Prema njegovim riječima nestašica u hrane u svijetu već je počela. Najbolje se to vidi na primjeru Velike Britanije, kaže, ali kompletna Evropa ima za 13 posto manju proizvodnju hrane. Takođe proizvodnja hrane je manje i kod nas i u susjedstvu, manja je bukvalno svuda.
Velika Britanija se upravo suočava sa nestašicom povrća i voća. Ministraka za zaštitu životne sredine, hranu i poljoprivredu Tereza Kofi je kao rješenje građanima predložila da jedu lokalnu repu.
Kakva je situacija u ostatku Evrope, ali i u BiH, te čeka li nas sličan scenario više je za BUKU rekao Vladimir Usorac, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača – mljekara u RS.
Prema njegovim riječima nestašica u hrane u svijetu već je počela. Najbolje se to vidi na primjeru Velike Britanije, kaže, ali kompletna Evropa ima za 13 posto manju proizvodnju hrane. Takođe proizvodnja hrane je manje i kod nas i u susjedstvu, manja je bukvalno svuda.
„Ukrajine nema, nema ni Rusije sa žitaricama i zbog svega toma je manjak hrane, koji će biti vidljiviji iz mjeseca u mjesec. I sve će biti gore“, uvjeren je je Usorac napominjući da se kod nas nestašice još uvijek toliko ne primjete jer imamo još nešto uvoza i i domaće proizvodnje, ali da je manjak već prisutan vidi se po visokim cijenama: „50% svog mlijeka proizvodimo i to ide redovno, u prošloj godini smo imali 4% manju proizvodnju, znači ispod smo evropskog prosjeka. Mesa nažalost nema. Nekada smo izvozili u Tursku meso kamionima, sada ga ne izvozimo, nemamo ga ni za svoje potrebe. Zato je meso skupo. Prasića nema, nema ih ni u Evropi. Uvoznici traže podsticaje da uvoze svinje, što će upropastiti i ovo malo domaće proizvodnje“.
Na pitanje da li će i naše rafe za par mjeseci izgledati poput britanskih sada, Usorac je uvjeren da hoće.
„Ukrajina i Rusija su bile velike žitnice, one su zajedno proizvodile pola evropskog žita, a one su stale, proizvodnje nema već godinu dana. I ko zna koliko još. Prvo ćemo se suočiti sa nestašicom mesa. Imamo drastičan pad proizvodnje svinja, a nekada je 100 000 svinja imala samo Topola pored Gradiške. Farma porodice Sladojević iz Cerovljana kraj Gradiške koja je imala 2.000 bikova, sada nema ni jednog“, pojašnjava Usorac.
Dodaje da instutucije nisu svejesne ovog problema ili ga jednostavno ne žele biti svjesne.
Od najavljenih protesta mljekara takođe nema ništa, jer ne vjeruju da bi bilo šta promijenili.
„Dobili smo podsticaje, ali to više nije to. Možete sada dati koliki hoćete podsticaja, po litri mlijeka 1 KM, po kilogramu mesa 2-3 KM, ali oni koji su se riješili stoke, više nikada se neće baviti stokom. Nadalje mladi ne mogu doći do stanova, do kredita, do mnogo čega, a sela su nam prazna. Niko ne želi na selo. U mom selu je 40 kuća praznih. Selo jedostavno umire, svi bježe sa sela, gasi se proizvodnja hrane. Posebna je tek priča radna snaga. Jer evo da se sada farma Sladojević ponovo oformi, da opet nabave bikove, njima treba 20-tak radnika, a on ih ne može naći. Ne može naći ni dva radnika. Meni nedostaju dva radnika plata 1400-1500 KM, dva obroka, spavanje i neće niko. A muža je robotizovana, ali niko neće“, jasan je Uzorac koji ne krije bojazan da su pred nama jako teška vremena koje će obilježiti nestašice, uz još veće cijene, ali i glad najugroženijih građana.
Buka
