Izbjegavanje učešća u pregovorima o izbornoj reformi, posebno, predstavnika SDP-a kao lidera opozicije u BiH, karakteristika je slabih i neozbiljnih, a ne principijelnih i mudrih političara koji ulijevaju povjerenje, a time i poštovanje za ono šta rade i šta proklamiraju.
Piše: Almasa Hadžić
Direktorica Evropske komisije za vanjske poslove (EEAS) Angelina Eichhorst i specijalni izaslanik SAD za izbornu reformu Matthew Palmer u Neumu će danas nastaviti jučer započete razgovore sa predstavnicima bh. političkih partija.
U Neum je stigao i šef delegacije EU u Bosni i Hercegovini Johann Sattler, predstavnici OSCE-a, te predstavnici vladajućih političkih partija Bakir Izetbegović i Šefik Džaferović ispred SDA, Dragan Čović ispred HDZ, kao i predstavnici opozicije Fahrudin Radončić iz SBB-a i Denis Zvizdić u ime NIP-a.
Na razgovorima u Neumu, neće biti predstavnika lidera opozicije SDP-a kao i Naše stranke, te vladajuće Demokratske fronte.
Nije teško pogoditi ni zašto.
Danima opozicionari ubjeđuju javnost da od ovih razgovora i pregovora će fajde imati samo Dragan Čović i njegov HDZ (što i nije daleko od pameti), da će Bakir Izetbegović i SDA „izdati“ (ili je, kažu, već „izdao“) građanske principe uređenja Bosne i Hercegovine za koje se opozicija na čelu sa SDP-om, bajagi, od postanka bori, te da su to razlozi zbog kojih se, prije svih, SDP nije odazvao pozivu na razgovore ni u Sarajevu, a ni u Neumu.
„Državotvorni, građanski, demokratski“ kako sebe titulira SDP, nakon mnogih do sada iznešenih razloga zašto ne želi biti učesnik razgovora o izbornom zakonodavstvu, dodatno je obavijestio javnost, a i goste iz inostranstva, da će se na razgovorima pojaviti tek kad Milorad Dodik deblokira rad institucija BiH.
Nije da ovi razlozi nemaju smisla, ali ako znamo da u zadnjih nekoliko godina, kad god kakav politički belaj zakuhaju Nikšićeve hercegovačke komšije iz HDZ-a, da taj isti Nikšić, redovno „demonstrativno bojkotira“ i razgovore i pregovore o datom problemu vadeći se na svoj opozicioni položaj, bez obzira što je nerjetko riječ o pitanjima od izuzetne važnosti za opstanak i funkcioniranje države.
Da ne znamo da Nikšić u razgovorima o izbornom zakonodavstvu u kojim Dragan Čović traži nemoguće, rijetko ili nikako protivurječi Čoviću, onda bi smo i povjerovali u njegove „principijelne“ razloge odbijanja učešća u najnovijim pregovorima, a koji se uveliko tiču sudbine BiH.
Ako ništa, Nikšić i njegove partijske uzdanice sastanku su trebali prisustvovati u svojstvu sprečavanja toliko najavljivane „SDA izdaje države“ (kad im je do države toliko stalo) čime ubjeđuju svekoliku javnost da su samo oni pravi zaštitnici građanske, multietničke, prosperitetne države BiH i njenog evropskog puta.
Kome „soliš“ druže Nikšiću?
Naša stranka, ne treba biti licemjeran, odazvala se sarajevskim razgovorima s Palmerom i Eichhorst.
To što je odustala od puta u Neum, bilo je očekivano. Vrijeme je zimskih radosti i ne žele da se za bilo šta sekiraju osim za onih nekoliko (trenutnih) funkcionerskih fotelja od čijih apanaža serbes mogu i zimovati i ljetovati.
Na razgovorima sa Eichhorst i Palmerom nije se pojavio ni „principijelni“ Željko Komšić, koji, držeći se procedura nekog hodže iz Živinica, kad god se o političkoj sudbini države odlučuje, redovno izađe na neku od televizija, drmne šakom od sto i zaprijeti „rušiteljima građanske BiH“ što je oprobani recept po kome sebi, redovno, obezbjedi još četiri godine budžetskog bonluka.
Makar koliko se ne slagali sa politikom SDA i HDZ-a, sastancima i u Sarajevu i u Neumu odazvali su se opozicionari Fahrudin Radončić i Denis Zvizdić, pokazujući tako političku zrelost i ozbiljnost kojom doživljavaju aktuelno stanje u BiH.
Izbjegavanje učešća u pregovorima o izbornoj reformi, posebno, predstavnika SDP-a kao lidera opozicije u BiH, karakteristika je slabih i neozbiljnih, a ne principijelnih i mudrih političara koji ulijevaju povjerenje, a time i poštovanje za ono šta rade i šta proklamiraju.
Može li Nermin Nikšić odbiti nešto što na državnoj ravni traži njegov jaran Dragan Čović, veliko je pitanje. Možda u tom pitanju i leži odgovor o razlozima zbog kojih „prva šiška“ SDP-a ovih dana čuči u nekom političkom mutvaku, čekajući izborne „izdajnike države“, kako bi se on pojavio kao njen spasilac.
U žargonu bosanske ulice zna se kako se takvo ponašanje zove.
Politicki.ba
