DRAGAN BURSAĆ, OTVORENO: “Na koncu, ukradena ukrajinska ikona se vraća pošiljaocu, bijedi ljudskoj Dodiku. Džaba ti zaklinjanje u srpstvo i pravoslavlje, kad ti kradeš…”
Zapravo, cijelu situaciju oko kradene ukrajinske ikone najbolje su objasnili banjalučki ultranacionalisti, koji na sve ovo kažu – nema ništa loše što je Dodik poklonio Lavrovu ukradenu ukrajinsku ikonu, jer je ona ruska ikona sa “oslobođenih ruskih teritorija”.
Priredio: DRAGAN BURSAĆ
Srbi imaju višak kulturnog blaga. Doslovno. Pomislio bi ovo svako, kada pogleda ili čuje Milorada Dodika, kako Sergeju Lavrovu poklanja 300 godina staru ikonu i to u pozlati.
Poklanjanje tuđeg kao nacionalni moto
Naravski, višak kulture, suficit kulturnog blaga i njegovo importovanje trećem licu i trećoj zemlji umnogome je olakšano činjenicom da je narečena kultura proizvedena negdje gore sjeveroistočno, na koncu Ukrajine u Lugansku. Kako kažu mladi, isto tako – e pa isto tako, transfer kulturnih dobara olakšan je pustim faktom da narečena ikona i nije baš srpska, da prostite. A nije ni ruska.
Čudan je to trenutak, kada jedan državni zvaničnik predaje drugom pkolon, koji nije ni njegov, a nije ni izgubljena stvar ovog potonjeg. Zadnja takva zvanična primopredaja dešavala se u nacističkoj Njemačkoj, kada su kvislinzi diljem Evrope Fireru i njegovim gaulajterima poklanjali nekretnine i duhovna bogatstva lokalnih porobljenih naroda, ne bi li mu se kako uvukli u stražnjicu.
Sad, kažem, ikona nije baš srpska. Ono, nije ni ruska, ali jebi ga poklonjenom konju se u pozlatu ne gleda.
Ili baš gleda?
Prije će biti da je Milorad Dodik, pri punoj svijesti i zdravom razumu, a što mu je nedostajalo u prethodnom periodu, poklonio kradenu ukrajinsku ikonu šefu ruske diplomatije Sergeju Lavrovu, koju je ovaj primio, pri još kristalnijoj svijesti. Istinabog, Lavrov je je nakon saznanja da za ukradenom ikonom traga Interpol, vruć kolač vratio Dodiku, ali cilj ponižavanja ukrajinskog naroda na javnoj sceni je izveden.
Inače, ova pojava se najstručnije i najhladnije zove redistribucija ratnog plijena. Istina, Ruska Federacija ne drži pod svojom čizmom baš Bosnu i Hercegovinu e da bi Dodik izigravao lokalnog Ljotića, ali bože zdravlja, nada se rusofilsko seljače u njemu, ogrnuto u sado-mazo odijelce, zapištaće gusjenice kakve Armate po bosanskoj zemlji, pa će sve i ovo biti “oslobođeno“.
Zapravo, cijelu situaciju oko kradene ukrajinske ikone, najbolje su objasnili banjalučki ultranacionalisti, koji na sve ovo kažu – nema ništa loše što je Dodik poklonio Lavrovu ukradenu ukrajinsku ikonu, jer je ona ruska ikona sa “oslobođenih ruskih teritorija”.
Zamislite samo, hajde zamislte situaciju u kojoj je npr. albanski premijer Edi Rama u zvaničnoj posjeti Kosovu i Avdulah Hoti, premijer Kosova mu pokloni jednu srpsku ikonu iz lokalnog manastira, koja je bila ukradena i koja je na crnom trištu.
Zašto? Pa jebi ga, zato što je ikona sa oslobođenih “albanskih teritorija”. Neazmislivo?! Dabome da je nezamislivo, ali Dodik radi upravo to sa ukrajinskim kultrunim blagom itekako uvjerljivo i odistinski.
Tako je i ova nesrećna ikona upisana u agendu “srpsko-ruskih oslobođenih teritorija“, a to su sve one zemlje, utrine i bogaze koje imaju neobičnu nesreću da graniče ili sa Rusijom ili sa Srbijom. Znaju vrlo dobro za “vijekovne srpske teritorije“ i stanovnici Vukovara, i stanovnici Srebrenice, i stanovnici Prijedora, i stanovnici Benkovca, i stanovnici Prizrena, i stanovnici Pljevalja, i stanovnici Sarajeva, na koncu… Makar oni koji su preživjeli srpsko kultruno vazdizanje, u svijetu znano kao urbicid, elitocid i genocid.
I tim je ovaj ratni plijen, čuj mene ikona, koji su kerovi rata odnijeli iz Ukrajine, vrijedniji umnogome za Lavrova, čija zemlja već bezmalo deceniju svojom vojnom čizmom gazi po suverenoj i nezavisnoj Ukrajini, pogađate, sve kako bi “oslobodila ruske zemlje“. Kažem, Lavrov je vratio ikonu, nije ni njemu ni Putinu konkretno do ikone, koliko do zapišavanja tuđe teritorije ovim aktom.
A to što ikona pripada ukrajinskom narodu i njegovoj crkvi, bad luck Ukrajinci.
Na koncu, u ovom suludom igrokazu Milorad Dodik je ponizio po ko zna koji put Bosnu i Hercegovinu, ali to mu je u opisu političkog života i načina obnašanja radnog mjesta, na kojem je, znate to svi, preplaćen mrsno da piša po zemlji na čijem je čelu.
Neko je spomenuo hapšenja?
Da vas pitam, a ko će to hapsiti Dodika? Preprodavci kradene robe? Ruski i srpski psi rata? Kojekavi noćni vukovi i ostala kozačka kamarila koja ordinira po manjem BiH entitetu? Dobro, oni će ga štititi. Pa ko će ga hapsiti? SIPA, lokalna policija, organi reda… Ništa od svega toga. Ostaće kao to kažu, bruka i sramota.
Kradene umjetnine u “srpskom svetu“
Zasvrbi Dodika donji dio leđa za bruku i sramotu. On samo radi ono što su radili i njegovi prethodnici i njihovi kerovi rata. Eto, na primjer, dok ovo čitate, baš tu u Novom Sadu na izložbi koja će biti otvorena u okviru proglašenja Novog Sada Evropskom preijestonicom kulture, biće izložena i veoma vrijedna umjetnička slika koja je ukradena iz Bosne i Hercegovine i za kojom je i Interpol raspisao potragu.
Konkretno, riječ je o slici Đoke Mazalića “Magdalena”, koja je u vlasništvu porodice Mulabdić iz BiH, a koja je ukradena.
Dobro, ne bismo mi znali ni za ovu sliku kao što ne bismo znali ni za kradenu ikonu da nije bilo pojedinaca koji su obratili pažnju na krađu našu nasušnu. U prvom slučaju – kradene ikone u sve se umiješala Ukrajinska ambadasa, kao reprezent jedne ozbiljne zemlje, a za drugo otkriće zaslužan je BiH parlamentarac Saša Magazinović.
I ovo je igla u plastu sijena, da ne kažem ratne i poratne krađe. Da se samo pročeprka po Novom Sadu i okolini, izletio bi tu i pokoji Jovan Bijelić, Mersad Berber… Ima toga.
Dakle, u “srpskom svetu“ izranjaju masovne grobnice nesrba, a kako vidimo premrežen je i kradenim artefakatima umjetničkim – od Visoke Krajine do stepa Ukrajine.
Na koncu, ukradena ukrajinska ikona se vraća pošiljaocu, bijedi ljudskoj Dodiku. Džaba ti zaklinjanje u srpstvo i pravoslavlje, kad ti kradeš kulturno naslijeđe jednog pravoslavnog naroda i poklanjaš ga predstavnicima drugog pravoslavnog naroda, ne bi li se dodvorio tiraninu i dupe svoje spasio.
Bijedo ljudska!
Široko nam umjetničko polje, bato!
Na izvoz!
(Prenosimo s portrala Autonomija)
