Edin Husić, doktorant sa čuvene Londonske škole ekonomije

Nisam odgojen na taj način i ne želim se pomiriti sa činjenicom da u mojoj državi, za koju ne gubim nadu da će kad, tad imati uređena pravila društvenog i svakog drugog ponašanja, neko treba „sređivati“ ono što zapravo zaslužujemo da imamo“

Tuzlak Edin Husić imao je samo 11 dana kada je u oktobru ratne 1993. godine, iz rodne Bijeljine, skupa sa svojim roditeljima i bratom, u razmjeni, stigao u Tuzlu.  

Ovih dana Edin privodi kraju doktorat iz oblasti matematike na čuvenoj London Shool of Economich (LSE) u Londonu i sprema se za nova naučna postignuća u oblasti kojom se bavi. 

Nije od onih koji bi o svom životnom putu rado govorili u medijima. 

Misli da su se u  Bosni, ljudi, skoro, pa navikli „na loše informacije i izgubili vjeru da prave vrijednosti vode nečemu značajnom“ te da je zbog toga, možda, dobro govoriti o mogućnostima koje se pružaju mladom čovjeku na polju obrazovanja.

Edin je osnovnu i srednju školu završio u Tuzli, nakon čega je upisao studij matematike na Univerzitetu Primorska u Kopru u Sloveniji, gdje je završio i master program iz matematike. 

Želja za sticanjem znanja odvela ga je potom na poznati ENS Univerzitet u Lionu na kome završava i master studij iz teorijske kompmjuterske nauke, što mu je itekako pomoglo da bude primljen na doktorski studij na LSE.

Nakon što ovih dana okonča doktorat, Edin se iz Londona seli u Lugano, na postdoktorsku poziciju na čuvenom švicarskom Institutu za studij umjetne inteligencije (IDSIA).

„Stjecanje novih znanja u oblasti kojom se bavim , trenutno je moj prioritet i prijem na IDSIA za mene je izuzetno značajan  profesionalni uspjeh. 

Iako, zbog nastavka obrazovanja, trenutno nemam u planu da se vratim u BiH i ja, ali i mnogi  Bosanci i Hercegovci, koji smo se usavršavali u određenim oblastima na svjetskim univerzitetima, nećemo tako lako odustati od svoje domovine. 

No, priznajem da me pomalo plaši činjenica da se šanse za vraćanjem mnogih vremenom smanjuju“, navodi Edin na početku razgovora za politicki.ba. 

Ne krije da često dolazi u BiH, da se i sada rado druži sa svojim nekadašnjim školskim drugovima, ali i da lako prepoznaje želje i  potrebe mnogih koji su, trenutno, u dilemi da li ostati ili otići iz zemlje. 

„Ukazane prilike, zatim podrška i obrazovanje su veoma važni za sve mlade. 

Mislim da su, za odlazak iz BiH, koji je evidentan, presudni nedostatak pravičnosti i jednakosti u druištvu. 

Vjera u ideju pravičnosti i jednakosti, taj nepisani socijalni ugovor po kome ćemo, ako uložimo jednak napor ili ako imamo iste rezultate, biti jednako cijenjeni i plaćeni na poslu koji obavljamo, a ne da nam roditelji, porodica, prijatelji trebaju „srediti“ da dobijemo ono što zapravo zaslužujemo, veoma su važni za svakog savjesnog čovjeka.    

Ja, lično nisam odgojen na taj način i ne želim se pomiriti sa činjenicom da u mojoj državi, za koju ne gubim nadu da će kad, tad imati uređena pravila društvenog i svakog drugog ponašanja, neko treba „sređivati“ ono što zapravo zaslužujemo da imamo“, navodi  Husić smatrajući da je teško gledati kako se prilike onih koji ih zaslužuju, nečijom voljom, daju onima koji ih ne zaslužuju. 

Iako je već desetak godina van Bosne i Hercegovine, iako je u potpunosti posvećen vlastitom obrazovnom i naučnom napretku, Edin ne krije da nerjetko ima priliku da sa svojim bosanskim kolegama u inostranstvu i kroz kontakte sa prijateljima u zemlji razmjeni mišljenja o trenutnom stanju u BiH.

„Nikad, lično, nisam volio dobiti ono što mi ne pripada. Iako sam dosta mlad, razočaram se viješću da je neko stekao diplomu na nezakonit način, da se zaposlio na mjesto za koje nema kvalifikacije, da je neko nekoga podmitio da bi dobio adekvatnu zdravstvenu zaštitu, ili da bi prošao na tenderu.

Kad s nekima razgovaram, stječem utisak da su prosto „utrnuli“ na vijesti  o korupciji, o prevari, da su izgubili vjeru da će osobe koje su u sukobu sa zakonom biti kažnjene za njihova nedjela, ali i za naše ukradene prilike. 

Bez obzira na sve negativno, ja, neizmjerno vjerujem u moju generaciju da će u budućnosti uspjeti stvoriti uređeniji  sistem u zemlj i matricu vrijednovanja  sposobnost i znanja, bar, približiti onoj kakva se koristi u uređenom svijetu. 

Ja sam, kako u kući u kojoj sam rođen, tako i kroz obrazovanje u raznim državama, odgajan na način da se cijeni rad, znanje i poštenje i ne mogu, a i ne želim se mijenjati“. 

Edn Husić i ovog ljeta značajno vrijeme proveo je u Tuzli, koje je, uglavnom koristio za pripremu završnog djela doktorata. 

Obradovan je uspjesima mnogih svojih prijatelja i kolega, ali i razočaran što neki od njih nemaju priliku da pokažu znanje i kvalifikacije koje imaju.

U državi u kojoj  su političke stranke i njeni lideri, glavne vijesti, kaže, a što je trenutno slučaj u BiH, ipak ne treba gubiti nadu da će se to jednog dana promjeniti. 

„Lideri su, naravno, bitni jer oni po definiciji imaju najviše moći, ali  i odgovornosti za promjene. 

No, ne treba zaboraviti da državu činimo svi mi i da naši svakodnevni postupci mogu napraviti razliku. 

Ono u šta sam siguran je da fokus promjena u BiH mora biti na obrazovanju u najširem smislu. 

Dobro obrazovana populacija je osnova koje je potrebna i za ekonomiju, i za demokratiju, i za opći napredak. 

Mislim da se novac i vrijeme potrošeni na obrazovanje, na nauku uvijek višestruko vrate“, poručuje  ovaj mladi naučnik. 

Edin Husić, mladić, koji je prije 28 godina, 11 dana nakon rođenja, na Banj brdu iznad Tuzle, bio samo broj na spisku ratne razmjene civila, danas je primjer kako ozbiljan rad i želja za sticanjem znanja, ne poznaju prepreke na putu postizanja vrhunskih obrazovnih rezultata. 

Politicki.ba