasnih reakcija većine u tim sredinama, uključujući i same institucije sistema da im se to ne sviđa i da su zbog takvih stavova spremni da naude onom ko ih iznosi. Ljudi u našoj zemlji ne vole da im neko remeti sliku koju imaju o sebi – smatra Trifunović i dodaje da Sarajevo nije usamljen primjer, te da je isto u Mostaru i Banjaluci, kao najvećim centrima u BiH, pa do malih sredina u kojima je taj problem još više izražen, jer lokalni moćnici misle da su njihovi gospodari.
On je za naš magazin zaključio da je Vukov Fejsbuk profil njegova privatna stvar, a ne vlasništvo medijske kuće za koju radi i ako nije bio predmet ugovora, onda ne može ni biti razlog prekida ugovora.
Jelena Denda
mojahercegovina.com
