Krugman: Porezni otoci sabotiraju svjetsku ekonomiju

Međunarodne porezne oaze isisavaju novac iz zemalja koje za njim hronično vape, hrane korupciju i priječe protok kapitala te produbljuju finansijske krize, a kiparski bankarski slom otkriva da ni pet godina od početka svjetske finansijske krize bankarski sistem nije reformiran, piše Nobelovac ekonomist Paul Krugman.
Način na koji funkcionira porezni raj opisao je novinar Nicholas Shaxson u fascinantnoj i zastrašujućoj knjizi “Treasure Islands”, piše američki ekonomist za dnevnik The New York Times.
Dodaje da Shaxson nije opisao što se događa kada taj sistem kolabira, ali da taj dio priče upravo uživo pratimo s Kipra, male članice Evropske unije koja je i članica eurozone te je Evropska unija na ozbiljnim mukama kako spriječiti da kriza s otoka ne zarazi cijelu eurozonu.
Bankarski sektor Kipra četiri je do pet puta veći od očekivanog za ekonomiju takve veličine. Korporacije i bogataši na Kipru sklanjaju svoj novac pred poreznim vlastima i regulatorima, ukratko peru novac, piše Krugman. Navodi da je službeno 37 posto depozita u kiparskim bankama novac stranih vlasnika, no prava brojka je mnogo veća.
Kriza na Cipru izbila je zbog loših ulaganja kiparskih banka koje su kupovale dug Grčke, prezadužene članice Evropske unije te naravno izgubile kada je izbila kriza u Grčkoj.
Krugman podsjeća da je slična katastrofa pogodila prije pet godina Island, također malenu državu s golemim bankarskim sektorom. No islandska vlada odbila je teret krize svaliti na pleća svojih stanovnika te je izbrisala strane ulagače, a zaštitila domaće i danas se začuđujuće dobro oporavlja.
Kiparska situacija složenija je iz dva razloga. Kipar nema vlastitu valutu i zato ovisi o odlukama Bruxellesa i Berlina. Drugi je razlog oklijevanje kiparskih elita da okončaju do nedavna unosnu djelatnost pranja novca.
Kiparski lideri “Tako silno žele zaštiti velik novac da su spremni ograničiti gubitke stranaca oduzimanjem novca domaćim vlasnicima bankarskih računa”, piše ekonomist. Stoga su Kiprani bijesni i sasvim je prirodno da su odbacili plan jednokratnog oporezivanja uloga do 100.000 eura.
Autor drži da će Kipar u konačnici prihvatiti neko rješenje slično islandskom, no bilo bi loše ako bi potrošio mnogo novca i vremena na polovične mjere kojima problem neće riješiti.
Zaključuje kako je nečasno da porezna utočišta kao što su Kipar, Kajmanska ostrva i mnoga druga i dalje neometano postoje i rade kao i prije globalne finansijske krize. Svi su vidjeli kakvu su štetu počinili svijetu, a opet velik dio svjetskih finansijskih krugova zaobilazi propise i blagu regulativu uvedenu nakon krize.
Gotovo svi na svijetu muče se s budžetskim deficitom, a korporacije i bogataši i dalje slobodno svoj novac sklanjaju u porezne oaze kako bi izbjegli plaćati poreze koje moraju plaćati mali ljudi, piše Krugman.
“Zbog toga ne plačite zbog Cipra; plačite zbog svih nas jer živimo u svijetu u kojem su vođe odlučne ne naučiti se pameti nakon katastrofe”, zaključuje on.

indikator.ba