Haris Pašović: Naravno da kultura u BiH ima budućnost

Midhat Hajdarević 2014-04-23

U seriji intervjua portala Radiosarajevo.ba pod nazivom “Na kafi sa…”, ovaj smo put ugostili poznatog bosanskohercegovačkog reditelja Harisa Pašovića i direktora East West Centra koji za naš portal govori o nedavnoj izložbi “Sarajevska crvena linija” u Istanbulu, stanju u bh. kulturi, zatvorenom Zemaljskom muzeju, dolasku Chrisa Dercona, direktora Tate Modern Galerije, u Sarajevo, plenumima građana…

Razgovarala: Vesna Andree-Zaimović, Radiosarajevo.ba Pripremila: Lejla Čolak, Radiosarajevo.ba

Radiosarajevo.ba: Nedavno ste se vratili iz Istanbula gdje je održana izložba posvećena velikom projektu “Sarajevska crvena linija”. Kako je primljena među publikom, kakve su bile reakcije, te kako vi danas, nakon dvije godine, gledate na ovaj performans koji je, očito, predstavljao kolektivnu katarzu građana koji su preživjeli opsadu?

Pašović: Izložba naših fotografa Dade Ruvića, Denisa Ruvića, Midhata Mujkića, Midhata Poturovića i Amera Kajmovića o “Sarajevskoj crvenoj liniji” bilježi momente 6. aprila 2012. s Titove ulice kada je East West postavio 11.541 crvenu stolicu za svakog ubijenog građanina Sarajeva tokom Opsade 1992. – 1996. To su dirljive fotografije o odsutnosti, o tome koliko nam nedostaju ti ljudi koji su dali život za slobodu ovog grada. Vi se sjećate da smo tada izveli koncert za to prazno “gledalište”.

Izložba u Istanbulu bila je dvije sedmice postavljena u “Beyoglu Art Municipal Gallery” u glavnoj istanbulskoj ulici Istiklal. Na otvaranju je bilo svečano i tužno, jer čak i fotografije “Sarajevske crvene linije” bude emocije slične onima koje su imale desetine hiljada građana koji su tog dana došli u Titovu da odaju počast našim ubijenim sugrađanima. Mislim da je mnogo judi vidjelo izložbu jer je Istiklal najprometnija ulica u Istanbulu. Ulaz je bio slobodan, tako da nije moglo biti evidencije o posjeti. Ipak, kustosica izložbe Beste Gursu i njene kolege su nam rekle fascinantan podatak da Istiklalom prođe oko milion ljudi dnevno. Galerija je u prizemlju s velikim staklenim zidovima prema ulici, i vjerujem da su mnogi Turci ušli da vide izložbu. U mnogim susretima, moj kolega Ismar Hadžiabdić, izvršni producent East Westa i ja smo se uvjerili da su Turci vrlo osjetljivi na tragediju Sarajeva.

Radiosarajevo.ba: Važan događaj, u čijoj pripremi učestvujete je javno predavanje Chrisa Dercona, direktora Tate Modern Galerije, u Parlamentu BiH koje je najavljeno za subotu, 26. aprila. Možete li nam pobliže objasniti zašto je predavanje značajno?

Pašović: Pozvao sam Chrisa Dercona da održi predavanje u Sarajevu jer već duže pratim njegov rad i oduševljen sam njegovim pogledima na savremenu kulturu i posebno njegovim viđenjem uloge muzeja u današnjem svijetu. On je danas jedan od nekoliko najznačajnijih svjetskih mislilaca u kulturi.

Uskoro u Sarajevu: Chris Dercon, čovjek koji zna upravljati muzejima

Mi u East Westu smo imali sreću da je on odmah prihvatio naš poziv i našao termin za gostovanje u BiH u njegovom nevjerovatno gustom rasporedu. Ministarstvo civilnih poslova BiH i Britanski savjet u BiH su rado prihvatili da budu partneri u ovom programu. Bit će to izuzetna prilika da svakog koga zanima savremeno razmišljanje o svjetskim kulturnim procesima čuje iz prve ruke šta to obilježava 21. stoljeće i da se “izmjerimo” gdje smo mi u svemu tome.

Mogućnosti su bezbrojne…

Radiosarajevo.ba: Da li mislite da se modeli rukovođenja koje ovaj kulturni biznismen provodi u Velikoj Britaniji mogu primijeniti i na naše kulturne institucije?

Pašović: Zapravo, ne bih Chrisa Dercona nazvao “biznismenom”. Tačno je da galeriju kojom on upravlja posjeti godišnje 5 miliona ljudi, ali ono što privlači ljude u Tate Modern nije biznis model, nego umjetnički program te galerije i način kako je taj program iskomuniciran prema javnosti. Dercon govori o velikoj popularnosti muzeja danas u svijetu. Svjetski muzeji i galerije su već davno shvatili da ne mogu živjeti samo od državnih subvencija i da moraju praviti inovativne izložbe. Ljudi koji rade u svjetskim muzejima i galerijama prate šta se događa lokalno i u svijetu, osluškuju potrebe publike, ponekad i sami stvaraju trendove. Evo samo nekih primjera kako smo mi mogli povezati našu kulturu s bilom publike.

Serija Sulejman Veličanstveni bila je nekoliko godina veliki fenomen kod nas. To je bila prilika da imamo izložbu koja bi našem vremenu približila osmanski period u BiH. Zatim, ova godina u svijetu je potpuno u znaku stogodišnjice Prvog svjetskog rata. BiH je bila tako značajna u tom periodu, a široka publika vrlo malo zna o tome kako je taj period izgledao kod nas. Pritom, već sada dolazi tako mnogo gostiju u Sarajevo, a bit će ih sve više kako se približava ljeto. U “Muzeju atentata” kustosi koji dočekuju grupe ne govore engleski jezik. To nije dobro. O značajnom bosanskom budističkom filozofu Čedomilu Veljačiću, rođenom tokom Prvog svjetskog rata, kod nas se ne zna skoro ništa. Bilo bi fantastično vidjeti njegov put od Bosne do Šri Lanke gdje je postao budistički monah.

Izložba o bh. nogometašima na dosadašnjim Svjetskim prvenstvima –Enver Hadžiabdić, Josip Katalinski, Enver Marić, Duško Bajević… bila bi pravi hit!

Ove godine puni se 90 godina kako je Branislav Nušić postao direktor tek osnovanog Narodnog pozorišta u Sarajevu. Nušić je najveći srpski komediograf i danas nevjerovatno relevantan, fantastična je tema koja bi privukla mnogo ljudi ako bi bila prezentirana na pravi način u formi izložbe i performansa. Zatim, nedavno je Falmur Gashi, ambasador Albanije u BiH govorio o doprinosu bh. kulturi mnogih Albanaca koji su rođeni ili dio života proveli u BiH, o čemu se skoro ništa ne zna u našoj javnosti. Jedna takva izložba bi bila potpuno otkriće za nas. Dalje, ja sam sinoć bio na promociji monografije naše krasne historičarke umjetnosti Aide Abadžić-Hodžić o velikom bh. umjetniku Selmanu Selmanagiću. On je rođen u Srebrenici početkom prošlog vijeka, a kao mlad arhitekta postao je značajan u velikom evropskom avangardnom pokretu Bauhaus. Bilo bi izvrsno da smo ove godine imali izložbu o ovom značajnom umjetniku. Mogućnosti su bezbrojne…

Selman Selmanagić (desno)

Radiosarajevo.ba: Da li kultura BiH ima budućnost? Šta bi trebalo promijeniti u sistemu u kratkoročnom smislu, a šta su dugoročna rješenja?

Pašović: Naravno da kultura u BiH ima budućnost! Mi smo u jednoj paradoksalnoj situaciji – s jedne strane kultura je jedan od najuspješnijih društvenih grana u BiH. Mnogi naši umjetnici kreiraju izvanredna djela u svim umjetničkim disciplinama, gostuju mnogo u regionu i širom svijeta i mi smo, kao mala zemlja, uspjeli da postanemo važno mjesto na kulturnoj mapi svijeta. Istovremeno, mi imamo tako mnogo problema kod kuće. Jedan do njih je konstantno smanjenje ionako malog budžeta za kulturu na svim razinama vlasti. Može se lako dokazati da kultura, s najmanjim investicijama, donosi najveće rezultate. Uprkos tome, vlade i skupštine stalno dramatično smanjuju kulturne budžete. S druge strane, upravljanje našim kulturnim institucijama često je veoma zastarjelo, davno prevaziđeno. Naše budžetske institucije mnogo kasne za našim neovisnim kulturnim organizacijama. Neovisni sektor u kulturi uspostavio je uspješan model, dokazan kroz dvije decenije izvanrednih rezultata. Neophodno je da budžetske institucije preuzmu taj model upravljanja institucijama i stvaranja kulturnih programa.

Zemaljski muzej: Blizu smo privremenog, ali funkcionalnog rješenja

Radiosarajevo.ba: Jedan ste od potpisnika javnog pisma upućenog Vijeću ministara, Vladi RS-a i Vladi FBiH u vezi s problemom zatvorenog Zemaljskog muzeja. Mislite li da ovakve akcije mogu promijeniti postojeće stanje stvari i iz kojeg je razloga dobro, ako ništa, barem stalno ukazivati na stanje u kojem se nalazi bh. kultura?

Pašović: Mogu. Učešće javnosti u procesima odlučivanje je ključno. Pri tome mislim na učešće koje je potkrepljeno rezultatima, a ne pretpostavkama i čaršijskim razglabanjem. Što se samog Zemaljskog muzeja tiče, vrlo smo blizu privremenog, ali funkcionalnog rješenja. Vlada FBiH će vrlo uskoro donijeti odluku o preuzimanju privremene nadležnosti nad Zemaljskim muzejom BiH i otvoriti ga za javnost.

Radiosarajevo.ba: Da li vjerujete da plenumi građana mogu utjecati na promjene? Ko bi trebao povući koje poteze?

Pašović: Nakon 7. feburara, plenumi su bili najznačajniji fenomen u demokratskoj praksi u BiH. Oni su odigrali vrlo važnu ulogu u politizaciji javnosti. Plenumi su omogućili ljudima da iskažu svoje nezadovoljstvo, da artikuliraju svoje potrebe i dali su snagu pojedincu. Međutim, direktna demokratija ima svoja ograničenja po definiciji i više od ovog što su plenumi postigli nije realno očekivati. Svaka dalja aktivnost mora biti politički artikulirana i borba za budućnost mora se ostvariti u političkoj praksi.

Radiosarajevo.ba: Od vas saznajemo vijest da uskoro možemo očekivati i obnovu muzičko-scenskog performansa “Pjesme o hljebu, vodi i ljubavi”. Vijest će, zasigurno, razveseliti publiku jer to znači i povratak Aide Čorbadžić na scenu, nakon duže bolesti. Možete li nam reći nešto više o ovom projektu?

Pašović: To je za nas najbolja vijest: naša istinska operska diva Aida Čorbadžić vraća se na scenu nakon njene najveće pobjede! Ona i Danijel Žontar će već u maju ponovo izvesti koncert “Pjesme o vodi, hljebu i ljubavi“ koje je East West s njima premijerno izveo prošle godine. U tom projektu Aida, Danijel i ja smo povezali muzičke tradicije BiH, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Bugarske, Makedonije i Turske u jedinstvenu cjelinu i moderan kontekst. Rezultat je uzbudljivo djelo u kojem Danijel briljira i kao kompozitor i kao pijanista, a Aida je ponovo čudesna u još jednoj dimenziji pjevanja koju ovo raskošna umjetnica donosi. Htjeli smo da taj koncert i scenski bude nešto novo, tako da je meni bilo jako zanimljivo da režiram koncert za glas i klavir!