Uloga medija ključna je za evropske integracije, ali novinari u Bosni i Hercegovini osjećaju se sve nesigurnije. Posao obavljaju u veoma lošim uslovima, njihov rad je podcijenjen, a sve češće su izloženi pritiscima i napadima, kako verbalnim, tako i fizičkim. Zbog toga i ne čudi da iz novinarske zajednice u Bosni i Hercegovini stiže zahtjev da se uspostavi posebni ombudsmen za medije, kao nezavisni mehanizam zaštite slobode izražavanja.
“Situacija svakako nije dobra. Imamo zakone, međutim, ti zakoni nisu adekvatno implementirani, iako su u principu u skladu s evropskim standardima. Još uvijek nam nedostaju dva zakona – to je zakon o transparentnosti medijskog vlasništva i zakon o oglašavanju. Onda, imamo veliki broj napada na novinare. U 2018. godini bilo je pedesetak slučajeva napada na novinare, odnosno kršenja novinarskih prava. Imali smo i pet fizičkih napada u 2018. godini”, navodi autorica istraživanja “Indikatori nivoa medijskih sloboda i sigurnosti novinara u Bosni i Hercegovini” i pravnica Udruženja BH novinari, Rea Adilagić.
Siniša Vukelić, predsjednik Kluba novinara Banja Luka, smatra da se u Bosni i Hercegovini, pored izmjena krivičnih zakona u kojim bi se i napadi na novinare smatrali napadom na službena lica, moralo promijeniti i mnogo drugih stvari da bi novinari normalno mogli da rade svoj posao.
“Novinari smatraju da nam je potreban zaštitnik za novinare, odnosno ombudsmen za medije, poput Srbije, gdje ima povjerenika za informacije od javnog značaja, koji bi mogao izricati prvostepene kazne za javne službenike i organe koji ne dostavljaju informacije koje su tražene, i novčane kazne i zahtjeve da se to uradi. Potreban nam je novi zakon o kleveti, koji će na bolji način definisati šta je kleveta. Potreban nam je zakon o transparentnosti vlasništva u medijima, potreban nam je zakon o novim medijima, koje naš sadašnji zakon i ne poznaje – internet portali, da imaju ista prava i status kao i štampa, radio i televizija”, kaže Vukelić.
U medijskoj zajednici smatraju da bi poboljšanje položaja novinara i zaštita slobode izražavanja moglo pomoći, ne samo demokratizaciji društva, već i da Bosna i Hercegovina što kvalitetnije i brže ispuni uslove za pridruživanje Evropskoj uniji.
Zbog toga bi i ovaj zahtjev novinara o ponovnom uspostavljanju ombudsmena za medije mogao biti dobar korak, smatra Mehmed Halilović, bivši ombudsmen za medije u Federaciji BiH.
“Ja mogu u svakom slučaju podržati takvu inicijativu, jer znam također kakva su iskustva ombudsmena sa sličnom pozicijom i u svijetu”, poručuje Halilović.
Podsjećamo, prije nego što je nastala državna institucija Ombudsmena za zaštitu ljudskih prava, Federacija BiH imala je posebnog ombudsmena za medije.
“Iskustva su izuzetno dobra. Funkcija i uloga ombudsmena bila je zaštita medijskih sloboda, dakle, intervencija prema javnim organima vlasti na bilo kojem nivou u okviru entiteta – i općinskim, i kantonalnim, i na federalnom nivou, i drugo, zaštita javnosti od medijskih zloupotreba, kakvih je uvijek bilo i kakvih i sada ima. Mislim da je u to vrijeme, za tih desetak godina, napravljeno nekoliko preporuka, direktnih, u konkretnim povodima, da su u 94-95 posto slučajeva vlasti reagovale korektno. Vjerujem da je to imalo uticaja na medijske slobode u Bosni i Hercegovini”, ističe Halilović.
Institucija Ombudsmana BiH, zbog velikog broja predmeta po pitanju kršenja ljudskih prava, uz najbolju volju, tek, sporadično se bavi medijskim pitanjima i slobodom pristupa informacijama.
Ombudsmen BiH Jasminka Džumhur kaže da pitanje uspostavljanja ombudsmena za medije treba postaviti predstavnicima vlasti koji trebaju odrediti koji modeli će se u zemlji primijeniti.
“Što se nas tiče, onog momenta kad se nama obezbijedi mogućnost da napravimo odjel, vrlo rado, s tim što moramo procijeniti koliko zaista imamo žalbi, praćenja itd. Trenutno, pitanje praćenja slobode izražavanja u instituciji Ombudsmena prati odjel za građanska i politička prava, jer to je, faktički, izvorna nadležnost iz Pakta o građanskim i političkim pravima”, kaže Džumhur.
Prema riječima Mehmeda Halilovića, neke zemlje sa puno razvijenijom demokratijom, poput Njemačke ili Švedske, još uvijek imaju ombudsmena za medije, dok u nekim drugim evropskim zemljama ombudsmeni djeluju u okviru medijskih kuća, a zadatak im je da štite ugled medija, ali i javnost od eventualnih zloupotreba tih medijskih kuća.
“S tom razlikom što je švedski ombudsmen za medije u okviru Vijeća za štampu, dok je u Njemačkoj to sasvim odvojena institucija. U većini drugih slučajeva su ombudsmeni za medije u okviru novinskih i radiotelevizijskih kuća”, navodi Halilović.
Međutim, s obzirom na ponašanje bh. političara i na njihov odnos prema medijima i novinarima, teško je vjerovati da su spremni izdvojiti dodatna sredstva da se možda u okviru institucije Ombudsmena BiH napravi poseban odjel koji bi se bavio samo pitanjima kršenja medijskih i novinarskih prava.
- Erduan KatanaNovinarstvom se bavi od 1996. godine, kada radi u magazinu “Novi prelom” u Banjaluci koji je u to vrijeme bio jedna od rijetkih opozicionih novina u Republici Srpskoj. Od 2000. dopisnik Radija Slobodna Evropa iz Banjaluke. Obrađuje političke i društvene teme.
- [email protected]
- RSE
