Udruženje poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine smatra neprihvatljivom situaciju u kojoj ne postoji minimalna plaća. Zbog toga smo potpisali Zajedničku platformu za vođenje socijalnog dijaloga sa sindikatima iz realnog sektora, koja podrazumijeva i dogovor socijalnih partnera o minimalnoj plaći za pojedine djelatnosti.
Kao što jepoznato, minimalna plaća se utvrđuje od strane Vlade FBiH, nakon konsultacija sa socijalnim partnerima, a na osnovu metodologije za utvrđivanje i usklađivanje minimalne plaće koja još uvijek nije usvojena. Takvo rješenje iz Zakona o radu FBiH je potpuno u skladu sa Konvencijom Međunarodne organizacije rada br. 131 o utvrđivanju minimalne plaće. Naime, prema ovoj Konvenciji, elementi za utvrđivanje minimalne plaće su potrebe radnika i njihovih porodica, uzimajući u obzir generalni nivo plaća u zemlji i životne troškove te ekonomski faktori, uključujući zahtjeve u vezi ekonomskog razvoja i nivoa produktivnosti i zaposlenosti.
Zbog toga nam je potpuno nejasno kako nadležni odbori oba doma Parlamenta FBiH razmatraju prijedloge nelegalnog i nelegitimnog sindikata, pri tome kršeći odredbe zakona koje su sami usvojili, kao i međunarodnih konvecija koje imaju prioritet nad domaćim zakonodavstvom. Naime, prema Zakonu o radu Parlament FBiH nema nikakvu nadležnost u utvrđivanju minimalne plaće. A potpuno je neprihvatljivo da se o minimalnoj plaći razgovara bez socijalnih partnera i Ekonomsko-socijalnog vijeća.
UPFBiH je usvojilo, prije više od godinu dana, stavove koje je dostavilo Vladi FBiH, a koji se tiču:
– utvrđivanja minimalne plaće u iznosu koji utvrde socijaln partneri,
– drugi zahtjev je bitno smanjenje opterećenja cijene rada i da taj iznos ide u povećanje plaća radnika,
– da se ustanove kriteriji za objektivno utvrđivanje i usklađivanje cijene rada u skladu sa Konvencijom MOR-a br. 131.
Ukoliko bi se minimalna plaća utvrdila u nerealno visokom iznosu to bi za posljedicu imalo nestanak velikog broja obrta, porodičnih i malih firmi, prestanka potrebe za radom više od 40.000 ljudi, prvenstveno u obrtima, porodičnim, mikro i malim preduzećima, smanjenje prihoda budžeta i vanbudžetskih fondova, povećanje „sive zone“ i rada nacrno.
Za takve posljedice bit će odgovorni oni koji budu donosili takve odluke.Važno je napomenuti da bi najveći poslodavci iz ove situacije izašli uz manje ili veće probleme, ali bi zato obrti i mali biznisi gotovo nestali, a svi koji rade u takvim firmama bi ostali bez posla.
Nije nam jasno zašto je iz priče o povećanju minimalne plaće „izbačeno“ 16 granskih sindikata, koji predstavljaju više od 95 posto sindikalnog članstva. Zašto se časnim sindikalnim predstavnicima poput Mevludina Bektića, predsjednika Saveza samostalnog sindikata BiH i predsjednicima 16 granskih sindikata, onemogućava da učestvuju u pregovorima i razgovorima o utvrđivanju minimalne plaće?Zašto se nasjeda na populističke i ničim argumentirane priče koje imaju za cilj sluđivanje građana i nemaju nikakvu šansu da u konačnici budu usvojene. Zanima nas kako su i na osnovu čega utvrdili da minimalna plaća treba biti 1.000 KM? Zašto nisu utvrdili da iznos minimalne plaće bude 1.048 KM npr.? To pokazuje njihovu neozbiljnost i licitiranje pustim željama bez ikakvog osnova i odgovornosti za štetne posljedice koje bi iz toga nastale.
Ukoliko bi se usvojio prijedlog da minimalna plaća iznosi 1.000 KM Federacija BiH bi bila na drugom mjersu po odnosu minimalne plaće i realnih troškova života.To nisu podaci UPFBiH, nego zvanični podaci Eurostata. Minimalna plaća bi bila jednaka trenutnoj prosječnoj isplaćenoj plaći u FBiH. Minimalna plaća bi imala učešće od 135 posto u najčešće isplaćivanoj plaći u FBiH, a bila bi dvostruko veća od minimalne plaće u Republici Srpskoj, dva do tri puta veća od minimalnih plaća u svim zemljama regije, odnosno, bila bi izjednačena sa minimalnom plaćom u Hrvatskoj. Pri čemu Hrvatska ima 4,5 puta veći BDP po glavi stanovnika od BiH.
***
ANALIZA EFEKATA EVENTUALNOG POVEĆANJA MINIMALNE PLAĆE
Povećanja minimalne bruto plaće u FBiH s aktualne razine od 301 eur na orijentaciono 444 eura (uz zadržavanje toplog obroka i prevoza) izazvalo bi snažne negativne efekte:
- smanjenje zaposlenosti zbog otpuštanja radnika i povećanje nezaposlenosti
- realociranje radne snage iz formalnog u neformalni sektor
- prigušenu inflaciju (troškovna inflacija se, zbog režima valutnog odbora, pretvara u depresiju tj. pad proizvodnje i zaposlenosti)
- obeshrabrivanje poduzetništva i
- slabljenje ino konkurentnost firmi.
Visoka minimalna plaća vodi otpuštanju radnika
Prema teorijskom modelu minimalne plaće, kad je minimalna plaća veća ( npr. na razini p2na slici 1) od ravnotežne plaće (na slici 1 ravnotežna plaća je pe)[1], povećanje minimalne plaće vodi povećanju nezaposlenosti. U tom slučaju dolazi do povećanja ponude radne snage i smanjenja tražnje radne snage, pa povećanje minimalne plaće vodiotpuštanju radnika.
Slika 1: Minimalna i ravnotežna plaća
Ako je minimalna plaća (npr. plaća p1) ispod ravnotežne (plaća pe),to nema uticaja na tržište rada – tržište djeluje kao da i nema minimalne plaće.
Dakle, ključno je da minimalna plaće ne pređe ravnotežnu veličinu plaće.
Potpuno deformirano tržište rada
U izrazito dualnoj ekonomije (formalni spram neformalnog sektora,[2] javni spram privatnog sektora. razvijeni kantoni spram nerazvijenih itd.) i uvelike heterogenoj (po djelatnostima i profesijama i sl.) tržišta rada nije funkcionalno, što se vidi po:
- velikom disparitetu plaća javnog i privatnog sektora (2:1)
- velikom disparitetu plaća po regijama (1.5:1)
- velikom disparitetu plaća po djelatnostima (1:4)
- velikom disparitetu plaća po profesijama (?
Od tri radnika u FBiH jedan radi u javnom sektoru a dva u privatnom (očito prevelik nerazmjer u zaposlenosti). Disparitet je vidljiv po uticaju javnog sektora na prosječnu plaću ekonomije – najjednosta nije kazano: 1×1500 KM + 2 x 750 KM = 1000 KM[3].
Velik je broj radnika javnog sektora s marginalnim doprinosom rada jednakim ništici uz istodobno visoku plaći, pa oni s pozitivnim marginalnim doprinosom tj. radnici privatnog sektora imaju plaću nižu od svog marginalnog doprinosa agregatnom dohotku. Privilegiran položaj neefikasnog javnog sektora, vidi se i po tome što minimalna plaća javnog sektora ne može biti niža od 70 % prosječne plaće.
Ekonomske posljedice dualnosti su pogubne: niska produktivnost ekonomije (nizak bruto domaći proizvod po zaposlenom)i niska konkurentnost.
Prekomjerna potrošnja u odnosu na proizvodnju
Neuravnoteženost ekonomije FBiH ilustrira tabela 1 koja pokazuje bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku i stvarnu individualne potrošnju[4] zemalja članica te zemalja kandidatkinja i potencijalnih kandidatkinja (kraće kazano: EU familije[5]).
BiH je skoro na trećini (preciznije 31%) prosjeka EU familije kad se radio o proizvodnji (BDP po stanovniku) a kad se radi o potrošnji skoro na polovici prosjeka EU familije (preciznije na 45%). To je ekonomija s najvećim nerazmjerom proizvodnje i potrošnje (v. kolonu 4 tabele 1).
Tabela 1. BDP pc i SIP pc, 2019
| Zemlja | BDP pc | SIP pc | (SIP-BDP)/BDP |
| 1 | 2 | 3 | 4 |
| BiH | 31 | 45 | 0.4336 |
| Albanija | 30 | 43 | 0.4077 |
| Crna Gora | 49 | 66 | 0.3427 |
| Srbija | 40 | 54 | 0.3372 |
| Grčka | 66 | 86 | 0.3026 |
| Turska | 58 | 74 | 0.2706 |
| Rumunija | 69 | 87 | 0.2628 |
| S. Makedonija | 37 | 46 | 0.2367 |
| Litva | 83 | 101 | 0.2255 |
| Bugarska | 52 | 64 | 0.2245 |
| Portugal | 78 | 95 | 0.2181 |
| UK | 102 | 124 | 0.2157 |
| Poljska | 72 | 87 | 0.2109 |
| Latvija | 68 | 78 | 0.1513 |
| Francuska | 104 | 120 | 0.1506 |
| Njemačka | 118 | 134 | 0.1376 |
| Hrvatska | 64 | 73 | 0.1361 |
| Španija | 89 | 100 | 0.1189 |
| Slovačka | 69 | 76 | 0.1029 |
| Belgija | 116 | 125 | 0.0810 |
| Slovenija | 88 | 91 | 0.0435 |
| Mađarska | 72 | 74 | 0.0269 |
| Češka | 91 | 94 | 0.0227 |
| Estonija | 83 | 84 | 0.0123 |
| EU-21=100 | 100 | 100 | 0.0000 |
| Nizozemska | 126 | 125 | -0.0035 |
| Malta | 98 | 94 | -0.0489 |
| Luksemburg | 256 | 149 | -0.4190 |
| Irska | 190 | 105 | -0.4492 |
Izvor: EUROSTAT
Velik brojradnika s minimalnom plaćom[6]
Oni koji su znatno ispod stare minimalne plaće, kojih i FBiH ima oko 25,000, će ostati u toj zoni i u slučaju povećanja minimalne plaće jer ne dolazi do pooštravanja inspekcijskih i sličnih mjera; štaviše, njihov broj će se povećati.
Broj radnika s aktualnom minimalnom satnicom (neto plaćom u rasponu 400-440 KM) iznosi 86,490 To znači da 17.4% ukupnog broja radnika odnosno 25 % ukupnog broja radnika privatnog sektora prima minimalnu plaću.
Broj radnika s minimalnom plaćom prelazi 10% ukupnog broja zaposlenih u svega pet zemalja EU: Slovenija (15.2 %), Bugarska (14.1 %), Rumunija (13.3 %), Poljska (12.1 %) i Francuska (11.6 %) (Eurostat, 2021).
Kad bi se u obzir uzeli ne samo radnici FBiH s minimalnom plaćom (s plaćom u rasponu 400-440) nego i oni s plaćom ispod 400 KM ukupan broj radnika bi iznosio 112,737. Na to bi se trebao dodati i izvjestan broj radnika neformalnog sektora.
Prevelik jaz između bruto i neto plaće
Kako tabela 2 pokazuje, regija kojoj (F)BiH pripada (Europa) kao i skupina zemalja kojoj pripada (zemlje s višim srednjim dohotkom) ima niže oporezivanje minimalne plaće nego (F)BiH. Uz izuzetak Mađarske, nema zemlje na planeti gdje radnici nose manje kući no u (F)BiH.
Tabela 2: Odnos bruto i neto plaće do regijama i dohodnim skupinama; 2019
| Regija | Porez na dohodak | Socijalni doprinosi | Neto plaća |
| Afrika | 1 | 7 | 92 |
| Amerike | 1 | 8 | 90 |
| Arapske zemlje | 0 | 8 | 92 |
| Azija i Pacifik | 3 | 9 | 88 |
| Europa i Centralna Azija | 9 | 10 | 81 |
| Svijet | 3 | 9 | 88 |
| Dohodna skupina | Porez na dohodak | Socijalni doprinosi | Neto plaća |
| Niski | 0 | 7 | 93 |
| Niski srednji | 3 | 8 | 93 |
| Gornji srednji | 2 | 9 | 89 |
| Visoki | 5 | 10 | 86 |
| Svijet | 3 | 9 | 88 |
Izvor: ILO (2020)
Aktualna veličina minimalne plaće
Kod međunarodne usporedbe minimalnih plaća (i drugih varijabli) koristi se paritet kupovne moći (purchasing power parities (PPPs)) radi dovođenja razina cijena na istu razinu[7].
Ako se promatraju plaće u nominalnim iznosima i koristi devizni kurs za konverziju, dobija se pogrešna slika u odnosu na sliku u standardima kupovne moći. Primjerice, 1. januara 2021. raspon minimalnih satnica u EU se kretao od 1 do 6.6, što znači da je najveća minimalna plaća bila skoro sedam puta veća od najmanje. No, kad se minimalne plaće izraze u standardima kupovne moći raspon se smanjuje na 1:2.7 (najveća minimalna satnica nije ni tri puta veća od najmanje minimalne plaće.[8]
Tabela 3: Minimalna bruto plaća; EU familija, 1. 1. 2021.
| Grupa | Zemlja | Minimalna plaća (u eurima) | Minimalna plaća (u SKM) |
Izvor: EUROSTAT
Kao što slika 2 pokazuje, povećanje aktualne minimalne plaće na neto minimalnu plaću od 570 KM uz zadržavanje aktualne politike oporezivanja te zadržavanje neoporezivih naknada u vidu toplog obroka i prevoza rezultiralo bi minimalnom plaćom u veličini 927 eura standardne kupovne moći pa bi svega 11 EU zemalja imalo veću minimalnu plaću od FBiH-
Slika 2: Minimalne plaće; razne zemlje, 2021 (u eurima standardne kupovne moći)
Zaključak
Disparitet na račun najranjivije skupine radnika, nastao u razdoblju 2016.-2020, se mora ispravljati.
Prvi korak u tom pravcu bi bio uvođenje višestruke minimalnu satnice po sektorima, potom korigiranu po kantonima.
U međuvremenu je potrebno pripremiti dodatnu studiju koja će osigurati pouzdanu statističku i ekonometrijsku osnovu za pravilno provođenje politike minimalne plaće.
[1]Ravnotežna plaća je ona pri kojoj su ponuda i tražnja radne snage jednake. Na slici 1 to je veličina plaće od pe pri veličini radne snage E.
[2]Oko 90-tak hiljada radnika je zaposleno u neformalnom sektoru.
[3] Ukupna formalna zaposlenost FBIH iznosi 455, radnika, od čega zaposlenost javnog sektora iznosi 175,000 radnika, a privatnog sektora 355,00 radnika.
[4] Kod usporedbe proizvodnje i potrošnje zemlje, EUROSTAT koristi bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku i stvarnu individualnu potrošnju (SIP) po stanovniku. BDP je prvenstveno pokazatelj proizvodne aktivnosti a SIP materijalnog blagostanja domaćinstva.
[5]U obzir su uzete zemlje koje imaju zakonom utvrđenu minimalnu plaću.
[6] Prema Eurostatu, pod brojem radnika s minimalnom plaćom podrazumijevaju se oni s plaćom rasponu od 95% do 105% minimalne plaće.
[7]EUROSTAT izražava minimalne plaće zemalja u standardima kupovne moći tj. vrši njiovu konverziju u umjetnu zajedničku vrijednost tj. u standarde kupovne moći (Purchasing Power Standard, PPS).
[8]Vidi detaljnije na https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Minimum_wage_statistics
