Piše: Borivoje Simić
Političari i vladini dužnosnici vječiti su optimisti.
Rijetko će priznati da nešto ne valja, ali kada dobiju i najmanju priliku da se pohvale neće je propustiti. Kada je nešto crno, reći će kako “još ima dosta izazova” i kako rade na “prevazilaženju trenutnih teškoća”.
Neko je ovaj bosanskohercegovački fenomen nazvao dobrim imenom “bićeboljeizam”.
Možda najviše obećanja političari i vlade davali su kada je u pitanju izgradnja Koridora Vc.
Ovaj generacijski projekat o kojem je priča počela odmah poslije rata prate brojne projekcije, a posebno otkako je originalni projekt predstavljen 2003. godine, ali ni nakon 17 godina od tada još nismo spojili sjever sa jugom zemlje. Kako stvari stoje nećemo još dugo jer smo tek izgradili trećinu autoputa.
Najnovije u nizu obećanja stiglo je od premijera Federacije BiH Fadila Novalića koji je optimistično najavio da će autoput biti završen za 6-7 godina.
No, šest godina je, prema navodima iz Autocesta FBiH, pod uvjetom da ne bude podzemnih voda i sličnih teškoća, samo potrebno za izgradnju tunela Prenj, “kralja” među tunelima i najtežeg graditeljskog poduhvata na cijeloj trasi, pa je očigledno da su premijerove izjave samo plod želje i možda predizbornog kupljenja poena, nego realnosti.
Prema prvobitnim najavama Koridor VC je trebao biti izrađen 2012. godine. Sjećamo se “Edinog kamena” (kamen-temeljac koji je postavio nekadašnji premijer FBiH Edhem Bičakčić kod Semizovca), strke koja ja nastala kada su braća Šabanović, predstavnici tadašnje malezijske investicije – Bosmal Centar – dali samoinicijativnu ponudu za izgradnju autoputa, nakon čega je tadašnji hrvatski premijer, pokojni Ivica Račan, brže-bolje došao u Sarajevo kako bi rekao da Hrvatska želi graditi autoput, a sve to u vrijeme kada BiH nije imala niti definisane trase, niti ijednog projekta, a kamoli eksproprisanog metra autoputa.
Još 2016. godine uvjeravali su nas da ćemo ove 2020. godine imati dvije trećine izgrađenog autoputa, a mi evo već imamo “rupu” od pet godina u kojoj aktuelna vlast u Federaciji BiH nije imala tu slast otvoriti ni jednu novu dionicu koridora.
Godinama traje “kilavljenje” sa autoputom kojega je izgrađeno tek trećina, a koji se gradi sporošću kakvu vjerovatno niko nije zabilježio u svijetu.
Istina da se gradnja nešto malo ubrzala u posljednje vrijeme, ali činjenica da je u Parlamentu blokirano 1,8 milijardi koje treba odobriti za gradnju ne daje puno nade da su političari promijenili odnos prema ovom projektu koji je počesto bio žrtva nesređenih političkih odnosa.
Prilikom podizanja akciza za putarine prije dvije godine govoreno je narodu kako će njegov novac biti kvalitetno utrošen i da će se gradnja Koridora zahuktati jer zaboga obezbijeđena su sredstva, ali slaktorječovst koja je tada pokazana sada se baš i ne potvrđuje.
Govorilo se i o promjeni modela gradnje, javno-privatnom partnerstvu, koncesijama…čak je i međunarodni faktor u BiH više puta poticao organizovanjem sastanaka i rasprava ubrzanje gradnje ali od velikih riječi nismo puno od toga vidjeli u praksi.
Kada sam jednog direktora čija je kompanija među najangažovanijim u izradnji autoputa pitao zašto se umjesto sadašnjih kratkih dionica ne rade duže trase od po 30 kilometara ili više, rekao mi je kako tada posao ne bi dobile domaće kompanije, nego bi Strabag “pokupio” sve, ali i kako to ne bi mogle pratiti međunarodne finansijske institucije.
Ovo potonje nisam sasvim dobro razumio, ali ako pitate građane svakako da će reći da je najbitnije da se za njihov novac Koridor izgradi jer on donosi višestruke benefite za državu a da li će ga graditi domaće ili strane kompanije najmanje je bitno. Naravno, navijamo da to budu u većem obimu domaće kompanije, ali Koridor je dovoljno velik za sve a što potvrđuje činjenica da su i sada na njemu angažovane različite kompanije, od turskih, kineskih, makedonskih itd…
Gradnja manjih dionica strašno poskupljuje izgradnju i bogzna na koliku će cifru izaći projekat koji se svojevremeno procjenjivao na 6,9 milijardi KM.
To, naravno otvara i prostor za korupciju, a koji bi primjerice bio puno manji ako bi BiH radila veće dionice.
Ne sugerišemo da gradimo autocestu na način kako je Kosovo izgradilo svoju glavnu žilu-kucavicu, a koje je cjelokupan posao povjerilo Bechtelu i Enki, ali da se od njih imalo šta naučiti u izgradnji autoputa potvrdio je i nekadašnji direktor Autocesta FBiH Ensad Karić koji je išao u Prištinu da sagleda njihova iskustva.
Činjenica da je naša zemlja kroz preferencijal domaćeg od 30 posto u aktuelnoj korona krizi dodatno zaštitila domaće firme znači da će građevinska operativa biti u značajnoj prednosti kod dobijanja novih ugovora, ali se uz poslovičnu traljavost domaćih vlasti postavlja pitanje koliko ćemo i kojim tempom graditi preostale dionice.
Sve se naravno može ubrzati ako bismo zasukali rukave i promijenili neke dosadašnje navike, ali puževi koraci kakvim smo do sada gradili autoput ne daju nam za pravo da mislimo kako ćemo toliko bitan infrastrukturni projekat završiti tako brzo kako to aktuelni premijer najavljuje.
Indikator
