Njega duše: Na termin za psihoterapiju u Sarajevu se čeka i do mjesec
Konačno vodimo računa o mentalnom zdravlju, s kojim problem ima milijardu ljudi širom svijeta
Anksioznost i depresija su jedne od najčešćih dijagnoza u Bosni i Hercegovini, a broj osoba u BiH koje sa anskioznim ili depresivnim poremaćajem tokom prve godine pandemije porastao je za 25%. Ovaj podatak zabrinjava jer ljudi sa teškim mentalnim problemima umiru 20 godina ranije zbog stanja koja su mogla biti izliječena. Mnoga od ovih stanja moguće je liječiti psihoterapijom odnosno razgovorom sa stručnom osobom.
Pandemija i sve češći razgovori o mentalnom zdravlju promijenili su odnos građana prema psihiterapiji koja se sve manje smatra tabu temom, a ljudi je sve više smatraju njegom duše. Što i jeste. Promjena svijesti daje nadu da će se mentalno zdravlje stanovništva poboljšati i smanjiti broj samoubistava, ali sa sobom nosi novi problem – nedostatak stručnog kadra.
Meliha Kiseljaković iz Sarajeva tek iz petog pokušaja uspjela je dobiti termin za psihiterapiju u razumnom roku.
„Prethodno sam kontaktirala četiri psihoterapeuta, neki nisu imali slobodan termin mjesecima“, kaže Kiseljaković za BUKU.
Ona za BUKU kaže da je to posebno otežavajuće jer nakon što konačno dobije termin, ne zna da li je to adekvatan psihoterapeut.
„Nekome odgovara jedan oblik terapije, jedan vid pristupa, način rada psihoterapeuta i zadovoljan je. Istovremeno druga osoba može biti nezadovoljna istim psihoterapeutom. Ako se to desi, morate ponovo tražiti novog i opet čekati“, dodaje Kiseljaković.
Psihoterapeutkinja iz Sarajeva Slađana Đaković kaže kako njeni klijenti na termin čekaju od 15 do 30 dana.
„Zadnjih par mjeseci je drugačija situacija novi klijenti znaju čekati svoj termin čak i duže od mjesec dana”, kaže Đaković.
BUKA je kontaktirala još tri psihoterapeuta u privatnoj praksi koji su prvi slobodan termin imali tek za 20 ili više dana.
Porast interesovanja za psihioterapiju je naglo skočio, što je dovelo i do liste čekanja, iako se radi o privatnoj praksi.
“Kod mene se u protekle dvije godine broj klijenata udvostručio. Vjerujem da kada bi porazgovarali i sa mojim kolegama da bi Vam i oni rekli da jeste. Nedavno sam na tu temu razgovarala sa kolegama koji rade određene pravce u psihoterapiji i definitivno smo se složili da je interesovanje poraslo, posla ima za sve, klijenata je sve više i više”, kaže naša sagovornica.
Broj zainteresovanih za psihoterapiju porastao je iz više razloga, a jedan od njih je rušenje stereotipa da su psihijatar i psihoterapeut isto.
“Mislim da je ta stigma oko odlaska psihologu mnogo manja nego ranije. Ljudi su konačno naučili razliku između psihologa i neuropsihijatra. Izrazito sam ponosna na mlade ljude danas, jer su spremni da prepoznaju problem i traže pomoć. Osvjestili smo da otići psihologu ne znači da osoba ima neki poremećaj, odnosno dijagnozu. Složićete se sa mnom da su vremena u kojim živimo sve samo ne laka. Trenutno imamo pojavu kolektivne egzistencionalne panike, što utiče na mentalno zdravlje velikog broja stanovništva Bosne i Hercegovine. Za mnoge su prethodnih par godina koje su bile sve samo ne obične predstavljale triger za izlazak na površinu trauma sa kojim su živjeli. Iz svih ovih razloga sve veći broj ljudi traži našu pomoć”, smatra Đaković.
Psihoterapeutkinja Armina Čerkić za BUKU kaže da su porast zainteresovanosti za psihiterapiju posjepšile pandemija i otvaranje stručnog kadra prema javnosti.
„Zahvaljujući kolegama i koleginicama koje su možda počele hrabrije govoriti o mentalnom zdravlju, izašli su iz kancelarija i postali dostupnijim ljudima zahvaljujući i razgovorima poput ovog koji mi vodimo. Tako da su se ljudi počeli više ohrabrivati da razmišljaju o tome, da ne moraju biti sami kada se suočavaju sa problemima mentalnog zdravlja“, kaže Čerkić.
Ona kaže da su neke njene kolege i koleginice dale otkaz na prethodnim poslovima kako bi se posvetili privatnoj praksi.
Iako ohrabruje činjenica da je sve više onih koji traže stručnu pomoć i razgovor sa psihoterapeutom, građani moraju biti oprezni.
„Ono što možda jeste izazov je kako dolazimo do psihoterapeuta jer ne postoji jedinstveni registar evidentiranih psihoterapeuta i možda je to najveći izazov za ljude koji traže kvalitetnu uslugu“, kaže Čerkić.
Odlazak psihoterapeutu, pokazuju istraživanja, zavisi i od toga koliko je on otvoren i transparentan.
„Kad odete na sajt i vidite više o osobi koju tražite to vas potakne na psihoterapiju. Osoba vam postane prirodnija, više ljudska nije osoba u mantilu što je kontra čitave psihoterapije i mislim da naši ljudi postjau svjesni da ne moraju biti sami kada se suočavaju sa problemima“, kaže Čerkić, kod koje je ipak moguće dobiti termin unutar nekoliko dana.
Promjene koje su zadesile cijeli svijet, ali i svakodnevni izazovi često trigeruju anksioznost, nesigurnost ili strah koje ne smijemo zanemarivati ili misliti da s nama nešto nije uredu. Potrebno je potražiti pomoć koja je često samo podrška u savladavanju izazova. Nije sramota otići psihoterapeutu, sramota je zanemariti svoje zdravlje. Kako fizičko tako i mentalno.
Buka
