Sredinom decembra 1944. godine štabovi Petog bosanskog Narodnooslobodilačkog udarnog korpusa i Četvrte krajiške Narodnooslobodilačke divizije inventivno su procijenili veliku ulogu i značaj upućivanja Grupe udarnih bataljona s lijeve na desnu obalu rijeke Bosne na području centralne Bosne. Krajnji cilj je bio doći na područje Kraljeve Sutjeske i napasti na Kakanj koji je bio dobro čuvan od strane neprijatelja zbog rudnika.
Prema svjedočenju Milana Inđića, Grupa udarnih bataljona 22. decembra je stigla iz Kruščice kod Viteza u selo Sebinje. Od 22. do 24. decembra kolona je noću pokušavala da u rejonu Bilješeva, između Lašve i Kaknja, pređe rijeku Bosnu, ali uspjeha nije bilo zbog snažnih neprijateljskih straža koje su čuvale željezničke stanice i prugu.
Kolona se povukla na Sebinje.
Određeno je novo mjesto prelaska preko rijeke Bosne. Bili su to Buzići.
Rijeku je trebalo pregaziti iz pravca Buzić Mahale, te nastaviti dalje šumom sve do krajnjeg odredišta, a to je bila Kraljeva Sutjeska. Za prelazak preko rijeke Bosne u Buzićima, pripremljena su i 3 drvena čamca napravljena u Fojnici.
28. decembra 1944. godine oko 16.00 sati Grupa udarnih bataljona je krenula iz sela Džindići prema Buzić Mahali.
U noćnim satima je počeo prelazak preko rijeke Bosne u rejonu Buzića. Rijeka je bila ledeno hladna. Nije opisana tačna lokacija prelaska Bosne u Buzićima, ali obzirom da se radilo o dolasku iz pravca Buzić Mahale i sudeći prema daljem razvoju situacije u kojoj partizani prilaze naselju i vide kuće u Buzićima, vjerovatno se radilo o lokaciji Piješće na kojoj postoje kamene police u koritu rijeke preko kojih je moguće pregaziti rijeku.
Borac Gojko Crnobrnja kao dobrovoljac je svezao uže za sedlo konja i tako ga prebacio preko rijeke. S mukom se na konju održavao u hladnoj rijeci. Najzad je Crnobrnja uspio zavezati uže za debelu vrbu. Odmah je u prvi čamac sjelo 12 boraca s 4 puškomitraljeza, jednim protuoklopnim bacačem Džon Bul (stigao kao pomoć od saveznika Engleza) i jednom protivtenkovskom puškom.
Pomoću užeta povučen je čamac ka desnoj obali rijeke, a potom je ostatak jurišne grupe ukrcan u drugi čamac koji je već bio porinut u vodu. Prvi čamac primijetili su neprijateljski vojnici koji su bili na obezbjeđenju pruge i odmah su otvorili paljbu. Borci su poskakali iz čamca, stupili na obalu i zauzeli položaje prema naselju.
Čim se čula pucnjava u Buzićima, neprijatelj je iz željezničkih stanica Porječani i Dobrinje krenuo oklopnim vozovima, otvarajući vatru iz mitraljeza i puškomitraljeza na jedinice Grupe udarnih bataljona na lijevoj obali rijeke.
Ubrzo je bio pogođen drugi čamac, pa su borci morali spašavati čamce od potapanja izbacujući porcijama vodu. Vidjevši da stižu oklopni vozovi, komandir jurišne grupe Pero Vučković rasporedio je prvi dio jurišne grupe za dejstvo na vozove. Kada su se vozovi zaustavili na pruzi u Buzićima, privukle su se grupe partizana i otvorile vatru protivoklopnim sredstvima. Sve vrijeme neprijatelj je i dalje dejstvovao iz vozova prema jedinicama Grupe udarnih bataljona. Vidjevši da djeluju jača borbena sredstva, vozovi su ubrzo počeli s povlačenjem na polazne stanice.
Dok je još tekla borba protiv oklopnih vozova, iz Visokog je prema Buzićima upućena satnija domobrana koja je također napadala partizane tokom njihovog prelaska preko rijeke. Napad ove satnije je počeo kada je dobar dio sastava Prvog bataljona već bio prešao na desnu obalu Bosne, a te snage su bile dovoljne da zaustave neprijateljski napad.
Prelaz preko rijeke Bosne u rejonu Buzića izvođen je sve do 9 sati ujutro, 29. decembra 1944. godine. U toku prelaska preko rijeke borci su gazili vodu preko koljena, a neki i do pojasa, na veoma niskoj temperaturi. Kasnije su se mokra odjeća i obuća mrzli, što je znatno otežalo kretanje. Pored toga, umor i san su u jutarnjim satima tog 29. decembra obarali ljude na snježnu prtinu.
U koloni koja je prešla rijeku Bosnu u Buzićima, bili su komandant Prvog bataljona Šeste brigade Lazar Šušnica, komandant Trećeg bataljona Osme brigade Osman Džafić iz Prijedora koji će ubrzo poginuti kod Kaknja, komandant Trećeg bataljona Jedanaeste brigade Đuro Milinović, član Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH Pašaga Mandžić…
Nakon prelaska Bosne partizani su nakon par sati stigli i do krajnjeg odredišta – Kraljeve Sutjeske, a nakon toga će uslijediti akcija oslobađanja Kaknja.
Evelin Memić FB
