KAD BI BOSANSKI SRBI SHVATILI
DA SMIJE, VEĆ BI KRENUO Zna Dodik ko i šta čuva temelje Bosne, zato mudro laže i na lažima se bogati
U toj eliti rame uz rame uglavnom je s onima koji imaju poprilično istu agendu spram Bosne i Hercegovine – rasparčati je na komade čim prije – Aleksandrom Vučićem, Zoranom Milanovićem, Andrejem Plenkovićem…
Piše: Delvin Kovač
Brojne laži u svojim svakodnevnim istupima spinuje i plasira najveći destabilizator Bosne i Hercegovine i Balkana. Kako i ne bi kad je medijski jedna od najeksponiranijih ličnosti u regionu.
U toj eliti rame uz rame uglavnom je s onima koji imaju poprilično istu agendu spram Bosne i Hercegovine – rasparčati je na komade čim prije – Aleksandrom Vučićem, Zoranom Milanovićem, Andrejem Plenkovićem…
Uspijeva Miloradu Dodiku godinama zadržati pažnju svekolike javnosti prije svega zbog svojih opasnih secesionističkih planova koji bi, pokuša li ih provesti u djelo, svjesni su toga svi, izazvali turbulencije u svim zemljama regiona.
“Jadni su oni ljudi koji nemaju ambicije”, reći će Dodik u intervjuu za portal Banjaluka.net, odgovarajući na pitanje je li više došlo vrijeme da se ostvari njegova najava o samostalnoj Republici srpskoj. A Dodik nije rođen ni u Srbiji, niti u Republici srpskoj, već u Banjoj Luci 1959. godine, tada (a i sada) drugom po veličini gradu u Republici Bosni i Hercegovini.
Jadan li je onaj koji mrzi državu u kojoj je rođen. Zaista je veoma teško bilo gdje u svijetu naći primjer iole sličan političkim predstavnicima bosanskih Srba, koji sa tolikim gnušanjem u svakoj prilici govore o Bosni i Hercegovini, iako im je ona jedina domovina, priznali to oni ili ne.
Širom su vrata otvorena svima onima koji se ne osjećaju lijepo u Bosni i Hercegovini. Još jučer trebali su otići tamo gdje misle da će im biti bolje. No, svi su svjesni da je tuđina ipak tuđina. A Dodik bi u Beogradu bio tuđin. Zamislite da mu neko na Knez Mihailovoj dovikne – đe s’ Bosanac. Ili – đe s’ lopov, kao što se to osmjelio onaj mališan sa live videa koji su administratori SNSD-ovog Twitter profila brže-bolje obrisali. “Prvi u bosanskih Srba” vjerovatno bi prop'o u zemlju.
Jedna od laži koju je u spomenutom intervjuu izrekao Dodik bila je i ona da u Bosnu i Hercegovinu više niko ne vjeruje “osim ovih nekoliko plaćenika kao što su američki ambasador, taj neki lažni Schmidt i ostali”.
Brutalna je ta Dodikova laž jer, kao prvo, ni američkim ambasadorima, niti tom “lažnom” Schmidtu i schmidtovima do Bosne i Hercegovine uopšte ni nije stalo. Da jeste, Vijeće za implementaciju mira (PIC) i Ured visokog predstavnika (OHR) sa političke bi scene odavno odstranili i Dodika i sve sljedbenike njegove secesionističke politike koja godinama našoj zemlji ne da naprijed i pokušava je odvući unazad u ambis.
A kao drugo, na žalost Milorada Dodika, milioni su onih koji i dalje vjeruju, i nikada neće prestati vjerovati u svoju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Osim onih koji je trenutno nastanjuju, gotovo jednak (a možda i veći) ih je broj u dijaspori, koji bi se, koliko sutra, bili spremni vratiti u svoju domovinu i uzeti pušku da je opet brane od nekih novih karadžića i mladića. A tada bi jedina granica o kojoj bismo u cijeloj Bosni i Hercegovini mogli govoriti bila ona kojom bi bila omeđena njena teritorija od 51.129 kilometara kvadratnih.
Svjestan je dobro toga Dodik pa je vjerovatno to jedan od glavnih razloga što i dalje ne poduzima potez koji bi značio ne samo njegov politički, već i kraj entiteta za koji se toliko zdušno bori.
Trojka će, krajnje očekivano, ostati nijema i na ove Dodikove teze, jer navikli su nas na to.
Uostalom, dogovorili su prilikom formiranja državne koalicije da neće posezati za pitanjima o kojima nemaju konsenzus. A nikada nisu ni htjeli priznati da u koaliciji s Dodikovim SNSD-om i Čovićevim HDZ-om nemaju konsenzusa oko onog najvažnijeg pitanja – opstanka Bosne i Hercegovine. Ne bi se ni Nermin Nikšić, ni Elmedin Konaković, ni onaj najnebitniji među njima Edin Forto nipošto zamjerili svom političkom čelniku, jer su itekako svjesni da bi to njima i njihovim kadrovima značilo kraj bivstvovanja u ugodnim ministarskim i direktorskim foteljama.
Dokaz tome je i nedavno glasanje u Zastupničkom domu Parlamenta BiH o smjeni Staše Košarca, koji već drugi uzastopni mandat zahvaljujući naklonosti svog političkog šefa opstaje u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine. Da se ne bi zamjerili vođi koalicije na državnom nivou, trojkaši, odnosno njihovi zastupnici u Državnom parlamentu, glasali su protiv Košarčeve smjene.
Bosna i Hercegovina postoji hiljadu godina. Preživjela je i Rimsko, i Otomansko, i Austro-ugarsko carstvo, i udružene zločinačke poduhvate Hrvatske i Srbije. Preživjet će i Dodika!
Jer, Bosna i Hercegovina je ona kuća Bosanca i Hercegovca u čije je temelje stavio majčino biserje, a ta kuća ne ruši se lako!
Patria – nap.ba
