Nelikvidnost smanjuje vrijednost dionica

Posljednje godine baš i nisu bile pretjerano dobre za ovdašnje berze i tržišta kapitala. Obje bh. berze, i Banjalučku (BLSE) i Sarajevsku (SASE), na životu posljednjih godina održavaju zaduživanja entitetskih vlada posredstvom trezorskih zapisa i obveznica, dok je trgovanja dionicama sve manje i manje. No, ovog puta nećemo o berzama i tržištu kapitala. Pogledajmo uprkos svemu kako se kreću vrijednosti dionica na SASE te probajmo zaključiti da li se isplati ulaganje u vrijednosne papire i šta uopće donosi budućnost u tom slučaju.

Najveći promet u prvih šest mjeseci 2015. godine na SASE ostvaren je dionicama Ziraat Bank BiH Sarajevo. U samo jednoj transakciji održanoj 4. marta prometovano je sa 1.920 dionica ove banke, u ukupnoj vrijednosti od 24,3 miliona KM. Na prvi pogled moglo bi se reći da je ova transakcija svojevrstan oporavak tržišta kapitala. Nažalost, nije. Riječ je više o pukom tehničkom prebacivanju vlasništva nad bankom s jednog pravnog lica na drugo. U ovom slučaju matična Ziraat Bankasi iz Ankare kupila je pomenute dionice od svoje kćeri Ziraat Bank International Aktiengesellschaft iz Frankfurta te na taj način povećala svoj udio u vlasništvu bh. kćeri na 100 posto. Ova transakcija nam dakle, sama po sebi, ne govori apsolutno ništa o vrijednosnim papirima na tržištu kapitala.

Tu tezu potvrđuje i drugi najlikvidniji emitent na SASE. Riječ je o dionicama BH Telecoma Sarajevo, čijim se dionicama u prvih šest mjeseci trgovalo u ukupnoj vrijednosti od “samo” 2,2 miliona KM. Pri tome su dionice BH Telecoma izgubile na vrijednosti 6,4 posto, što, nažalost, ostavlja dovoljno manevarskog prostora za špekulacije u javnosti. Naime, kada god nekome iz politike zatreba da napadne ovu kompaniju (zbog prodaje, odnosno privatizacije) povući će ovaj argument i reći: “Evo, pogledajte stanje dionica na berzi – BH Telecom gubi na vrijednosti.” Da cijela stvar bude još tužnija, čak su i pojedini profesori sa bh. univerziteta spremni koristiti ovaj “argument” i teoretski, nadugo i naširoko, objašnjavati kako kompanija gubi vrijednost na šta ukazuje i pad vrijednosti njenih dionica na berzi. Međutim, pri tome niko neće pomenuti jedan veoma važan detalj. Na SASE se u opticaju nalazi samo 10 posto dionica BH Telecoma, pri čemu se sa 90 posto dionica ove kompanije, koje se nalaze u rukama Vlade FBiH, ne trguje. Od pomenutih deset posto trguje se ustvari samo sa jedan ili dva posto dionica, s obzirom na to da 8 posto kontroliraju ZIF-ovi (zatvoreni investicioni fondovi, nekadašnji PIF-ovi) kod kojih, od početka rada SASE pa do danas, nije bilo većih pomjeranja u vlasničkoj strukturi. A govoriti o vrijednosti kompanije na osnovu kretanja vrijednosti samo dva posto njenih dionica na berzi je, najblaže rečeno, smiješno!

Treći najlikvidniji emitent u prvom polugodištu na berzi je Ingram Srebrenik, čijim se dionicama trgovalo u ukupnoj vrijednosti od 1,6 miliona KM. Pri tome je vrijednost dionica Ingrama izgubila na vrijednosti 13,3 posto, sa 14,39 na 12,50 KM po dionici. Četvrti najlikvidniji emitent je JP Elektroprivreda HZHB Mostar, čijim se dionicama trgovalo u vrijednosti od 1,5 miliona KM, pri čemu su ovi vrijednosni papiri ostvarili rast od 8,23 posto. Nažalost, čak ni ovaj rast vrijednosti dionica zapravo nije realan ili relevantan, jer, ne zaboravimo, riječ je o kompaniji koja na izvjestan način ima prirodni monopol na ovdašnjem tržištu i koja snabdijeva dobar dio domaćinstava i privrede u FBiH električnom energijom. Nominalna vrijednost dionica Elektroprivrede HZHB je 71 KM po dionici, a tržišna vrijednost dionica u prvih šest mjeseci išla je od 32,80 početkom godine do 35,50 krajem polugodišnjeg perioda. To zapravo znači da je tržišna vrijednost dionica ove kompanije tek polovina nominalne. A to jednostavno nije ni normalno ni realno, s obzirom na to da je riječ o infrastrukturnoj kompaniji, javnom preduzeću, koje je na kraju prošle godine pri svemu tome još ostvarilo i 15 miliona KM neto dobiti.

Ako sa liste najlikvidnijih ovogodišnjih emitenata uklonimo vrijednosne papire federalne Vlade, onda nam ostaje na šestom mjestu najlikvidnijih BOR Banka Sarajevo (ukupni promet 1,3 miliona KM, pad vrijednosti dionica 3,9 posto), zatim na osmom mjestu Moja banka Sarajevo (1,3 miliona KM, pad 1,3 posto), IKB banka Zenica (milion KM, rast 4,3 posto), ZIF Herbos fond Mostar (993 hiljade KM, bez promjene vrijednosti dionica), GP Put Sarajevo (958 hiljada KM, pad 19,9 posto), Enker Tešanj (908 hiljada KM, rast 22,2 posto), FDS Sarajevo (873 hiljade KM, pad 1,1 posto), ZIF Fortuna fond Bihać (871 hiljada KM, bez promjene vrijednosti), Bosnalijek Sarajevo (857 hiljada KM, rast 3,9 posto), ponovo BOR Banka Sarajevo, ali sada na sekundarnom tržištu (674 hiljade KM, rast 6 posto), Elektro grupa Jajce (633 hiljade KM, pad 5,2 posto), Željezara Ilijaš (609 hiljada KM, rast 13,4 posto) i tako dalje.

Iz pomenutog se veoma jasno vidi da gotovo sve dionice na berzi u posljednje vrijeme gube na vrijednosti, pa čak na vrijednosti gube i dionice banaka. Već sama ta činjenica ukazuje da se na ovdašnjem tržištu kapitala dešava nešto loše, što se brokerskim žargonom opisuje terminom “hronična nelikvidnost tržišta”. Pojednostavljeno rečeno, na tržištu kapitala trenutno jednostavno nema novca, dakle, nema investitora, a samim tim nema ni velike potražnje. Samo je zapravo ponuda na zavidnom nivou, ali u takvim slučajevima – kada je ponuda velika a potražnja mala – sve se odražava na robi koja je ponuđena na prodaju, odnosno na njenoj cijeni. Ta cijena pada i zbog toga danas na ovdašnjem tržištu kapitala imamo slučajeve pada vrijednosti dionica banaka. U pojedinačnim slučajevima rasta vrijednosti, kao naprimjer u slučaju IKB banke Zenica (rast vrijednost dionica 4,3 posto), riječ je o interesu pojedinih investitora (ASA Finance Sarajevo) da preuzme kontrolu nad ovom bankom, što se automatski odrazi i na rast cijene dionica. No, pri tome je isti investitor objavljivao tender-ponudu za prodaju dionica druge banke (Moja banka Sarajevo) na kojem se nisu pojavili drugi zainteresirani investitori, i to se naravno odmah odrazilo na trgovanje vrijednosnim papirima tog emitenta i na cijenu dionica, ali ovoga puta sa predznakom minus.

Dakle, sve u svemu, ovdašnja tržišta kapitala su i dalje hronično nelikvidna, što dovodi i do pada vrijednost dionica, pa čak i u slučajevima inače dobrih i profitabilnih kompanija, poput banaka, telekoma i elektroprivreda. No, taj pad vrijednosti dionica se u ovom slučaju ne smije uzimati “zdravo za gotovo”, jer takav pad vrijednosti dionica više govori o samom tržištu kapitala nego o pomenutim kompanijama.