Muk u ZOI 84: Bjelašnica i Igman zaboravljaju veterane olimpijskih bijelih staza. Počast u Rajskoj dolini
MUK U ZOI 84: Bjelašnica i Igman zaboravljaju veterane olimpijskih bijelih staza. Počast u Rajskoj dolini
Na mnogim svjetskim skijalištima posjetioci starije dobi, posebno oni koji su svojim višedecenijskom prisustvom doprinjeli značaju i ugledu tih sportskih i rekreativnih mjesta su u posebnom povlaštenom tretmanu. Koji se, recimo, u Italiji, Francuskoj ogledaju i u većim počastima nego što su dobivanja besplatnih ili jeftinijih ski pasova.
Piše: Pavle PAVLOVIĆ
Sve više je pahuljica, sve više skijaša na planinama oko Sarajeva, samo jednog pisma, samo jednog odgovora nema. Kako dani, mjeseci prolaze veterani bijelih staza Bjelašnice, Igmana osjećaju da su zaboravljeni kao i svih proteklih osam zima. Zaborav posebno boli u narednim zimskim mjesecima kada se bude obilježavalo 40 godina Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Ljudi u osmoj i devetoj deceniji života bili su udarnici bijelih skijaških uspjeha koje su glavni grad BiH uvrstile u veličanstvenu olimpijsku kartu svijeta.
Jer, da je drukčije već bi se oglasio gospodin Jasmin Mehić, direktor ZOI 84, preduzeća koje upravlja skijaškim prostorima olimpijskih ljepotica u Kantonu Sarajevo. Na uljudno sročeno pismo nije se udostojio oglasiti ni kratkim odgovorom, ako već zbog prezaposlenosti nema vremena. Odgovorom sa – može ili ne može.
Ovako sve je ostalo na primjeru totalnog nepoštivanja ugleda i djela pošiljalaca te molbe na kojoj su se poredala imena najpoznatijih veterana skijaša s Bjelašnice, Igmana. Sve sami sportaši kojima ni godine ne mogu pobijediti ljubav prema bijelim stazama. Iako su neki već u devetoj deceniji života ili neki na ulasku u tu poznu dob, njihove vještine u spustu privlače publiku na skijalištama iznad Sarajeva. Zahvaljujući ovim veteranima na Bjelašnici i Igmanu je i na hiljade onih koji su proteklih 50, 60 godina bili na časovima skijanja kod ovih majstora bijelog sporta, što su, uglavnom, dobrovoljno dijelili svoje znanje.
U tom pismu, koje su potpisali Hazim Kukuruzović, Alija Šarkinović, Pašaga Grbo, Fahrudin Kulenović, Ramiz Selimović, Velimir Šuko, Ahmed Hadagić, Faruk Zahirović, Zoran Doršner i Mehmed Nalo stoji zamolba da ZOI 84 izađe u susret oko dobijanja povlastica na ski kartama ili pasovima. Na mnogim svjetskim skijalištima posjetioci starije dobi, posebno oni koji su svojim višedecenijskom prisustvom doprinjeli značaju i ugledu tih sportskih i rekreativnih mjesta su u posebnom povlaštenom tretmanu. Koji se, recimo, u Italiji, Francuskoj ogledaju i u većim počastima nego što su dobivanja besplatnih ili jeftinijih ski pasova.
PIsmo veterana skijaških staza
Zbog, usudim se reći, potcjenjivačkog odnosa direktora Mehića i kompletnog ZOI 84 prema potpisnicima pisma, s ovim treba izaći u javnost. Jer, veterani bijelih staza samo su tražili da se vrednuje njihov doprinos razvoju skijanja u Sarajevu i BiH i da se poštuju njihove godine.
Dok se u ZOI 84 i na Bjelašnici i na Igmanu ponašaju tako već dugih osam godina, priča i iskustva ovih vječitih mladića sa Jahorine su potpuno drukčija. Mehemd Nalo s radošču spominje odnos zaposlenih u Skijaškom centru na Jahorini prema njegovoj grupi. Posebno ističe damu Snježanu Kovač koja ih je primila s najvećim uvažavanjem i ljubaznošću i, naravno, dodjelila, u ime svoje radne organizacije, besplatne ski pasove i za ovu tekuću skijašku sezonu u Rajskoj dolini. Pokazujući kako se cijene veterani bijelih staza.
Kazuje li ovo išta rukovodiocima ZOI 84? Mislim da na Bjelašnici i Igmanu treba još mnogo toga da nauče kako bi mogli slijediti meteorski uspjeh Jahorine, koja je iz sezone u sezonu sve bolja, kvalitetnija. Postaje jedan od centara smučanja Evrope. Dok Bjelašnica i Igman nezasluženo zaostaju. Jer, uspjeh čine i male, ljudske geste kao što je i odnos prema veteranima koji, možda, voze svoje posljednje životne skijaške kristijane.
Slobodna Bosna
