Inicijalna ideja Evropske komisije je da se na jednom mjestu mogu naći svi detalji za svakog pojedinca, kada je koronavirus u pitanju. Iza nje je želja da se mjere ograničenja, koje su nanijele velike štete ekonomiji, posebno državam EU koje zavise od turizma, olakšaju. No, uopće nije jednostavno.
Evropska komisija trebala bi 17. marta objaviti prijedlog zakona o tzv. „COVID-19 pasošu“.
Ideja je da se u taj digitalni dokument unesu svi podaci o stanju pojedinca kada je koronavirus u pitanju. Predloženo je da to bude aplikacija na mobilnom telefonu svakog od pojedinaca, koja će biti pokazana na granici EU.
No, mnogo je više pitanja nego odgovora.
Inicijalna ideja Evropske komisije je da se na jednom mjestu mogu naći svi detalji za svakog pojedinca, kada je koronavirus u pitanju.
Iza nje je želja da se mjere ograničenja, koje su nanijele velike štete ekonomiji, posebno državam EU koje zavise od turizma, olakšaju.
No, uopće nije jednostavno.
Dok Grčka, Malta, kipar, Hrvatska, Španija, Italija… snažno guraju da se granice otvore, ne samo unutar EU, već i za sve koji žele putovati u države tog bloka, Njemačka, Francuska, Belgija, Holandija… opreznije su.
Na sve dolaze i pitanja ljudskih prava – od zaštite ličnih podataka, do diskriminacije.
Šta su nejasnoće?
Najprije, ne postoji jedan sistem koji će moći dati odgovore na COVID-19 status svakog pojedinca.
Prema inicijalnom prijedlogu, osobe koje su vakcinisane, mogle bi, s potvrdom, putovati po EU.
Ali, koje vakcine vrijede? Samo one koje je odobrila Evropska agencija za lijekove? Ili i sve ostale?
Ako su samo one s certifikatom EU, šta je s Mađarima, na primjer? Ili Slovačke? Onima koji su primili rusku ili kinesku vakcinu? Obzirom da se vakcinišu samo osobe starije od 18 godina, šta je s maloljetnicima?
A šta je s onima koji su preležali koronavirus i imaju potvrdu o tome?
Da li će PCR test, uz digitalni COVID-19 pasoš, biti obavezan?
Mark Rutte, premijer Holandije, pitao je da li vakcinisane osobe prenose ili ne prenose virus?
Na većinu pitanja Evropska komisija nema odgovore.
U njihovom prijedlogu ističe se podatak da će trebati najmanje tri mjeseca da se cijeli sistem uspostavi. On bi obuhvatao umrežene zdravstvene i pogranične institucije svih 27 država EU, te mehanizme razmjene informacija s državama svijeta.
I to je optimistična varijanta.
Stručnjaci upozoravaju da je čak i četiri mjeseca bukvalno danonoćnog rada, nedovoljno. Problem je i postojeći sistem u svakoj od država. Iako su napravljene čak i aplikacije za praćenje širenja koronavorusa za svaku od zemalja, neke od njih nemoguće je uvezati u jedinstveni sistem. Nemoguće jer neke od aplikacija koje se već primjenjuju u državama EU, ne dopuštaju opciju razmjene podataka s drugim državama.
A državama EU koje ovise od prihoda od turizma se žuri.
Brisel se našao, po ko zna koji put, u rašomonu ideja, želja, potreba, racional ih rješenja i birokratije i institucija.
Ne treba sumnjati da će, u konačnici, EU napraviti neki mehanizam jedinstvene online kontrole putovanja.
Samo je pitanje kada će se to desiti.
Sudeći po sadašnjem stanju stvari, juni, kao krajnji rok za otvaranje EU-granica za one koji imaju riješen korona-status, nerealno je…
politicki.ba
