21.01.2015.: Kemal Monteno – Neponovljiva muzička legenda
Monteno je stvorio, ne samo vlastiti muzički potpis na domaćoj muzičkoj sceni nego je svojim pjesmama mnogo doprinio karijeri svojih kolega pjevača.
„Sad je dječak čovjek, a zima pokri brijeg“, stihovi su koje je davne 1976. godine otpjevao Kemal Monteno, i upravo se ovih snježno-bijelih januarskih dana sjećamo legendarnog Keme, koji nas je napustio prije tačno osam godina. Srce velikog pjevača, kantautora i prije svega velikog čovjeka, autora najljepših i najemotivnijih ljubavnih pjesama našeg podneblja, prestalo je kucati 21. januara 2015. godine u Zagrebačkoj bolnici, usljed komplikacija nakon transplantacije bubrega.
Sarajevo, Bosna i Hercegovina i cijeli naš region oplakivali su Kemala Kemu Montena, kojeg svi pamtimo kao jednog od najomiljenijih pojava na muzičkoj sceni bivše Jugoslavije. Bio je najpoznatiji bosanskohercegovački kantautor, te jedan od najboljih i najcjenjenijih kantautora na području bivše Jugoslavije.
S mediteranskim štihom i bosanskom dušom, koju je unio u svoje pjesme, Monteno je stvorio svoj muzički izraz koji ga je pratio tokom duže od četiri decenije vrhunske karijere.
Kemo je rođen 17. septembra 1948. godine u Sarajevu, a veoma neobična priča stoji iza porodičnog prezimena Monteno. Njegov otac Osvaldo bio je italijanski vojnik koji se nakon Drugog svjetskog rata zaposlio u Sarajevu, gdje je upoznao Kemalovu majku Bahriju i zbog te ljubavi odlučio ostati u Jugoslaviji.
Osim muzike, fudbal je bio velika Kemina ljubav. Kao dječak, sanjao je da postane najbolji fudbaler na svijetu, ali, kako je i sam priznavao, umjesto da u dresu FK „Sarajeva“ zamijeni legendarnog Asima Ferhatovića, muzički talent i loše ocjene u školi presudili su da kopačke okači o klin, a život posveti muzici.
– Moji roditelji su radili u Fudbalskom klubu „Sarajevo“. Majka je prala dresove, a stari je bio oružar, izdavao je kopačke i lopte. Mi smo i doslovno živjeli u stadionu. Pored svlačionica je bio jedan stančić koji je moj otac dobio i moje dječačko dvorište bio je čuveni stadion Koševo – govorio je Kemo svojevremeno.
Nastupom na festivalu “Vaš šlager sezone”, s pjesmom “Lidija” koja je osvojila prvu nagradu, Monteno je počeo svoju muzičku karijeru 1967. godine, kada je i upoznao suprugu Branku, svoju vječnu inspiraciju, ljubav i veliku podršku. Već nakon tog prvog nastupa bilo je jasno da je publika, posebno njen ženski dio, dobila novog miljenika, te je vrlo brzo hitao ka vrhu jugoslavenske muzičke scene. „Šlageru sezone“ Monteno je ostao vjeran i u godinama koje su dolazile, a za njega je napisao neke od svojih najljepših šansona poput „Sarajevo, ljubavi moja“ (1976.), koju je otpjevao na 10. jubilarnom „Šlageru sezone“ i „Zemljo moja“ (1977.).
“Sarajevo, ljubavi moja”, svoju najpjevaniju i najprepoznatljiviju pjesmu, koja je bila nezaobilazan dio njegovog repertoara gdje god je nastupao, Kemo je komponovao na stihove svog prijatelja Alije Hafizovića Hafa, stvorivši svojevrsnu himnu Sarajeva i posvetu rodnom gradu.
Za neke od najpoznatijih pjesama, poput „Dušo moja“, „Jedne noći u decembru“, „Šta sam skrivio“ i „Sinoć nisi bila tu“, govorio je da ih je napisao na kutijama cigareta, dok je služio vojsku. Njegove pjesme slave vječnu ljubav, čak i onda kad stihovi govore da je svemu kraj. Ljubav je bila nepresušni izvor njegove inspiracije, a pjesme iskrena ispovijest o životnim situacijama u kojima su se našli on ili njemu bliski ljudi.
Priču o ljubavi svojih roditelja opjevao je u pjesmi „Šta je život“, prema kojoj je nazvao svoj posljednji album. Svevremenskim hitom “Bacila je sve niz rijeku”, koji je napisao za “Indexe”, ostat će zlatnim slovima upisan u historiju sarajevske pop-rock škole.
Sarajevo je u vrijeme kad je i Monteno počinjao svoju muzičku karijeru bilo prepoznatljivo po pop-rock školi, koja je značajno utjecala na oblikovanje posebnog identiteta muzičke scene bivših jugoslavenskih republika. Iz te škole su izašli brojni poznati muzičari i bendovi poput „Indexa“, „Bijelog dugmeta“, Zdravka Čolića i drugih. Među njima je Kemal Monteno bio uvijek poseban. Doprinio je da Sarajevo stekne ugled muzičke prijestonice tadašnjeg vremena.
Monteno je stvorio, ne samo vlastiti muzički potpis na domaćoj muzičkoj sceni nego je svojim pjesmama mnogo doprinio karijeri svojih kolega pjevača. Sarađivao je s većinom najpoznatijih muzičkih zvijezda svog doba i nastupajući na velikim festivalima, izgradio respektabilnu karijeru. Bio je jedan od rijetkih izvođača koji se mogao pohvaliti da je gotovo svaki njegov duet postao i hit. Napisao je brojne pjesme i za svoje kolege: Arsena Dedića, Zdravka Čolića, Olivera Dragojevića, Terezu Kesoviju, Gabi Novak, Nedu Ukraden, Dražena Žerića i mnoge druge, a često su upravo njegove pjesme bile zaslužne za uspjeh njegovih kolega.
U periodu ratnih devedesetih Kemo nije pisao pjesme, ali je otpjevao „Pismo prijatelju“, pjesmu autora Zlatana Arslanagića i Zlatana Fazlića, koju je sarajevska raja, navikla na svakodnevnu kišu granata tokom opsade, preimenovala u „Da ti roknu samo dvije“. Videospot za “Pismo prijatelju” snimljen je 1992. godine ispred FIS-a, popularnog sastajališta mnogih Sarajlija tog vremena, gdje su svoje slobodno vrijeme provodila i legendarna sarajevska imena poput Davorina Popovića, Mirze Delibašića i drugih.
Kemo je preživio rat i prije njegovog kraja otišao u Zagreb, gdje je sedam dana zaredom držao rasprodane koncerte u Domu sportova. Čovjek koji nije volio slavu, čovjek koji je sebe smatrao pjevačem, Sarajlijom, „rajom“, svom narodu ostavio je najljepše naslijeđe.
Monteno je i autor jedne od najizvođenijih patriotskih pjesama „Zemljo moja“.
Ismeta Dervoz izjavila je jednom prilikom kako je „Zemljo moja“ bila jedna od najomiljenijih pjesama Josipa Broza Tita, tadašnjeg predsjednika Jugoslavije, te da je često puštana na zvaničnim prijemima koje je Tito organizirao.
Godine 2000., „Croatia Records“ objavila je album „Hvala svima (Kemo i prijatelji)“ na kojem su duetske pjesme koje je otpjevao s Oliverom Dragojevićem, Arsenom Dedićem, Radetom Šerbedžijom, „Crvenom jabukom“, Danijelom Martinović, Gabi Novak, Fuadom Backovićem, Terezom Kesovijom i Borisom Novkovićem.
Kemal Monteno će ostati vječna inspiracija i izazov svima koji će istraživati muziku na ovim prostorima. Gotovo je nemoguće nabrojati sve njegove uspjehe. Uz Kemu se odrastalo, zaljubljivalo, voljelo i patilo, a bio je neprikosnoveni ambasador sarajevskog duha. Velikan, čovjek koji je sebe ugradio u Sarajevo i koji je do zadnjih atoma snage ostao vjeran svojoj publici.
Posljednji put pred sarajevskom publikom Kemal Monteno je pjevao u novembru 2012. godine u dvorani Zetra, kada je obilježio više od 40 godina karijere, a na koncertu uz njega su nastupali Goran Bregović, Zdravko Čolić, Oliver Dragojević, Dino Merlin, Severina, Dražen Žerić Žera, Rade Šerbedžija i Hanka Paldum. A posljednji koncert u životu održao je u Beču 2014. godine
Istinskog zaljubljenika u svoj rodni grad, legendarnog Keme danas se najčešće sjete upravo njegove Sarajlije, pamte ga po njegovoj jednostavnosti, ljudskosti i jedinstvenosti.
Komemoraciji Kemalu Montenu, koja je održana 28. januara 2015. godine u Sarajevu, prisustvovali su brojni muzičari iz Bosne i Hercegovine i naše regije, a na vječni počinak ispraćen je uz stihove pjesme „Sarajevo, ljubavi moja“.
Jedinstvena i neponovljiva muzička veličina, ali i prava sarajevska raja. Takav je bio naš Kemo. Pamtit ćemo ga po njegovoj jednostavnosti i ljudskosti, istinskoj zaljubljenosti u svoj rodni grad, poručile su Sarajlije u emotivnim oproštajnim porukama svom voljenom pjevaču.
Novosadski kantautor Đorđe Balašević posvetio je Montenu pjesmu “Duet”.
– K’o silueta s broševa, dečak s gitarom, s Koševa, u pesme je odlutao – stihovi su pjesme kojom se legendarni Balašević oprostio od Keme.
