Neskriveno obilježavanje fašističkih znamenja

Od sedam slavnih ofanziva tokom Drugog svjetskog rata na teritoriji bivše Jugoslavije, pet ih je izvedeno na području Bosne i Hercegovine. Ali u zemlji i gradu širom svijeta poznatog antifašitičkog junaka Vladimira Perića Valtera, od slavne istorije malo je šta ostalo.

(RSE – Dženana Halimović)

Danas je moguće: dvije škole pod jednim krovom, rušenje spomenika antifašistima a da bi se postavio četnicima, ploče s imenima ulica osvjedočenih fašista, skrnavljenje spomenika antifašizma, govor mržnje. Najnoviji primjer je i podizanje spomen-obilježja u Sarajevu optuženiku za genocide i najteže ratne zločine Ratku Mladiću koji je taj grad i njene građane više od 44 mjeseca držao u opsadi.

Još jedan od tužnih podsjetnika je i primjer iz Mostara. U gradu na Neretvi je početkom maja na ulaznim vratima parcele, na kojoj je postavljen kamen temeljac za izgradnju sinagoge, osvanuo pogrdni fašistički grafit “Juden raus” popraćen kukastim krstom.

Ova pošast je vidljiva u svih deset tačaka koje je opisao Umberto Eko, smatra istoričar i univerzitetski profesor Dubravko Lovrenovića. Jedan od primjera je segregacija u bosanskohercegovačkom obrazovnom sistemu, popularno nazvana – Dvije škole pod jednim krovom.

Dubravko Lovrenović

“Fašizam je po definiciji rasistički. Dvije škole pod jednim krovom, povijest i historija, hrvatski i bosanski. Pratim djecu kada dođem u zavičaj. Došao je moj nećak iz Švedske. Njemu je 26 godina. Došao je na ljetovanje u svoj zavičaj. Izišao je u kafić. Pitali su ga u kojem je kafiću bio. Kada je odgovorio, rekli su mu da to nije naš i pitali šta će tamo. Nema ja, postoje samo mi i oni”, ističe Lovrenović.

Tako se odgajaju generacije koje su naučene da je biti odvojen poželjno, kaže Mia Karamehić iz Centra za ljudska prava.

“Naš cijeli politički sistem, naše ustavno uređenje i naši zakoni, na žalost i dominantna svijest kod onih koji određuju našu politiku, je to da je ta diskriminacija i sgregacija nešto što je poželjno, nešto što je real politički, nešto što je potrebno da bi mi svi, tobože, imali jednaka prava, a pri tome se ta prava krše i odgajaju se generacije novih fašista”, navodi Karamehić.

Ovo ne treba da čudi jer se u posljednjih 20 godina Bosna i Hercegovina udaljila od pobjedničke tradicije antifašističkih zemalja i krenula u jednom neočekivanom pravcu, tvrdi Branko Todorović iz Helsinškog odbora Republike Srpske.

“Iako postoje mnogi koji su u toku II svjetskog rata ginuli od strane fašista, današnji političari su uspjeli, u jednom tragičnom periodu za ovu zemlju, na neki način, na javnu scenu ponovo vratiti ideje koje predstavljaju jednu vrstu modifikacije fašizma, ali u sebi nose isto toliko zla, kao i fašistička ideologija. To je zaista poražavajuće i to je nešto gdje svi zajedno snosimo dio odgovornosti. Sa druge strane, može da nas zabrine da i danas, u politici u BiH, na javnoj sceni, vidimo vrlo često fašističke ideje koje su modifikovane, maskirane, modernije, koje se vrlo često pravdaju tobožnjom borbom za nacionalna prava, određenom vrstom ugroženosti. Vidimo koliko su i danas te ideje itekako prisutne, opasne i destruktivne”, smatra Todorović.

Pa tako danas širom zemlje imamo ulice Draže Mihajlovića, kojeg se uporno nastoji rehabilitovati i proglasiti antifašistom. Baš kao što u Mostaru postoje ulice osvjedočenih fašista, poput Jure Francetića ili Mile Budaka. Po istom je scenariju i s istom idejom u Bileći srušen spomenik partizanima, kako bi bio napravljen četnicima. I sam politički sistem u BiH daje ekskluzivitet nacionalnom, pa ne treba da čudi da se fašizam u pojedinim oblicima ponovno budi, naročito kod generacije koje su zatrovane etnopolitikama.

Asim Mujkić

“Mladi se ovdje socijaliziraju u okviru takvih mobilizirajućih šema i naravno da je često očekivati da antifašizam zauzima neko posebno mjesto u formiranju njihovih identiteta. U tome jeste velika opasnost od fašizma”, kaže Asim Mujkić, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

Mada svjesni da se fašistička ideologija polako ali sigurno uvlači u pore društva, u BiH nema zakona o zabrani fašističkih i neofašističkih organizacija. Istorija se ponavlja, što je BiH osjetila na vlastitoj koži.

“Mada je svijet rekao nikada više, dogodila se BiH i srebrenički genocid”, navodi potpredsjednik Saveza antifašističkih boraca narodnooslobodilačkog rata, Nijaz Skenderagić. Strašno je jer se zbog toga niko ne uzrujava.

“Ono što nas jako boli jeste mržnja, nacionalizam i netrpeljivost, primitivizam i sve te metode kojima se pokušava uništiti ono što nas je krasilo proteklih decenija na ovim prostorima. Posebno mi se čini da je to usmjerno na destrukciju naše države BiH. Strukturama, koje jesu instalirane posljednjih 20-tak godina, to sve odgovara. Briga njih, i za antifašizam, i za Evropu. Važno je da je njima lijepo i da oni ostvaruju neke svoje ciljeve i interese”, podsjeća Skenderagić.

I dok ostatak svijeta obilježava iskrcavanje saveznika u Normandiji, koje je označilo početak kraha fašizma u Evropi, u Bosni i Hercegovini se obilježavaju neke druge bitke. Na zid nacionalnog spomenika BiH, napravljenog u čast žrtava fašizma u sarajevskom naselju Vraca, na ulazu u grad iz pravca Republike Srpske, odnedavno stoji ploča u slavu postrojavanja jedinica koje su granatirale grad, a koje je, kako na njoj piše, postrojio Ratko Mladić – prvi komandant jedne vojske, nakon nacističkih snaga, kojem se sudi za genocid.