Tendencija da države podižu zidove i uvode drakonske mjere na granicama, kako bi spriječili ulazak migranata, samo ide u prilog krijumčarima, koji će uvijek naći alternativne i još opasnije rute. Zidovi i utvrde svakako neće spriječiti tok migracija, jer su one neminovne, kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE), Jelena Sesar, istaživačica za Balkan i EU, organizacije Amnesty International iz Londona.
RSE: Šta u Vašoj organizaciji procjenjujete – kakva će biti zima na tzv. Balkanskoj migrantskoj ruti? Da li su države spremne da osiguraju međunarodne humanitarne standarde, prije svega za migrante koji su već na njihovim teritorijama?
Sesar: Mislim da će svakako biti teška zima na Balkanskoj ruti, posebno u Bosni i Hercegovini, ukoliko se vlasti, i to na svim nivoima ubrzo ne dogovore oko smještaja i ne identificiraju nove lokacije, na cijeloj teritoriji države. Sadašnja situacija, gdje jedan kanton, Unsko-sanski, snosi sav pritisak migracije i ne prima nikakvu neophodnu podršku od države, jednostavno nije održiva dugoročno.
Trenutno imamo nekih deset hiljada ljudi u Bosni i Hercegovini. Šest hiljada je smješteno u centre koje uglavnom vodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), a koji su uglavnom plaćeni od strane Evropske komisije. To ostavlja više od tri i po hiljade ljudi da spavaju potpuno na otvorenom. Veliki broj njih se nalazi u Unsko-sanskom kantonu, ali i drugim urbanim centrima, pogotovo u Sarajevu i Tuzli.
