Mladi profesor iz Hrvatske koji živi u Kini: “Vratit ću se kad se uhljebi međusobno pojedu”

FRANJO TUŠEK, mladi profesor engleskog jezika, prije godinu dana odselio se u Kinu. Dobio je stipendiju Konfucijeva instituta u Zagrebu i njegov boravak u Kini trebao je trajati jedan semestar. No Tušek se odlučio za život u toj zemlji, pokrenuo je posao i upoznao suprugu.

 

U razgovoru za Index otkriva kako izgleda život u toj najmnogoljudnijoj zemlji svijeta koja ima vrlo dinamičnu ekonomiju. Tušek živi na jugu Kine, u otočnoj provinciji Hainan koja za kineske pojmove ima skromnih osam milijuna stanovnika.

Kako ste završili u Kini?

Prije otprilike godinu dana došao sam ovdje na stipendiju od jednog semestra, zahvaljujući Konfucijevu institutu u Zagrebu. Oni svake godine organiziraju natjecanje u kineskom jeziku zvano Kineski most, na kojem sam pobijedio. Time nisam dobio samo stipendiju, nego i priliku da odem u Kinu predstavljati Hrvatsku na tom natjecanju koje je ujedno u Kini relativno gledan TV show. Ne pitajte me kakve to logike ima. Dojmovi o Kini, u ta dva tjedna, neizbrisivi su. Mislim da sam tada odlučio da ću ovdje provesti znatan dio života.

Je li se bilo teško priviknuti na život u drugačijoj kulturi?

Priviknuti se nije bilo teško. Kina je po mnogočemu puno pragmatičnija od Zapada. Primjerice, svi Kinezi koriste jednu od dviju (realno, uglavnom svi imaju WeChat) metoda plaćanja mobitelom. Nije bitno je li riječ o gradu ili selu, svatko tko misli nekako zaraditi (a tko ne misli?) mora imati WeChat. To je primarno mobilna aplikacija koja je valjda najsličnije onome što ima Facebook, ali s opcijama plaćanja, odnosno slanja novca. Poboljša ti kvalitetu života 84,7%. Kineski pragmatizam očarao me još davno dok sam čitao o njihovoj povijesti i ekonomiji i zanimljivo je bilo vidjeti te kulturne obrasce u svakodnevnom životu, u biznisu, obitelji, u prometu, na poslu, na faksu, pa čak i u birokraciji. S druge strane, grad je bitno drugačiji od bilo čega što možete vidjeti u Hrvatskoj. Bilo je pomalo teško snaći se u početku, naročito jer u trenutku dolaska nisam bio ni svjestan koliko loše govorim kineski jezik. Prijelaz je valjda olakšalo što ovaj grad, kao gotovo svaki u Kini, ima dosta jaku zajednicu ekspata, stranih studenata, poslovnjaka ili ljudi koji su se oženili. Grad ima nekoliko vrlo dobrih barova u vlasništvu stranaca, u jednom sam uz studij radio kao bartender pa je to bila izvrsna prilika za stjecanje neke zarade, malo iskustva, ali i vjerojatno najdragocjenije – networking.

Gdje točno živite i kakav je to dio Kine?

Živim na samom jugu Kine, u otočnoj provinciji Hainan. To je ujedno i najmanja provincija s osam milijuna stanovnika, u glavnom gradu Haikouu, u kojem živi oko dva milijuna ljudi. Tropski otok, turistički raj, nešto kao Hrvatska među kineskim provincijama. Otok je smješten nasuprot Vijetnama, a sjeverni grad Haikou je preko puta ušća Biserne rijeke (Hong Kong, Shenzhen, Guangzhou), što je jedno od ekonomski najbitnijih područja na svijetu.

Po podacima Svjetske banke to je najveće (i populacijski i po površini) urbano područje na Zemlji i često se gleda kao budući megagrad (trenutačno je ukupno 9 gradova, administrativno). Ukupna populacija je mizernih 64,8 milijuna. A gdje je još cijela provincija Guangdong. Zato je urnebesno smiješno kineskim taksistima objašnjavati, a događa se stalno, da 1. Hrvatska postoji 2. Da je Jugoslavija imala samo oko 20 milijuna kad se raspala u 7 zemalja. To im je znanstvena fantastika.

Kina je još uvijek, barem formalno, komunistička zemlja, no posljednjih desetljeća otvaranjem ekonomije postigli su značajan napredak. Kako biste usporedili razvijenost Kine u odnosnu na Europu i Hrvatsku. Kakve su plaće i zaposlenost, poslovna kultura…?

Ovo je izvrsni primjer kineskog pragmatizma. Deng Xiaoping je, opravdavajući uvođenje “buržujske” ekonomije koju je temeljito proučio na Zapadu, rekao: “Nije bitno je li mačak crn ili bijel, bitno je da zna uloviti miša.” Miš je očigledno bio rast BDP-a, a rasprave o bojama jednom i zauvijek su nestale. Ovo je isto dobra lekcija za Lijepu Našu. To je bio početak tržišnih reformi, fiskalne decentralizacije i liberalizacije ekonomije. Kina je, neobično za relativno autoritarnu jednostranačku državu, izrazito fiskalno decentralizirana. Na svijetu je prvi vrhu po decentraliziranosti – 70 posto državnog novca troši na podnacionalnim (provincijskim, gradskim itd.) razinama. Ovo je stvorilo vrlo pozitivnu konkurenciju medu provincijama koje su se počele natjecati tko će brze i efikasnije privući strani kapital. Ostalo je povijest.

Franjo Tušek sa suprugom

Valja primijetiti da je Hrvatska samo 15 posto fiskalno decentralizirana. To pokazuje koliko su lokalni izbori besmisleni. A i sva ta glomazna javna uprava i suluda administrativna podjela samo je manifestacija one uzrečice: “birokracija se širi kako bi zadovoljila potrebe… birokracije koja se širi”. Stranački klijentelizam pojede većinu tog malog kolača, a iluzija nekakve progresivne demokratske “grassroots” zajednice jedina je realna svrha tih izbora.

Njihova poslovna kultura i gotovo urođena poduzetnost nešto je što me prvo fasciniralo, još dok sam bio na onom natjecanju prije par godina. Vjerujem da je to dijelom psihološki efekt odrastanja u oskudici, barem što se tiče starijih. Ovdje će ti čovjek kojeg si prvi put upoznao u klubu ”pitchati” ideju za suradnju. Imam dojam kad bi naša kultura imala barem 50% takvog elana da bi nam danas bilo znatno bolje. Nezaposlenost je ovdje 4%, plaće u gradovima slične su hrvatskima, ali su zato troškovi života jako niski. Ako uzmemo u obzir ogromnu veličinu kineske šire obitelji (preko sto ljudi), to je isto bitan social safety net koji značajno rasterećuje državu. Odnosno porezne obveznike. Što je opet bitna razlika u odnosu na Hrvatsku.

STRANCI SU U KINI POZITIVNO DISKRIMINIRANI

Pokrenuli ste i agenciju za zapošljavanje “Pronađi posao u Kini” kojoj se mogu obratiti ljudi iz Hrvatske radi pronalaženja posla u Kini. Kakav je interes zapadnjaka (i Hrvata) za rad u toj zemlji? Ima li dosta stranaca i kakvi poslovi se nude i traže?

Nisam je ja pokrenuo, nego trojica mojih kineskih partnera i ja. Teško bih se snašao bez potrebnih poslovnih poznanstava koje ti ljudi imaju. Moj dodatak cijeloj priči je samo što poznajem katastrofalno stanje tržišta rada istočne Europe, poglavito nas i naše regije, i to naročito što se tiče mladih. A istovremeno za mladim strancima je ovdje velika potražnja, a i plaće za koje rade su izvrsne i po hrvatskim standardima, pa i po zapadnoeuropskim standardima, ako uzmemo u obzir skupoću života. Dakle, to je bilo vrlo banalno zbrajanje dva i dva, kasnije sam to ”pitchao” dečkima, njima se svidjelo i FB stranica ”Pronađi posao u Kini” je oživjela.

Interes je jako velik. Svatko s kime sam već u ime tvrtke pričao zna da nemam vremena ni pet minuta u danu pročitati CV. Izabirem najbolje kandidate i pokušavam svesti oportunitetni trošak na najmanje, a u tom smislu razmišljamo i zaposliti nekog u Hrvatskoj za taj postao, ili barem da radi kao customer service na toj stranici. Ovo nije oglas jer imam već neke dobre prijatelje u planu.

Dakle, stranaca u Kini ima puno, a u budućnosti će ih, sudeći po ekonomskim pokazateljima, biti i više. Kinezi su opčinjeni strancima i postoji vrlo značajna pozitivna diskriminacija u svemu, od najbanalnijih stvari do bitnijih. Tome treba dodati da u Kini još uvijek gotovo da i nema sektora koji nije u značajnom porastu. Mi smo se u početku planirali fokusirati na poslove u ugostiteljskom sektoru (jer je ovo ipak turistički tropski otok), ili na rad kao učitelj engleskog jezika, za čime je uvijek ogromna potražnja. U međuvremenu, primili smo puno zanimljivih CV-a i ponuda za suradnju pa smo odlučili da ćemo se ipak više posvetiti specifičnim potrebama naših klijenata, ako smatramo da zadovoljavaju potrebe kineskog tržišta. Ovdje se poglavito referiram prvo na financijski sektor a drugo na kineski sport, napose nogomet. Doživio je ogroman porast u kvaliteti u samo zadnjih nekoliko godina. Dok o ovom prvom dovoljno govori to da je samo M&A tržište u 10 godina naraslo dvadeset puta. Imamo klijenata zainteresiranih za ovo, pa to moram znati.

Ovo će biti jako zahtjevan posao bez pravih poznanstava, naročito u Kini gdje ljudi nemaju povjerenja u tebe dok ne sjednu s tobom i napiju te, a i sebe. Partneri su trenutačno u potrazi za poslovnim anđelom jer bi to osim kapitala otvorilo mnoga vrata. Ipak, svim klijentima obećajmo da ćemo uložiti maksimalan trud koji možemo da pronađemo nešto odgovarajuće za njih, sa svim sredstvima koje imamo. Radit ćemo 20 sati dnevno ako treba.

Planirate li se vratiti, ili je Kina definitivno postala vaš novi dom?

Planiram se vratiti. Znam da je situacija u Hrvatskoj sve gora i gora, ali to mi upravo budi optimizam. Kada demografski trendovi odrade svoje a uhljebi pojedu druge uhljebe, jer realnog sektora neće biti, očekujem da se svi mi mladi s pošteno zarađenim kapitalom vratimo i pokupujemo sve što su nezahvalni sinovi naše domovine, toliko bogate prirodnim ljepotama, uzeli zdravo za gotovo. I to će biti pravda. Fiat justitia et pereat mundus.

Na što trebaju obratiti pozornost ljudi koji se žele preselili u Kinu? Koje su prednosti, nedostaci, čega moraju biti svjesni kod donošenja te odluke?

Neke prednosti, vjerojatno gotovo sve, sam nabrojao. Nedostaci su restriktivna imigracijska politika, ali mi te probleme u slučaju dovoljno dobrih CV-a brzo rješavamo. Da ne spomenem koliko stranaca u Kini radi na crno – to je ovdje više pravilo nego iznimka. Moram naglasiti da naša agencija ne nudi takve usluge. Ali svejedno će svima savjetodavno pomoći i to besplatno – neovisno o njihovoj trenutačnoj situaciji.