Edin Urjan Kukavica: Zašto je toliko doktora među kriminalcima?

Osim želje da vladaju, superkriminalci imaju još jednu zajedničku karakteristiku: doktorat!

Victor Von Doom, naprimjer, bio je briljantan student dok nije unakazio lice pokušavajući da iz pakla prizove duh svoje majke. Njegova majka je bila čarobnica (vještica), a otac liječnik, pa nije isključeno da je i mali Victor želio krenuti očevim stopama. Međutim, kad je dekan fakulteta koji je Victor pohađao čuo za njega i ponudio mu školarinu i stipendiju, Doom se više zanimao za izume i inovacije nego za liječenje. Nakon što je izbačen sa fakulteta, otputovao je na Tibet, gdje je izučavao zabranjene znanosti, crnu magiju i vještičarenje. Kad je sebi napravio poseban oklop, jednostavno se proglasio doktorom, dr. Doom.

Akademske titule

Dobro, on nije bio pravi doktor, pa možda nije najbolji primjer. Međutim, dr. Octopus (Otto Octavius), naprimjer, imao je potpuno drukčiji put nego dr. Doom. Njegov otac je bio fabrički radnik, iznimno nasilan čovjek, koji je maltretirao cijelu porodicu. Uvidjevši važnost obrazovanja, Otto prianja uz knjigu što će, na početku, rezultirati samo time da su ga ostala djeca počela maltretirati. Ali, to je malom Ottu samo dalo snagu da uloži još veći trud i da još prilježnije uči; zahvaljujući dobrim ocjenama i sjajnom uspjehu nagrađen je školarinom i stipendijom, fokusira se na znanost, završava fakultet, magistrira, doktorira, nalazi posao u projektantskoj firmi, a kasnije postaje nuklearni znanstvenik. Kad je u jednom incidentu u laboratoriju njegova mehanička ruka postala dijelom njegovog biološkog bića, a eksplozija oštetila njegov mozak, rođen je dr. Octopus.

Nadalje, priča o Simonu Hurtu je kompleksna. Radeći u policiji Gotham Cityja i Pentagonu, psihijatar po imenu Simon Hurt je zadužen da osmisli zamjenu za Batmana. Kad je izolacijski eksperiment na deset dana spojio Batmana i Hurta, posijano je sjeme svih budućih nevolja. Nakon što je, post-hipnotičkom frazom, učinio da Bruce Wayne izgubi pamćenje i pomalo poludi, Hurt pokušava svijet uvjeriti da je on, ustvari, Thomas Wayne, Bruceov otac. Je li on pravi doktor? Možda, pod pretpostavkom da se psihijatrijom, čak ni u Gotham Cityju, nije mogao baviti bez doktorata, makar kupljenog.

I Lestera Verdea su, kao dijete, maltretirali; čini se da maltretiranje u djetinjstvu predstavlja još jednu zajedničku karakteristiku ovih likova. Postao je novinar, izgubio ruku svirajući s punk-bandom i tada odlučio postati zlikovac pod imenom dr. Bong. Nakon nekoliko ludih zapleta, dr. Bong napušta put zla i stiče doktorat iz psihologije, te čak (iz)liječiti Deadpoola. Bongovo pomaganje drugima nije potrajalo i on se ponovo vratio zločinu. Je li on bio pravi doktor? Oh, da!

Iz nekog razloga uz arhetipske lude naučnike, zapadna kultura većini najbriljantnijih kriminalnih umova, najzloglasnijih bitangi, prostaka i zlikovaca (eng. villain) depicts scientists and engineers who go above and beyond the regular demands of their professions to use their skills and knowledge for the betterment of others, often at great personal risk. Mnoštvo je ludih naučnika, profesora, doktora i inžinjera među strip-zločincima, bitangama, probisvijetima i onima koji žele vladati svijetom; ne znam vrijedi li obrnuto!? U svakom slučaju samo za abecedni spisak trebalo bi više prostora nego što je predviđeno za ovu kolumnu. Zato ćemo spomenuti samo neke: dr. Sivan, dr. Strange, dr. Alchemy, dr. Freak, dr. Demonicus, dr. Light, dr. Polaris, dr. Horrible, dr. Robotnik, dr. Mindbender, dr. Mist, dr. Death, dr. Impossible, dr. Cyber, dr. Arthur Light, dr. Destiny, dr. Poison, dr. Mindbender, dr. Emerson Polaris, dr. Phosphorus, dr. Everything…

Koliko je jadnih, traumatiziranih, maltretiranih i zlostavljanih bivših tinejdžera koji, zbog lošeg odnosa, nisu stigli odrasti, umornih od ovog, našeg svijeta, spremno upustiti se u uništavanje svega što običan ili neobičan čovjek voli

Neki od njih su pravi doktori, a neki samoproglašeni, ali svi – zli; i još nešto: gotovo svi su muškarci! Samo temeljem nekoliko navedenih primjera, mnogi su imali traumatično djetinjstvo, često ispunjeno maltretiranjem i zlostavljanjem. Imaju li još zajedničkih karakteristika? Jesu li doista s namjerom stekli akademsku titulu? Šta je moglo krenuti po zlu pa su se okrenuli protiv dobra i posvetili svoje znanje ideji vladanja svijetom, kako god on mali bio? Zašto je toliko doktora među zlim ljudima?

Jedan od odgovora je, možda, i u tome da normalni heroji trebaju normalne kriminalce, superheroji trebaju superkriminalce. Loša strana stripovskih superkriminalaca je mnoštvo superheroja: kad god se pojavi neki superkriminalac obično ga zaskoči tim ili legija superheroja i vrlo brzo, uz minimalne žrtve i uništavanja imovine, strpaju ga iza rešetaka. U stvarnom životu, nažalost, situacija je potpuno obrnuta. Drugi (odgovor) možda je u tome da obični zločinci koje su kao male mlatili – makar i na drugom planetu – imaju moć da unište obične heroje, tako da i jedni i drugi, običnim ljudima, brzo dosade i prestanu se identificirati sa bilo kojim od njih.

Ultramoćni zlikovci

Paradoksalno, koliko i istinito: nama trebaju ultramoćni zlikovci jer je, samo zahvaljujući njima, moguće prepoznati prave ultramoćne superheroje! Bez njih, superzločinaca, superheroji su besmisleni. Ako superheroj namlati običnog kriminalca to baš i nije neki superpoduhvat; čak postoji opasnost da se većina javnosti identificira sa slabijim. S tim u vezi, ne bi bilo loše razmisliti i koliko je superheroja napravilo ili izmislilo svoje superprotivnike da bi se mogli pokazati onim što jesu ili što bi željeli biti? S druge strane, koliko je jadnih, traumatiziranih, maltretiranih i zlostavljanih bivših tinejdžera koji, zbog lošeg odnosa, nisu stigli odrasti, umornih od ovog, našeg svijeta, spremno staviti papirnatu vrećicu sa nekoliko izbušenih rupa na njoj ili obući odijelo, zategnuti kravatu i upustiti se u uništavanje svega što običan ili neobičan čovjek voli, znajući da u stvarnom životu nema ni Supermana, ni Spidermana, ni Batmana…

No, naravno, nisu svi doktori čak ni u stripovima zli, ali je, doista, zanimljivo, koliko svjetskih kriminalaca i zločinaca ima akademsku titulu. Šta vi mislite, zašto je ovoliko doktora postalo zlo? Zašto je tako puno doktora među kriminalcima? Jesu li oni išli u istu školu, bilo za doktore, bilo za kriminalce? Čini se, kao da je neophodno da imate neku titulu da biste postali superzlikovac. Sve manje od toga čini vas samo kostimiranim kriminalcem. A ko je vaš omiljeni zli doktor?

 

Autor: Edin Urjan Kukavica – avaz.ba

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close