TURSKI ZNANSTVENICI DOŠLI DO VELIKOG OTKRIĆA
Znanstvenici iz bolnice Koru Ankara tokom šest mjeseci pratili su oporavak žena koje su bile na operaciji zatezanja mišića prednje stijenke vagine.
Postoji li zaista G-tačka ili je to samo misterij koji od pamtivijeka budi maštu žena, ali i muškaraca koji svojim partnericama žele osigurati nezaboravan i višestruki orgazam. Iako odgovor na ovo pitanje možda nikada nećemo saznati, znanstvenici iz Turske tvrde da imaju dokaze kako ta mitska tačka zaista postoji.
Prema tim tvrdnjama, G-tačka nalazi se nekoliko centimetara unutar gornje stijenke vagine, a zanimljivo je kako oni do tih saznanja nisu došli istražujući žene koje su uspjele doživjeti nevjerovatne i do tada nezabilježene orgazme, već upravo suprotno – praćenjem žena koje su doživjele manji broj orgazama i orgazme slabijeg intenziteta.
Znanstvenici iz bolnice Koru Ankara tokom šest mjeseci pratili su oporavak žena koje su bile na operaciji zatezanja mišića prednje stijenke vagine. U istraživanju je praćeno 89 pacijentica u dobi od 24 do 62 godine te su znanstvenici pratili podatke o njihovim seksualnim iskustvima prije i poslije operacije. One su se podvrgle operaciji jer su oslabljeni mišići uzrokovali spuštanje mjehura u prednju stijenku vagine, što je, komentirali su iz ove bolnice, jedan od najčešćih ginekoloških problema, a slabljenje mišića najčešće je uzrokovano rađanjem, prekomjernom težinom ili prolaskom kroz menopauzu.
No dok je operacijom riješen jedan problem, ona je ženama uzrokovala drugi, za mnoge puno veći problem. Naime, dok su uzbuđenje i želja za seksom ostali isti nakon operacije, to se ne može reći za užitak tokom seksa jer su intenzitet, kao i učestalost orgazama značajno pali. Razlog za to je, objašnjavaju autori studije, što je G-tačka, vjerovatno oštećena u operaciji.
Iako postojanje same G-tačke nije dokazano, istraživači u ovoj studiji naglašavaju kako je općenito prihvaćeno da je erogena zona smještena u prednjoj stijenci vagine “jedna od najvažnijih struktura za ženski seksualni orgazam” i ima najvažniju ulogu u njegovu postizanju.
Na temelju rezultata ovog istraživanja znanstvenici predlažu alternativne metode liječenje prolapsa mišića poput laserske terapije, kako bi se izbjegli spomenuti problemi. Ipak, treba naglasiti kako je istraživanje provedeno tokom šest mjeseci nakon operacije te nema podataka je li se situacija s vremenom ipak popravila i vratila na staro, za što je potrebno provesti dugotrajnije studije, piše Daily Mail.
SB
