Lopov i horizontalne vertikale
Otkada se kvazidemokracija ustoličila na ovim prostorima, razotkrili su se ljudski karakteri. Ne samo onih koji misle da je nadošlo vrijeme kad kao mogu „relevantnim“ stavovima kontrirati protiv argumenata stvaralačkih veličina, već i kriminalaca na svim poljima ljudske djelatnosti, pa tako i u književnosti. Ja sam ih nazvao sitnim kokošarima, lopovčićima koji izdaju sve vrline ljudskosti za par raznoraznih valuta koje zamijeniše nekoć jedinstvenu. Više regionalnih portala prenijelo je moj tekst o trojki koja nastoji krasti jaja ispod kokoši koja ih je snijela, a sve se to može dokumentirano provjeriti. Radi se o lupežima skrivenima pod maskama urednika kojekakvih portala ili izdavačkih kuća, a koji su na moje „objede“, nakon što sam ih mjesecima uzaludno kontaktirao, odgovarali izbjegavajući srž mojih primjedbi, tek kad sam ih javno raskrinkao. Poslije kojekavih nebuloznih reakcija prema portalima koji su prenijeli moj tekst, kao i prema meni, ipak su se udostojali ispuniti svoja obećanja, sem urednika hrvatskog portala koji je uporno odbijao ispuniti moju novčanu narudžbu za knjigu u kojoj sam zastupljen.
Krivo uvjeren da mi se slične stvari više neće dešavati, opet plaćam svoju naivnost. Pustimo na stranu što izdavači ništa ne plaćaju svojim suradnicima zastupljenima u zbirkama pripovjedaka, jer – uostalom – ovi su i pristali na uvjete natječaja, ali da ne isporučuju ni unaprijed plaćene knjige autoru, dodatne su dimenzije njihova kokošarenja. Slučaj radi kojega se javljam je konkurs raspisan uredništvom književnog časopisa „Književne vertikale“, na temu „gužva u saobraćaju/prometu“. Za zbirku kratkih priča pod imenom „505 sa crtom“, prihvaćena je i moja. Knjiga je izašla još marta ove godine, i kao samoljubivi autor poželih je naručiti. Kako se autor i izdavač više ne nalaze u istoj državi, „vertikale“ su ponudile opciju kupcima (podrazumijevaći i autore zastupljenih pripovjedaka) iz Hrvatske i BiH kojom bi oni – bez plaćanja skupe poštarine – mogli doći do svojeg primjerka. Aranžman se za Hrvatsku sastojao u tome da se knjiga naruči preko zadarske podružnice koorganizatora konkursa, „Društva književnika Hrvatske“.
I tu ulazi u igru sitni lopovčić N.Š.T. Zarad čuvanja urednika portala koji će objaviti ili prenijeti tekst, ime ne navodim u cijelosti (vidljivo je iz tekstova na linku koji prilažem), jer upravo bezdušni pokvarenjaci nastoje što više ušićariti tužbama zarad „duševnih boli“. Po izlasku knjige iz tiska, naručujem kod spomenutoga jedan primjerak, šaljući mu novce:
Nakon što je potvrdio primitak novca, počinje pričica o pandemiji kao razlogu neisporučivanja knjige, jer ih navodno još nije dobio iz Beograda. Strpljiv, kakav jesam, i nadasve pristojan tip, mogu shvatiti opravdane razloge, te sam čekao i čekao, više puta se raspitujući, a na moj poslijednji mejl:
„Evo, već se mjesec juni bliži kraju, a od moje naručene i plaćene knjige još ništa? U čemu je stvar, i kako dugo ću čekati?“
nije ni odgovorio. Odlučih se stoga obratiti izravno „Književnim vertikalama“, s kojima sam i ranije kontaktirao preko ljubaznog urednika Lebrechta Gaspara (njegova ljubaznost je naprosto skrivala neispunjavanje zadane riječi, što me podsjetilo da se volovi drže za rogove, a ljudi za riječ) putem Facebookovog messengera:
„Poštovani Gaspare, eto , mjesec juni se bliži svom kraju, a od moje knjige koju sam naručio i platio još krajem marta – ni traga. Gospodin N.Š., preko kojega je trebala ići isporuka knjige, ne odgovara na moje mejlove. Kako je “Covid kriza” jenjala (barem privremeno), koji je razlog što nisam dobio naručenu knjigu? Lijep pozdrav i svako dobro od Ladislava“
Da ne duljim previše, poslije višestruko izmijenjenih ljubaznih poruka, spomenuti i začuđeni Gaspar piše 8. jula: „Upravo mi je javljeno da su knjige prispele u Hr. Bogu hvala“. Knjige ni dalje nema, pa poručujem 24. jula:
„Poštovani Gaspare, ja sam izuzetno strpljiv čovjek; čak dajem priliku ljudima koji me potkradaju da dođu sebi i ispune obavezu. Mjeseci su prošli od kada sam platio knjigu “505”, Nikola šuti ko zadnja kurva, a ni vi (mislim na “Književne vertikale”) ne ispunjavate svoju obavezu prema meni. Da bude sasvim jasno: ja ne snosim nikakvu krivicu, a vi je podijelite s Nikolom – meni je svejedno kako, samo želim svoju plaćenu knjigu. Već sam bio u sličnoj situaciji, i to ne jednom, o čemu možete pročitati u tekstu kojega link prilažem. Tekst je prenešen na ukupno tri portala. Ako u roku slijedeća dva tjedan ne dobijem svoju knjigu, javno ću sve odgovorne u novom tekstu imenovati lopovima. Pozdrav od Ladislava.„,
prilažući link na tekst „Kokošari“, kao upozorenje da mislim ozbiljno. Gaspar će na to, promptno, još isti dan:
„Poštovani Ladislave, Zatečen sam Vašom porukom Pre dve sedmice sam uspeo da pošaljem drugu količinu knjiga u Hrvatsku. Nikola mi je potvrdio prijem i bio sam ubeđen da su knjige distribuirane i Vama. Zvaću Nikolu i utvrditi zašto Vam knjige nisu poslate i javljam Vam se.“
I od onda i od njega ni traga ni glasa! Mada sam prestrpljiv, još sam i čovjek od riječi koji ispunjava svoje obećanje, pa evo teksta koji će prenijeti više portala, na slavu N.Š.T.-a, Gasparovu i srozanih „Književnih vertikala“! Sve što sam pisao je istina koja se dadne provjeriti cjelovitom dokumentacijom na ovom linku, i ja si nemam što predbacivati. Da „vertikale“ nisu horizontalnije (prizemnije) negoli misle o sebi, priznale bi suradnju s lopovom N.Š.T. – možda ni ne znajući njegovu kokošarsku dušu – ali bi stvar presjekle šaljući mi iz Beograda knjigu (dakako, plaćajući i poštarinu), da se barem na taj način ispričaju autoru koji zalud očekuje plaćenu knjigu, još tamo od marta mjeseca. No, kao što sam spomenuo i na početku ovog teksta, svakojake spodobe nastupom „demokracije“ pokazuju svoju bit, nedostatak kulture i savjesti. Ja ću svoj izdatak – veći od cijene knjige, jer treba uračunati i proviziju banke preko koje sam slao novac – već preboljeti, a zauzvrat ispunjavam obećanje dano Gasparu objavljući imena lopova i njegovih kolaboranata, tako da što veći broj ljudi spozna njihovu djelatnost. N.Š.T. je lopovčić, valjda je tako odgojen i tu se teško što može učiniti, naročito u društvima gdje pravni sustav samo formalno egzistira, kako bi se mogla hvalisati svojom demokracijom. Ali „Književne vertikale“, za koje sam smatrao da su ugledni časopis, pristajući i na plaćanje vlastite autorske zastupljenosti u knjizi na kojoj oni profitiraju (nekada je autorima pripadao besplatni autorski primjerak!), posve su me razočarale. No, kao što se kaže, tko visoko (vertikalno) leti, nisko (horizontalno) pada. Da zaključim citatom iz jednog ranijeg teksta:
„I tako, dok im curi, ma koliko sitno, ali curi u njihov džep rezultat truda autora prema kojima ne pokazuju ni minimum poštovanja, preostaje mi pomiriti se time da u zbirkama kojima kradu moje radove, oni nose moj potpis. Njihovih pak imena naći ćete na stupu srama širom interneta, a što će dulje trajati – sramota nemoralnih kokošara ili moje (naše) priče, odlučit će budućnost. U „onom“ sustavu gajili smo previše iluzija glede ljudske naravi. Tranzicijom, premnogi su se brzo prilagodili promijenivši formu bitisanja, ali je suština ostala nepromijenjena – gnjilež proteinske mase nalik ljudima, neizmjerno daleko od ljudskosti.“
Autor: Ladislav BABIĆ
Izvor: PCNEN
