Savjet ministara BiH je već odavno izgubio podršku u Parlamentu, a sve češće se govori o rušenju trenutne vlasti, zbog čega smo analizirali šta je to vijeće koje predvodi Denis Zvizdić ispunilo u tri godine koliko su na vlasti.
Piše: Milovan Matić
Uglavnom, što se tiče političke situacije i odnosa snage u Parlamentu BiH Savjet ministara u ovom trenutku nema zakonodavnu podršku kako bi se održalo na vlasti. Naime, u Predstavničkom domu parlamenta BiH napravljena je većina od 24 poslanika (od 42 ukupno) koja može da obori Kabinet predsjedavajućeg Denisa Zvizdića ukoliko se on sam ne povuče. Te 24 ruke čine poslanici SNSD-a, SBB-a, DF-a, SDP-a, Nezavisnog bloka, te po jedan poslanik A-SDA i BPS-a.
Poslanici stranaka koje čine novu većinu su dali jasan stav.
“Zvizdić I njegovo Vijeće mora da ode!” navode iz SBB-a.
“Stav SBB-a je jasan, mi nismo zadovoljni radom Vijeća ministara. Potpisali smo i zahtjev za vanrednu sjednicu, ali je on odbijen. Ali potpisi i dogovori ne znače ništa dok se se ne dođe do konkretne stvari da se nešto treba izglasati”, kaže Mirsad Đonlagić, šef Kluba poslanika SBB-a.
I SNSD je sasvim jasan u tom pogledu, a šef Kluba poslanika ove stranke Staša Košarac ističe da se oni od prvog dana nisu slagali s radom Vijeća ministara, te da bilo kakav zahtjev za njihovu smjenu SNSD će podržati”, kaže Košarac
Ipak, mi smo odlučili da provjerimo da li Zvizdić stvarno zaslužuje da ode provjeravajući koliko je njegov Savjet ministara učinio.
Odmah da vam kažemo, do sad je urađeno malo toga. Tačnije, NIŠTA, ZBOG ČEGA JE OVAJ Savjet ministara odavno zreo za penziju.
Naime, nije tako davno predsjedavajući Savjeta ministara Denis Zvizdić pobjednički stajao pred poslanicima BiH i obećavao kule i gradove. Predstavljajući svoj tim prije nešto manje od tri godine, Zvizdić je nizao obećanja o sveopštim reformama, novoj politici, pomirenju, razvoju, rastućoj ekonomiji, novim radnim mjestima…
Danas, prvi čovjek ministarskog vijeća pokušava samo da spasi fotelju na kojoj sjedi, a od reformi i napretka ni glasa.
Da krenemo redom i prisjetimo se šta nam je to primajući se trenutne funkcije Zvizdić obećao, a šta smo dobili, ili bolje reći nismo i dok je ovakve vlasti nećemo.
U svom obmanjujućem ekspozeu predsjedavajući Savjeta ministara je nakitio mnogo toga. Između ostalog:
“Provšćmo reforme neophodne za napredak Bosne i Hercegovine u procesu
pridruživanja Europskoj uniji”. možemo samo da se nadamo da se u te reforme ne računa nemogućnost pronalaska prevodilaca i kašnjenje sa upitnikom.
“Ojačaćemo vladavinu prava i provesti reformu javne uprave, smanjićemo javnu potrošnju, stabiliziramo javne finansije i ekonomiju Bosne i
Hercegovine prilagodićemo potrebama i kretanjima u savremenom svijetu”.
Sa ove distance, riječi predsjedavajućeg Zvizdića više liče na vic nego nešto što je provodivo u BiH. Pod vladavinom prava se vjerovatno podrazumjevaju “uspjesi” u provedbi presude Sejdić-Finci, dok je jedina “reforma” u javnoj upravi zamjena stranačkog kadra sa prethodnom vlasti.
Što se tiče smanjenja javne potrošnje, 530 miliona KM je potrošeno na plate u 2016. godini, a poređenja radi, 516 miliona u 2013. Umjesto u plus, u minusu 14 miliona.
A kada govorimo o prilagođavanju ekonomije BiH potrebama i kretanjima u savremenom svijetu, jedino što možemo da istaknemo jeste povećanje kretanja stanovništa BiH ka ekonomijama savremenog svijeta. Ipak, važno je da se približavamo.
Inače, Zvizić je dalje govorio da će da pokrene kapitalne investicije, stvori povoljno poslovno okruženje za privlačenje stranih investicija, i kroz brojne poticaje ohrabrimo domaće investitore da svoj kapital ulože u potentne sektore industrije, poljoprivrede, energije, turizma itd.
Davoljno je reći da su strane investicije dostigle istorijski minimum, a i domaće su diskretne.
Pored toga, Zvizdić je obećao da će stvoriti uslove za ulaganje u tehnološki razvoj i inovacije i kreiranje društva znanja u kojem će vještine, inovativnost i naučno-istraživački rad biti mjerljivi kriteriji uspjeha. jedino je zaboravio kazati da i će i dalje stranačka knjižica imati primat nad svim pobrojanim ili je to napisano sitnim slovima, pa nije pročitao iz ekspozea.
Veliki uspjesi su izostali i u oblasti “POLITIČKE STABILNOSTI, VLADAVINE PRAVA I UNUTRAŠNJE SIGURNOSTI”, kako je to apostrofirano među obećanjima.
Umjesto provedbe ovih obećanja, mi živimo u jednom od nestabilnijih političkih perioda od rata, vladavina prava je zamrla, a ojačana policija tuče žene na ulici.
Uglavnom, ovako je Zvizdić sažeo svoja najvažnija obećanja prije tri godine:
“Ono što generalno u segmentu ekonomskog jačanja namjeravam uraditi, zajedno sa kolegama ministrima u Vijeću ministara BiH, moglo bi se definirati unutar nekoliko osnovnih prioriteta i pravaca djelovanja:
– Prvi je da Bosnu i Hercegovinu učinimo društvom jednakih šansi i dobrim i primamljivim mjestom za život,
– Drugi je da bez odlaganja sve aktivnosti usmjerimo na stabiliziranje javnih finansija, smanjenje javne potrošnje i reformu javne uprave,
– Naredni je da održimo dostignuti stepen makroekonomske stabilnosti i ekonomskog oporavka, da izvršimo potrebna poboljšanja zakonodavne regulative kako bi unaprijedili poslovni ambijent i stavili naše kapacitete i resurse u funkciju ekonomskog razvoja, da povećamo konkurentnost naše ekonomije kako bi naše robe i usluge mogle proći test međunarodnih tržišta te da se posvetimo izvoznim kapacitetima zemlje baziranim na domaćoj sirovinskoj bazi koju ne treba samo eksploatisati nego je koristiti za razvoj i izvoz finalnih proizvoda.
– Privlačenje novih investicija, otvaranje novih radnih mjesta i smanjenje nezaposlenosti predstavlja i biće stalni dio agende rada Vijeća ministara, kao i nastojanje da se suštinski posvetimo obrazovanju i stvaranju društva znanja kao jednom od najvažnijih instrumenata dinamičnog, modernog i održivog ekonomskog i društvenog razvoja,
– I naravno, da u institucionalnom i društvenom smislu postanemo socijalno osjetljivi i pravični.”
Na kraju, dovoljo je da se samo osvrnete oko sebe.
I, vidite li to dobro i primamljivo mjesto za život sa društvom jednakih šansi?
Tako je.
